Ivica Ledenko je prošao dug put od lokalne vodičke, preko gradske, šibenske i županijske, do nacionalne politike. Činilo se da nijedni izbori ne mogu proći bez Ledenka. Pritom je promijenio nekoliko političkih stranaka, no u HDZ-u nikad nije bio. Osnovao je i nezavisnu Lozu i s njom se održavao u lokalnoj politici, sve do stapanja Loze s Most-om. A kad je to i sam najmanje očekivao, evo ga i u Saboru. Za sebe kaže da je konzervativan, ali klasični „starčevićanac”, veliki poklonik misli i djela Ante Starčevića koji bi, da je danas živ, veli Ledenko, bio više liberal nego desničar, nešto poput Vlade Gotovca. Tko je, što u političkom smislu nudi i koliko od politike očekuje, govori u ovom intervjuu obavljenom nedugo nakon položene zastupničke prisege.
Izjavili ste da ste ovim polovičnim saborskim mandatom zaokružili svoj politički put. Je li ovo kraj za vas u politici?
- Izborio sam tri vijećnička mandata u Gradu Vodice, tri u Županijskoj skupštini i kad je mogućnost da dospijem u državni parlament postala sve manja, dogodili su se ovi izbori i interni dogovor u stranci da ćemo, razmotriti mogućnost podjele mandata. U 9. izbornoj jedinici imamo neprikosnovenog Mira Bulja koji je po preferencijama Most-ovih birača nedostižan, mislim da je dobio preko 11 tisuća preferencijalnih glasova, i on zapravo vuče listu Mosta u toj izbornoj jedinici, a mi ostali nismo imali tu nacionalnu prepoznatljivost, a ni pravu nacionalnu kampanju.
Bili ste treći na listi, a drugi po broju preferencijalnih glasova i to vas je na pola mandata odvelo u Sabor?
- Stranka je potaknula, a nas dva, drugi i treći član Mosta na listi, smo se dogovorili da podijelimo mandat.
Je li tu došlo i do malog nesporazuma, pa je kolega Matić mislio da će on biti zastupnik u prvom dijelu mandata, a vi u drugom, a vidimo da je sada obrnuto?
- Ma ne, mi smo se dogovorili da meni treba mjesec dana dok posložim sve u svojoj tvrtki, u kojoj sam ipak menadžer i imam određene obveze, i evo, zamrznuo sam svoj status u kompaniji.
Smeta li vas što će neki reći da dijelite mandat kako bi oba profitirala, i ponešto popravila kućni budžet na toj prestižnoj dužnosti?
- Moram kazati da su moja sadašnja primanja i dodaci nešto i veći od saborskih primanja.
Ne radi se samo o plaći, tu je i cijeli niz dodataka, drugih pogodnosti...
- Osobno sam imao jako dobar status kao manager u Ericssonu, bio sam i u NO Ericssona, sad sam se nakon 9 godina vratio ponovo u Telecom. U financijskom smislu nije mi nikakav poriv odlazak u Sabor. Dosta mojih kolega na poslu me pitalo što mi to treba, znajući moju poziciju u kompaniji, ali kad je čovjek dugo u lokalnoj politici odlazak u Sabor predstavlja prije svega veliku čast. Svoj status u kompaniji sam zamrznuo.
Koliko ste već u politici?
- Od 2002. sam u lokalnoj politici. Prvi vijećnički mandat sam konzumirao od 2005. i od tad sam u kontinuitetu u gradskom vijeću odnosno županijskoj skupštini. Uvijek sam nosio oporbeni predznak s jakim kritičkim izričajem, evo, sada sam dio vladajuće većine u županiji, ali i tu se postavljam kritički jer držim da smo mogli bolje i više. Ali, ako smo nešto postigli time što smo riješili nepotističko- koruptivne obrasce vladanja županijom iz proteklih 25 godina onda možemo ipak gledati pozitivno na protekle 3 godine.
Imate li konkretne primjere za to?
- Pa reći ću samo da nije bilo nijedne afere tijekom tri godine mandata ove županijske vlasti.
Ali i dalje se govori kako se na određene funkcije postavljaju stranački ljudi, članovi stranaka koje participiraju u vladajućoj koaliciji. I vi ste postavljeni na mjesto predsjednika Upravnog vijeća Županijske lučke uprave (ŽLU), zar ne?
- Ako sudjeluješ u nekoj vlasti moraš preuzeti i odgovornosti.
Dobro, je li to tek fraza ili ona ima i sadržaj?
- Nije fraza, evo, ja sam postavljen u Lučku upravu, inženjer sam elektronike i diplomirani inženjer prometa, cijeli život živim u priobalju i interesiralo me kako funkcionira Lučka uprava, a zanimalo me i radi kontrole ulaganja. Mislim da smo u ŽLU ravnomjerno ulagali u sve gradove i općine, da postoji jedna dobra komunikacija sa svim načelnicima i gradonačelnicima, bez obzira na stranačke boje...
Pa ostala je i pročelnica iz bivše nomenklature...
- Mi kao Most nismo nikoga uhljebili. Ja bih bio zadovoljan da se netko od ljudi u mome okruženju odvažio kandidirati za neku pročelničku ili direktorsku poziciju, međutim, problem kod ljudi koji su dugo u oporbi je što su to uglavnom situirani ljudi. Nisu lovci na funkcije, nema poriva da bi se netko odvažio preuzeti neku od pozicija u izvršnoj vlasti, što mi je žao jer imamo vrlo kvalitetne i dobre ljude. Osobno sam ih poticao da se angažiraju.
Na koga konkretno mislite?
- Recimo, Dalibor Perak, koji sudjeluje vrlo aktivno u očuvanju kulturne baštine kroz društvo Juraj Dalmatinac, a koji je dipl. ing. elektrotehnike i doista kvalitetan kadar. Međutim, on je kvalitetan, dragocjen kadar i za kompaniju u kojoj radi, za Hrvatski telekom, kao project manager koji je jako cijenjen. Ima tu još ljudi, primjerice Tomislav Lemac koji je završio dva fakulteta, magistar je ekonomije i inženjer zaštite na radu. To je idealna podloga da čovjek prihvati direktorsku poziciju u nekoj županijskoj firmi.
Ali, očito su to ljudi koji se tek iz hobističkih, a ne karijernih, poriva bave politikom?
- Oni su u ovom trenutku spremni za neke savjetodavne funkcije, da ih postaviš u neko upravno tijelo i da kontroliraju procese. I zato smo se mi opredijelili da kontroliramo procese i da vidimo da li će se tamo događati neke nepravilnosti koje bi mogli prevenirati. Mislim da smo sve provodili sukladno procedurama, kroz javne natječaje, javne nabave...
Što vi mislite o namjeri župana Jelića da u zadnjoj godini mandata raspiše natječaje za županijske pročelnike koji su tri protekle godine bili vršitelji dužnosti?
- Da li su se tražili kadrovi, možda nisu stizali odgovarajući, stručni i kvalitetni životopisi?U početku smo imali snažan poriv da preuzmemo odgovornost u baš svim segmentima rada županije. A to se odnosi i na kadrovska pitanja. Vjerojatno ima i ljudi od kojih trenutno ne bi mogli naći bolje, ne kažem da je sve tako loše. Također držim da i župan ima bolji uvid u rad svojih pročelnika sada nego li je to imao prije 3 godine.
Čime niste zadovoljni kao član vladajuće većine u županiji?
- Po prirodi sam čovjek koji nikad nije previše oduševljen ničim i uvijek tražim mogućnosti kako postići više i bolje. Ali, rekao sam, ako smo spriječili daljnji koruptivni i nepotistički obrazac upravljanja koji je vladao 25 godina u ovoj županiji, dosta da se sjetimo bivšeg župana koji je kazao da mu je žao što nije više ljudi uhljebio, a to su izjave koje su dosta poticajne da se počneš baviti politikom, e onda smo nešto napravili.
Ispostavlja se da je lakše promijeniti vlast i u županiji, pa čak i u Šibeniku, nego u vašim Vodicama gdje je HDZ neprikosnoven?
- Ako pratite, u Vodicama HDZ nije imao većinu u Gradskom vijeću...
Ali je imao gradonačelnika.
- Gradonačelnika je imao, ali ne i većinu u Vijeću, dakle kritična masa je postojala ali očito nismo imali adekvatnog kandidata u drugom krugu. U županiji smo, pak, imali sve i većinu koja je bila spremna podržati u drugom krugu adekvatnog kandidata.
Samo, čini se da je županija zamišljena da djeluje kao administrativna forma bez puno važnog sadržaja...?
- Nedavno smo imali situaciju da ministar zdravstva Vili Beroš dolazi u Šibenik kako bi prezentirao projekt nove bolnice i ne poziva župana na taj sastanak. O.k. bolnice idu prema nekakvoj državnoj nadležnosti...
Ali, činjenica je da će u financiranju nove bolnice sudjelovati i županija, i Grad Šibenik i država.
- To nepozivanje župana pokazuje na koji način HDZ pristupa županiji u kojoj nije na vlasti. Time šalje i poruku da državi županije nisu bitne, ali kad dođu u Zadar, onda im je bitan župan jer je iz njihovih redova.
Je li ikad dosad bilo toliko zastupnika u Saboru iz Šibensko-knisnke županije?
- Mislim da nije. Sad nas je sedam: Anja Šimpraga, Tonči Restović, Ive Ćaleta Car, Branka Juričev Martinčev, Ivan Malenica, Hrvoje Zekanović i ja.
Hoće li građani osjetiti nekakav sinergijski učinak svojih zastupničkih snaga?
- Dio nas je oporba dio su vladajući, a osobno sam za svaku inicijativu od našeg lokalnog značaja. Izgradnja nove bolnice u Šibeniku je nešto oko čega ne bi smjelo biti nikakvih prijepora i držim da će primjerice oko te teme biti suglasje.Takvih tema može biti i više. U prošlom sazivu Sabora je zajednička inicijativa bila aerodrom Pokrovnik.
To je prastara priča, potpuno iracionalna, neekonomična, jer, da je imala neko svoje opravdanje, bila bi davno realizirana. Od svega, forsira se baš to, aerodrom na korak od Nacionalnog parka, a na udaljenosti od 150 kilometara imamo već dva aerodroma...?!
- Pogledao sam baš koliko je udaljen aerodrom od NP Grad Canyona, primjerice. Ipak, pristojnih 11 kilometara. Riječ je o manjem aerodromu koji nije glavno sletno mjesto već krajnje odredište manjih aviona kroz distribuciju s većih aerodroma. Ovdje se govori čak i o međunarodnim letovima. O.k. svoj sud o tome ćemo dati kad vidimo studiju isplativosti i studiju utjecaja na okoliš. Međutim, zabrinjavaju te megalomanske pretenzije. Ne treba biti a priori protiv, ali ni a priori za. Jer, odmah kreće kod nas ono standardno: Ti su protiv svoje županije, ti si da mi budemo vazali Zadra i Splita...A na otoku Kapriju je problem 700 metara pristupne ceste do trajektne luke, koju se Grad Šibenik obvezao izgraditi još 2018. A nije do danas.
Nije li apsurdno da se koplja lome oko ceste na otoku gdje je zabranjen promet automobilima? Zamislite da sutra svi otočani voze svoj automobil Kaprijem?
- Da, to je ono kako mi dolazimo do apsurda. Kitimo se najljepšim prirodnim krajolikom, a onda na Prukljanu želimo graditi golf terene, na Pokrovniku, na korak od NP Krka, aerodrom i sl. Siječemo sami granu na kojoj sjedimo.
Sve su to projekti koji se ciklički vrte i nikad ne realiziraju, ali se oko njih pletu kojekakve političke fikcije. Što je, recimo, s Parkom Prirode Dinara? Tri godine ne uspijevaju tu odluku provesti...
- Ne mogu se dogovoriti oko sjedišta. A što je s Parkom prirode Vransko jezero? Mi se u našoj županiji ponašamo kao da četvrtina Parka nije kod nas, potpuno nezaintersirano, a esencija Parka je na našoj strani.
Isto je i s Dinarom, jer ako je dvije trećine područja Parka u općini Kijevo, kako može biti sporno sjedište?
- Da, taj bi argument trebali koristiti, kao što je to i Zadar činio u slučaju Vranskog jezera. Možda ne bi trebalo reći naglas, ali taj, ne baš ubrzani razvoj spasio je ovu županiju od potpune devastacije. Jer, ovo je pravi biser. Ideja aerodroma je možda imala nekog smisla dok nije prošao autoput, a sada smo na 2 sata od Zagreba. Ali, Vlada je donijela odluku, a to je direktiva za gradonačelnike Vodica, Šibenika, Skradina, i to je njima sveto pismo.
U vladajućoj koaliciji u županiji postoje gotovo nepremostivi animoziteti između župana Jelića i predsjednika ŽS Petrine. Kako se uopće vlast održala i ove tri godine?
- Ma da, to je veliko opterećenje za ovu koaliciju. Petrina se treba odlučiti da li će biti općinski načelnik ili županijski političar. Nikad tijekom 22 godine bavljenja politikom nisam bio na dvije stolice istovremeno. Kad sam prihvatio biti u upravnom vijeću Lučke uprave svoj mandat u županijskoj skupštini sam stavio u mirovanje. Tako sam rekao i svim članovima Mosta, može se biti samo na jednoj dužnosti. Nitko neće biti u dva tijela i ne samo radi nekih sinekura već radi načela. Ja kao dužnosnik nemam pravo na nikakve naknade, i to više nije stvar prijepora. Vjerojatno ću ostati u Lučkoj upravi, čisto da kontroliram neke stvari do kraja, već sam u toj tematici, pa je to i najpragmatičnije. Kod mene je politička karijera išla polako, sporo. Nisam se htio ničim ukaljati. Mogao sam i bez ovog saborskog mandata, ali to je velika čast i satisfakcija za mene nakon svih ovih godina koje sam proveo u lokalnoj politici.
Zanimljivo je kako ste do Sabora došli kad više nitko s vama na toj dužnosti nije računao. A prije toga, nije bilo izbora bez Ledenka, čak ste se tri puta kandidirali i za župana?
- Nisam javnu izjavu dao tri godine kad sam otišao iz ŽS. U ovoj kampanji nisam imao ni plakat. Odrađivao sam tehničke stvari, samo jednom sam se pojavio s ostalim kandidatima na pressici. Nisam puno polagao na to. Ali, prošao sam. A što se tiče kandidature za župana, predizborne ankete su pokazivale da sam najprepoznatljiviji i da mogu s tom kandidaturom pomoći našoj opciji, i stavljao sam se u službu stranke.
Kako ste odlučili ugasiti Lozu i priključiti se Mostu?
- Most se otprilike formirao u isto vrijeme kao i Loza Nezavisna lista 2013 godine. Kako su sličnosti i programska podudaranja bila slična to je bio normalan slijed. Već smo zajedno sudjelovali 2015. i 2016. na parlamentarnim izborima, a onda i 2017. na lokalnim. Nakon toga je uslijedilo i formalno spajanja s Mostom. I dalje držim da je Most najsvjetlija točka na političkoj pozornici.
Trpi li Most i danas posljedice svoje suradnje sa HDZ-om i onog Plenkovićevog izbacivanja Most-ovih ministara naglavačke iz Vlade?
- A šta ću govoriti... Plenković je tada kršio sve zakone jer ne može on razriješiti ministre, to može samo Sabor, naši ministri su sami odstupili. Ali ostala je ona bahata premijerova scena.
Nije li prekratko vrijeme 2 godine mandata za postići neki rezultat, ili bar prepoznatljivost u Saboru?
- Pa i je i nije. Dovoljno je prostora da se otvore neke teme, pokrenu neke rasprave koje su nam od interesa...Predložio sam Bulju da zamijenimo mjesta u odborima i ušao bih u Odbor za rad i mirovinski sustav s obzirom da ću se tom temom baviti i kad odem iz Sabora, a Bulj će preuzeti zaštitu okoliša. Nisam baš sklon raditi drame i cirkuse, možda će me ponijeti...
Možda ste se kroz duele s Petrinom i izvježbali za to?
- Petrina i ja smo oduvijek imali toplo-hladne odnose. Povezala nas je zajednička priča i odnos prema HDZ-u. On nije timski igrač, i zato može toliko vladati u Primoštenu jer mu nije potreban nitko u koalicijskom smislu. Govori o pilećim mozgovima, a on sam želi da ga takvi okružuju i slušaju. No, dobro, u jednom smo se slagali- da treba pobijediti HDZ na županijskoj razini i u tome smo uspjeli. Ostalo neka ostane između mene i njega.