Mijenja se u nas sve, propadaju države, stvaraju se nove, politički sustavi, smjenjuju jedni druge, sa socijalizma s ljudskim likom i samoupravljanja, ulazimo u tržišno gospodarstvo, odnosno u tranziciju, koja traje li ga, traje. Smjenjuju se u nas i vlasti, smjenjuju se HDZ i SDP, i kooalicije, svatko sa svakim, i svi protiv svega i svačega, kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini. Izredao se tako u Šibeniku već i lijep broj gradonačelnika, a s njima i direktora javnih, odnosno komunalnih poduzeća – svatko vuče svoje – ušli smo, napokon, i u Europsku uniju, pa evo sad i u Šengen, pa smo promijenili i valutu. Prešli smo s dinara na kunu, pa onda i s kune na euro. Sve smo mi promijenili, ali jedna stvar u nas uvijek ostaje ista. U nas najviše plaćaju oni koji imaju najmanje, a nagrabuse – oni koji ne mogu bižat i koji se ne bune. I oni koji uredno plaćaju svoje obveze!
Legalni i legalniji
Eto, da ne idem daleko, tako je bilo i s divljom gradnjom, kada su oni koji su uredno plaćali sve doprinose i suglasnosti, koje su trebali po zakonu i propisima – a ima ih mali milijun – i davali za to puste novce, od kojih se gradila infrastruktura, voda, struja, ceste, javna rasvjeta, pločnici, plaćali ne samo za sebe, nego i za sve druge, svoje susjede, koji se nisu natezali s dozvolama i papirima, nego su šalovali, nalivali i betonirali nebu pod oblake, ne ostavljajući ni metra za nekakav put ili vama za pogled, da i vaš prozor može ogrijati sunce. Oni su poslije dobili “papire” mukti ili s velikim popustom, pa su danas legalni kao i vi. Čak i legalniji, jer su oni danas najglasniji u tome da bi trebali dobiti bolju rasvjetu, za koju oni nisu platili ni koliko treba da se zavari stup, ili da bi netko – grad, država, EU – konačno triba “asvaltirat onu oputinu” za koju oni nisu dali ni metra, nego su još i uzeli koji decimetar. I njima se svaka vlast želi dodvoriti, jer od njih ovisi. Oni su birači, a naučili su da se kod nas samo vika i skrika, odnosno sila bilo koje vrste, isplati. Ako ti samo mučiš, pa plaćaš svoje obaveze i račune, gotov si. Nagrabusija si! Niko te ne doživljava. Dođi sutra! Platit ćeš ne samo za se, nego i za sve druge. Jer oni koji su zapasali najviše, oni plaćaju najmanje. Pa šta ti misliš da bi oni imali ovoliko da su sve plaćali! Bi, da izvineš, na rječniku ili izrazu, k...! Bili bi ko i ti! Ne bi imali danas di leć, ni oni ni dica!
Fiksno ili varijabilno
I kad je tako sa svim, tako je na koncu i ovih dana, sa smećem. Slušam našeg direktora Zelenog grada, Novicu Ljubičića, di objašnjava nove cijene odvoza otpada za kućanstva. Naravno, puno veće. I di kaže kako smo dosad imali tri kategorije kućanstava, vezano za spremnik, odnosno kantu. Pa je tako onaj fiksni dio za one koji su imali kantu od 80 litara iznosio 38, 42 kune, oni koji su imali kantu od 120 litara plaćali su 80,68 kuna, a oni koji su imali kantu od 20 litara fiksni dio cijene iznosio je 126,79 kuna. A po novom – onima koji su imali najviše smeća, odnosno članova domaćinstva, pa su zato dužili kante od 120 i 240 litara, njima će paušal pojeftiniti!? A poskupit će onima koji su imali najmanje kante, one od 80 litara. A to su obitelji s jednim do dva člana, dakle penzioneri. Koji su, što je opće poznato, i najurednije platiše! I oni su za nagradu dobili - krešimenat. A zašto? Zato što ih je najviše! A i ne bune se. Nisu na društvenim mrežama, ne pišu kontra vlasti, a i najstabilnije su biračko tijelo. Oni jadni, od ono svoje penzijice, najprije plate obaveze, a za njih što ostane! I njih se onda još savjetuje da odvajaju otpad, jer da tako mogu smanjiti svoj varijabilni dio računa. Što će oni disciplinirani kakvi jesu, i napravit. Da bi ovi drugi, divlji, koji ne odvajaju ništa, i nisu ni zadužili kantu, mogli bacat smeće di oće, mukti, po šumama i gorama. Jer, znaju da će ako ne Goran Šimić, a onda barem radnici Zelenog grada iza njih skupit. Platit će uredni platiše, odnosno penzioneri! Fiksnim ili varijabilnim dijelom, sasvim je svejedno!