StoryEditorOCM
ŽupanijaSuludi naum

Drniš(ani) opet na nogama: Ne želimo biti kanta za smeće iz cijele Hrvatske

5. srpnja 2018. - 22:29

Ljeto 2018. za Drniš bi moglo biti svojevrsna repriza studenoga 2017. Sve su ovo, što im se sada sprema, Drnišani već prošli prije sedam-osam mjeseci. GIRK Kalun, drniška Tvornica za proizvodnju vapna, sklopila je lani sporazum s Gradom Zagrebom o zbrinjavanju i oporabi mulja iz zagrebačkog prečistača otpadnih voda koji se kamionima dovozio u Drniš i spaljivao u Kalunu.

No, Drnišani nisu na to šutjeli, digli su glas, i dočekali da se Kalunu poništi dozvola za gospodarenje otpadom i zaustavi spaljivanje fekalnog mulja iz metropole u Drnišu. Ali, pokazat će se da je to bila samo jedna runda koju su Drnišani dobili.

Trenutno je na djelu druga runda u kojoj GIRK Kalun ponovno traži od Ministarstva zaštite okoliša dozvolu za gospodarenje otpadom, s naglaskom na zbrinjavanju i oporabi dominantno opasnih otpada. Drniš je opet na nogama. To je i razlog za intervju s gradonačelnikom Josipom Begonjom...

- Ministarstvo zaštite okoliša i ernergetike sprema se ponovno izdati dozvolu, ili reaktivirati staru, GIRK Kalunu za gospodarenje otpadom. Kažu, nema zakonske zapreke da im se dozvola ne izda. Zaprijetili ste da ćete u tom slučaju tražiti od DORH-a preispitivanje i one prve i eventualne druge dozvole Ministarstva...
- Ako tvrtka ponovno dobije dozvolu za gospodarenjem opasnim otpadom (a to znači dozvola za prikupljanje, skladištenje, predobradu i termičku obradu opasnog otpada), kao što je to dobila 2015. godine, Grad će kao stranka u postupku iskoristiti sve pravne lijekove da nju ponovno poništi pravosudno tijelo kao što je to bio slučaj s dozvolom iz 2015. koju je poništio Visoki upravni sud RH.
No upravo zbog činjenice da je od pravosudnog tijela poništena prvotno izdana predmetna dozvola za gospodarenjem opasnim otpadom, zatražit ću od nadležnih državnih tijela provjeru zakonitosti izdavanja i one prve, odobrene u 2015., ali i ove nove ako se izda. Pri tom mislim na Državno odvjetništvo RH što sam službeno, na zapisnik, prilikom uvida u elaborate Kaluna, izjavio u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike.


Razlozi protivljenja


- Kako objašnjavate da baš ministarstvo, koje bi trebalo imati kao prioritet zaštitu zdravlja ljudi i prirode, tako benevolentno izlazi u susret tvrtki za djelatnost koja je u najmanju ruku suspektna s ekološkog stajališta?
- Nije mi namjera da se miješam u rad bilo kojeg državnog tijela napose u njihovu nadležnost, ali nekako polazim s aspekta prostora na kojem bi se procesi prikupljanja, skladištenja, predobrade i termičke obrade opasnog (i neopasnog) otpada trebali odvijati. Uz komponentu zdravlja stanovništva kao primarnog javnog interesa, važno je imati na umu da su granice NP Krka zračne linije sedam-osam kilometara od same tvornice (vapnare), u neposrednoj blizini imamo i vojarnu (oko 800-900 metara zračne linije), naselje Trbounje oko 1000-1200 metara zračne linije, itd. Također ovo je i vodozaštićeni prostor, a ono što je važno istaknuti, niti je Šibensko-kninska županija, niti je Grad Drniš u svojoj prostorno planskoj dokumentaciji naveo mogućnost obavljanja prikupljanja, skladištenja, predobrade te termičke obrade opasnog otpada.

- Visoki upravni sud je u studenomu 2017., na žalbu Grada Drniša, poništio dozvolu Kalunu za gospodarenje otpadom. U Ministarstvu kažu da je dozvola ukinuta iz formalno-pravnih razloga i da je zato oni nisu ni poništili?!
- Nisam pravnik i teško mi je bilo kakvu pravosudnu odluku/presudu komentirati. Mislim da ipak nije samo formalno-pravni razlog već upravo činjenica o kojoj sam govorio, a to je sadržaj prostorno-planske dokumentacije grada Drniša i županije.


Veliki biznis


- Zahtjev za novu dozvolu GIRK Kalun podnosi uz prezentiranje čak dva elaborata u kojem se navode količine i vrste gotovo isključivo opasnog otpada koji bi se kod njih spaljivao i zbrinjavao. U Kalunu tvrde da oni nisu spalionica. Na temelju čega onda traže dozvolu za spaljivanje otpada?
- Je li čaša do pola puna ili je do pola prazna ili drugim riječima jesu li spalionica koja spaljuje opasni otpad ili nisu spalionica ali isto spaljuju opasni otpad, svejedno. Nama je to u ovom trenutku sekundaran problem, a primarno je što mi ne želimo biti "kanta za smeće" za područje cijele RH, a vjerojatno vremenom i za dio zemalja EU-a što htjeli to priznati ili ne, bez obzira na razinu trenutnog tehnološkog postrojenja, vremenom će imati posljedice na zdravlje stanovnika. Znamo da je gospodarenjem otpadom veliki biznis i da se radi o velikom novcu ali molim, ne preko leđa stanovnika Drniša i ukupnog drniškog kraja.

- Iako PP Grada Drniša i Županije šibensko-kninske nije predviđena lokacija za zbrinjavanje i obradu otpada, dojam je da županija više podupire Kalun kao gospodarski subjekt koji zapošljava stotinjak ljudi, nego otpor Drnišana zabrinutih za zdravlje i okoliš. Kako to objašnjavate?
- Činjenica je da sam uputio prošle jeseni zahtjev Skupštini Šibensko-kninske županije da donese zaključak o preispitivanju izdavanja (danas bivše) dozvole za gospodarenje opasnim otpadom izdane tvrtki GIRK Kalun d.d. i nakon polemične rasprave Skupština je takav zaključak usvojila. To usvajanje se poklopilo s presudom Visokog upravnog suda tako da samo preispitivanje od Ministarstva zaštite okoliša i energetike nije ni obavljeno jer nije imalo svrhu. Podršku županije iii izostanak podrške i razloge za to ne bih komentirao jer je na samoj Skupštini sve viđeno i rečeno.

- Neki u Drnišu misle da bi trebalo provesti referendum o tom pitanju koje se tiče svih stanovnika drniškog kraja, ali i šireg šibenskog područja. Što mislite o toj inicijativi?
Jasno da su svaka legitimna inicijativa i pravno utemeljeni koraci dobrodošli i mislim da ćemo kao jednu od mjera razmotriti posezanje i za lokalnim referendumom kao krajnjim instrumentom očitovanja volje građana s područja grada Drniša glede ovog za sve nas (pre)važnog pitanja.


Sve smo dali...


- Gradsko vijeće Drniša lani jasno i glasno poručilo je Ministarstvu i Vladi: Nećemo opasni otpad uz drniške kuće i NP Krka! Što su tada bili vaši glavni argumenti za otpor?
- Stanovnici drniškog kraja kroz bližu povijest dali su sve što su mogli i imali za našu državu. Ako izuzmemo Knin, u to vrijeme smo bili jedini grad u našoj županiji koji je nakon završetka rata, 1995., slobodu dočekao u statusu "feniksa", grada koji mora krenuti iz pepela. Podsjetit ću samo na četverogodišnje progonstvo mještana iz vlastitih domova, gubitak svih gospodarskih subjekata, sudjelovanje naših stanovnika u Domovinskom ratu u okviru postrojbi drniške (142.) brigade ili drugih brigada HV-a, povratak stanovnika na spaljena ognjišta i uništeno gospodarstvo, raseljenost stanovništva uzrokovanu ratom itd.
Nakon obnove stambenih objekata i dijela gospodarstva u prvim poslijeratnim godinama osjećao se polet, a onda je prije 10-ak godina nastupila opća gospodarska recesija i ulaskom u EU, kao i iz ostalih dijelova RH tako i iz našeg kraja, krenulo se "trbuhom za kruhom“. Prostor ostaje prazan, ali oni koji su ostali smogli su snage i krenuli u razvoj ruralnog turizma, neki u proizvodnju drniškog pršuta i sl. E sad, da ste turist iz neke daleke nam zemlje, biste li išli na godišnji odmor tamo gdje, npr. uz markicu da imamo NP Krka, mauzolej Meštrovića, prepoznatljivu lokalnu gastronomsku ponudu, imate i markicu da se na tom prostoru spaljuje (termički obrađuje) opasni otpad? Nekako mi se čini da bi rekli "pa nije mi baš to za potribu". Govorim naravno hipotetski. Eto, upravo ovakvim premisama sam se rukovodio kao gradonačelnik koji je na 4. izvanrednoj sjednici Gradskog vijeća predložio tu točku dnevnog reda, a Vijeće većinom glasova izglasalo (izuzev vijećnika iz reda HSLS-a i iz stranke Solidarnosti Milan Bandić) odlučno protivljenje spaljivanju otpada u našoj "kući".


Suludi naum


- Čega se najviše pribojavate? Kako se možete zaštititi od štetnih utjecaja?
Teško je to kazati od čega se čovjek danas sve može pribojavati. Život je pun iznenađenja, dobrih i loših. U ovom konkretnom slučaju, kao gradonačelnik pribojavam se da se može desiti da iz raznih razloga ne uspijemo spriječiti ovaj, po meni suludi, naum oko opasnog otpada.

- Grad Drniš je dosad imao solidan suživot sa svojim gospodarskim subjektima, pa i s GIRK Kalunom. Sve dok tvrtka nije počela s oporabom opasnih otpada, od onog iz TEF-a nadalje. Jeste li razgovarali s Upravom Kaluna o gospodarenju otpadom?
- Stav Grada oko ove priče s opasnim otpadom poznat je od davnina Upravi tvrtke, još u vrijeme mojih prethodnika, međutim, izgleda da je njima profit tvrtke na prvom mjestu.


Početak i kraj priče


- Gradu, sigurno, nije cilj uništiti tvrtku, naprotiv, ali gospodarenje otpadom je vrlo unosan biznis, pa je red da se ozbiljno u njega i investira kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i okoliš. Je li u novije vrijeme, po vašim saznanjima, GIRK Kalun investirao u opremu i tehnologiju za gospodarenje otpadom?
- Naravno da Gradu nije za cilj bilo koga "uništiti", neovisno o veličini tvrtke ili obrta, već naprotiv. Upravo je to jedna od naših najstarijih tvrtki koja ima bogato iskustvo u proizvodnju vapna, ali i tehnološkog kamena, a po broju zaposlenih nalazi se u gornjem dijelu ljestvice. Grad Drniš surađuje s tvrtkom oko nabavke upravo tehnološkog kamena za uređenje makadamskih putova na svom području.
Što se tiče njihova investiranja u opremu i tehnologiju bilo za njihove radne procese u dobivanju vapna ili tehnološkog kamena kao i u tehnologiju gospodarenja otpadom, osobno nemam nekih saznanja izuzev onih podataka iskazanih u Elaboratima za gospodarenje (ne)opasnim otpadom. Nas ne zanima tehnologija (koja kao i svaka vremenom postane zastarjela), mi jednostavno u našem kraju ne želimo da se obavlja prikupljanje, skladištenje, predobrada i termička (spaljivanje) obrada opasnog otpada. To je početak i kraj priče.

- Činjenica je da se Drniš tek počeo buditi iz postratne letargije, da se pomalo okreće ruralnom turizmu, da su mnogi ljudi osnovali OPG-ove i investirali u turističke kapacitete, nudeći gostima i komoditet i zdravu hranu, a i drniški pršutari dobili su EU markicu autohtone vrijednosti. Kako to pomiriti sa spaljivanjem opasnih otpada?
- Po mom mišljenju gotovo nikako. Grad Drniš je postao (jedan od rijetkih u RH, za razliku od, primjerice, Slovenije) gdje su svi gradovi i općine članovi Global Green Destinations i članovi Svjetske zelene destinacije (TOP 100) koja počiva na 3 stupa: zelenoj, zdravoj i aktivnoj destinaciji. Kako promovirati dalje ova tri stupa ako se bude znalo koji se procesi oko opasnog otpada obavljaju unutar pogona?

29. studeni 2024 03:41