Razgovarali smo s ravnateljem šibenskog Cvjetnog doma- žarišta pandemije u županiji: Svaki dan se samo molim da mi osoblje izdrži

Pandemija koronavirusa unijela je strah u ustanove za skrb o starijima i nemoćnima. Nije danas lako biti ravnatelj takve ustanove jer njezini štićenici spadaju u najrizičniju skupinu kad je riječ o Covidu-19. Kako zaštititi od zaraze osoblje da bolest ne prenese korisnicima ustanove, kako disciplinirati zaposlenike i kod njih do kraja osvijestiti opasnost od koronavirusa za starije građane, kako se hrvati sa zarazom i odolijevati joj, kako se nositi s odgovornošću koja je na svima u sustavu skrbi, a napose ravnateljima ustanova, sve su to pitanja koja smo postavili ravnatelju šibenskog Cvjetnog doma, Tomislavu Niniću. Od proljeća, Ninić nije bio na većoj kušnji kao ovih dana. Baš kad je pomislio da je možda ipak srećković čiji će Dom biti
pošteđen od ozbiljnijeg i masovnijeg širenja zaraze, virus se probio i u ustanovu koju vodi i poharao je. Proljetos je to bilo simbolično, ovog puta masovno…
 

Kako se snalazite u novim okolnostima, plaše li vas brojke zaraženih u Domu? Jeste li se i vi testirali?
- Nisam se testirao. Zasad. Nemam nikakvih simptoma, dobro se osjećam, ne vidim trenutno razloga da idem na testiranje. Vidjet ćemo što će dalje biti, a osjetim li i najmanju promjenu, naravno da ću to odmah učiniti. Što da vam kažem, nije lako. Velika je to odgovornost, a neprijatelj s kojim se borimo hirovit i nepoznat. Ali, mislim da smo sada na vrhuncu. Evo, u utorak smo imali 99 zaraženih, ali dobra je vijest da danas imamo i 20 ozdravljenih štićenika. Svaki dan se iznova divim ovim našim ženama koje ovdje predano i hrabro rade, brinu o našim starijima kao o svojima. Svaki dan one su izravno izložene opasnosti, to je redovito 15-minutni kontakt tijelo uz tijelo sa štićenicima, jer ih one presvlače, mijenjaju im pelene, obavljaju kompletnu higijenu, dižu ih, pomažu im u svemu, maksimalno su im na raspolaganju. Nije lako cijeli dan izdržati u tim plastičnim
covid-odijelima, a one sve to stoički podnose i odgovorno i predano rade svoj posao. Svaka im čast, imaju moje duboko poštovanje.
 

Koliko Dom ima štićenika, a koliko zaposlenika?
- Imamo 300-tinjak štićenika, i 125 zaposlenih, od kojih je 65 medicinskih sestara, fizioterapeuta i njegovateljica, dakle,
zdravstvenog osoblja, a ostalo je pomoćno osoblje. Velik je to dom, daleko iznad europskih standarda koji se kreću od 60 do maksimalno 100 korisnika. Cvjetni dom je veliki socijalistički dom ogromnog kapaciteta, kakvi se više ne prakticiraju.
 

Kako je došlo do eskalacije zaraze u Domu?
-Teško je reći kako je virus ušao u ustanovu. Tko to može predvidjeti. Pa ni gripu, koja je također vrsta koronavirusa, ne možete predvidjeti. Reagirali smo na prvi znak, na prvu povišenu temperaturu. Ne možemo tvrditi, ali mi vjerujemo da je virus unijela jedna naša zaposlenica koja je bila na dugotrajnom bolovanju i testirala se prije povratka na posao. Bila je negativna i došla je raditi kao negativna. Ali je očito taj dan prije povratka na posao negdje pokupila virus i ne znajući. I tako je počelo širenje zaraze.
 

U proljeće, na početku pandemije, vaš je Dom dobro prošao. Uspjeli ste odoljeti zarazi, da bi nakon ljeta 'pali'…
- Da, proljetos smo imali samo jednu štićenicu zaraženu i bolest se nije dalje proširila.Tada sam se preventivno, za svaki slučaj, i ja testirao čak tri puta. Bio sam negativan. Testirali smo tada sve radnike i sve štićenike i nitko, na našu sreću, nije bio zaražen. Cijelo ljeto smo odolijevali, pridržavali smo se strogo svih epidemioloških mjera, držali barijere, dezinficirali prostorije. I eto, s dolaskom jeseni stigla je korona i u našu ustanovu. Pitao sam našu djelatnicu za koju vjerujemo da je unijela virus u Dom, gdje je bila, gdje je to mogla pokupiti. 'Nigdi, ravnatelju. Jedino u crkvi, a nisam to u crkvi mogla dobiti' kaže. Ali, negdje je očito bila gdje je to dobila.
 

I kako se od te jedne zaposlenice proširilo?
- Ona je prenijela na još jednu njegovateljicu i zaraza se počela širiti s 4. kata. Ne bi se to dogodilo da su svi naši korisnici disciplinirani i da poštuju mjere na koje smo ih bezbroj puta upozorili. Ali, nije ni njima lako.Teško im je objasniti, posebno onima koji su pokretni ili polupokretni, da ostanu u svojim sobama. Ja im sto puta kažem, to je radi vas, da se ne zarazite, ostanite u svojim sobama, ne izlazite. A oni će meni: 'Šta'š ti meni govorit' ! Pusti me na miru.' I kad ja okrenem glavu, oni se
sakriju, a kad ja odem i oni odu iz svoje sobe do nekog u drugu sobu, ili u prizemlje…Ne, ne, nije im lako, i treba ih razumjeti. Em su u Domu, em su im posjete zabranjene, em ne mogu ni iz sobe izaći. A s druge strane, većina ih nije ni svjesna o kakvoj se opakoj zarazi radi.
 

Kako prihvaćaju izolaciju, zabranu posjeta, pa to im je bio zadnji doticaj s vanjskim svijetom?
- Neki razumiju, a neki teško, nikako. Ima i rodbine koja to ne razumije i ne prihvaća. Ali, moram reći da kad su vidjeli ove bijele zaštitne skafandere i u nekoliko navrata Hitnu u Domu, nekako su se osvijestili i smirili. Objektivno, mogao bih reći da ima njih desetak 'kolovođa šetača', onih druželjubivijih, vragolastijih, koje nismo nikako uspjeli 'ukrotiti'. Oni su šetali i svi su se zarazili. Stalno ih molim da ne izlaze, a koliko god ja molio oni to svejedno čine. A vezati ih ne mogu. Dovoljno im je teško i ovako. Budimo realni, pa svi imamo i starije članove u obitelji, pa znamo da kad ih kritiziraš, prave se da ne čuju, a kad ih hvališ, sretni su i to itekako čuju. Inače, u ustanovi imamo socijalne radnice i psihoterapeute koji rade sa našim štićenicima i pokušavaju im olakšati ovu situaciju. Dobra stvar je što kod nas u Dalmaciji po tradiciji ljudi nerado svoje stare šalju u Dom. Dok su vitalni, kod kuće su. Tek kad su zbilja stari i nemoćni obitelj ih smješta u ustanovu. A onda im i nije do izlazaka. Tako da kod nas dolaze uglavnom nepokretni i polupokretni, i oni nemaju potrebe za izlaskom. Razumiju situaciju…
 

Jeste li imali smrtnih slučajeva u Domu?
- Imali smo, hvala Bogu, samo jedan smrtni slučaj. A 20 naših štićenika je ozdravilo od Covida. Mislim da će još ovaj vikend rasti broj zaraženih, ali da će od idućeg tjedna početi padati brojke oboljelih. To je realno, jer je već zaražen velik broj korisnika i zaposlenika.
 

Govori se da neki štićenici iz Cvjetnog doma odlaze u Knin …Zašto?
- U Knin su išli samo oni koji imaju internističku sliku, koji su covid negativni, ali im je potreban pregled interniste. Njih odvezemo u Knin, tamo ostanu dva-tri dana, obave preglede i ako nemaju covid, vrate se u Dom.
 

Jeste li se pripremili i na veći broj zaraženih, za drastičniju situaciju?
- Od prvog dana, otkako je počela pandemija, mi smo se pripremali za ovo što se sada događa. Imamo dovoljno opreme, rezervirali smo i potpuno pripremili izdvojeni prostor u prizemlju Doma i prva grupa zaraženih je tu bila smještena.
Zaraženi radnici su boravili u svojim kućama u samoizolaciji, i sad će, kroz dva –tri dana, njih desetak doći ponovo na posao.
 

Nedostaje li vam zdravstvenog osoblja?
- Naravno. Strašan problem su medicinske sestre kojih nema ni za lijek. Kad su nam četiri zaposlenice otišle na porodiljski dopust, raspisali smo natječaj za prijem sestara, ali nitko se nije javio. Ponovili smo natječaj i prije mjesec dana, napokon nam se javila jedna sestra. Njih na tržištu rada naprosto nema.
 

Kakve su vaše prognoze, kad će smirivanje i hoće li Dom sve te izazove izdržati ?
- Kako sam rekao, vjerujem da smo u ovom tjednu dosegli vrhunac i da će brojke zaraženih sada početi padati. Znate, svaki dan sam duboko zahvalan našim sestrama i njegovateljicama, moram im se pokloniti do poda za sve što čine, i svaki dan se molim samo da mi osoblje izdrži.