U kolopletu nereda na obali izazvanog uzurpacijom javnoga prostora i bezobraznim kokošarenjem privatnika na pomorskome dobru bez koncesije grozničavo se odvija ljetna sezona i na Crvenom brigu u Žaboriću, administrativnom dijelu Grada Šibenika.
Nema tu ničeg posebnog što se ljeti ne događa u manje-više svakoj dalmatinskoj sredini, no i taj primjer upućuje na opori zaključak da Hrvatska nije 'mala zemlja za veliki odmor' jedino zbog svoje ljepote, nego i zato što turisti, slizani s domaćinima na obostranu korist čak i kupuju ono što ni po čemu ne pripada ni jednima niti drugima. Poput vezova pred apartmanima, ili im privez na obali domaći naplaćuju po dnevnoj tarifi, kao vlastitu minelu.
Tako 'Unsere liebe gostima' sloboda da osokoljeni ponašanjem domaćih posežu za manjim ili većim svinjarijama kakve im u njihovim sredinama ne bi pale na pamet, Hrvatskoj dodaje pridjevak 'obećane' male zemlje za veliki odmor.
Na devastirajuće lice kratkotrajnog turizma kakav godinama buja u svakoj vali podsjeća čitateljica s apartmanom na Crvenome brigu (podaci poznati) koja se javila redakciji da upozori na krčmljenje obalom kakvo joj se svakodnevno odvija pred očima, a nju diskriminira i srdi, kao svakog pristojnog građanina.
Prije nego što se obratila novinarima, podnijela je dvije prijave: Lučkoj kapetaniji za prodaju vezova na pomorskom dobru dvojici Čeških gostiju, čime navodno, trguje ista osoba – žena koja iznajmljuje apartmane u susjedstvu, a drugu prijavu adresirala je komunalnom redarstvu grada Šibenika.
Susjedi iznajmljivači naime, s više od deset ležaljki za svoje goste zauzeli su betoniranu rivu, što je ovih dana, svjedoči ta gospođa, izazvalo svađu i među gostima koji su se pokoškali u težnji da zauzmu što bolje mjesto.
- Obala nije ni u kakvoj koncesiji, vezovi također, a ni betonirani dio koji nije službena plaža i pripada svima, kao 'pomorsko dobro u općoj uporabi' no ostali iz Zlarinske ulice, gdje se sve to odvija, jedva mogu pristupiti moru. Sve je zauzeto, čak je nažalost, iz godine u godinu stanje sve gore, navodi vlasnica apartmana na Crvenome brigu koji služi za odmor isključivo njezinoj obitelji.
Ako ste pomislili da je 'bezeciranje' mjesta ostavljanjem šugamana ili prostirki vrhunac drskosti diljem ljetne Dalmacije, varate se. Gospođa svjedoči da su neki gosti svoje ležaljke koje stalno stoje na betoniranoj rivi osigurali lancem!
Da stvar bude gora po nas i autoritet državnih službi, ta čitateljica istog je Čeha-brodovlasnika prijavila i lani, kada je, da mu ulazak u brod bude lagodniji, dao izraditi drveno-metalnu platformu i pričvrstio je uz rivu.
Inspekcija Lučke kapetanije zatekla ga je s prstima u pekmezu i naložila mu da tu konstrukciju ukloni, no naša informatorica kaže da je opet privezan na istome muliću. Štoviše, osokolio je drugog zemljaka, te je i on 'kupio' susjedni vez, na obali izgradio betonsku istaku i sada se njihovi gliseri gingolaju uz betonsku rivu bandom uz bandu.
Naša čitateljica svjedoči da nije jedina čula kada je jedan od tih turista ovih dana izjavio da je vez pošteno kupio - kao da je njemu i prodavatelju ćaćino - i zato brod veže tamo gdje mu šačica ljudi zamjera.
Konkretan slučaj međutim, kompliciran je, a opet s druge strane i prosto jednostavan na tipično hrvatski način. Obilaskom betonirane obale na Crvenom brigu na prvi pogled jasno je da je na djelu posvemašnja devastacija prirodnih grota i otimačina javnog na velikom prostoru. Da nisu stotine tona betona nalili u more da sebi pred kućama naprave tko veći, a tko manji 'mulić za brodić' istodobno i plato za sunčanje, vlasnicima u prvom redu more bi oplakivalo ogradne zidove terena.
Otimačina pomorskog pojasa bila je takva da je između tih zidova i mulića ostavljena tek staza kojom bi zmija jedva puzala: mjestimično je toliko uska da je pješaku da bi nastavio dalje, bolje sići na neki od mulića koji su se s godinama stopili u neprekinutu površinu sada načičkanu ljudima i doslovce prekrivenu plažnim rekvizitima.
Nastanak te obale koja namjerniku ulijeva snažan dojam da je zašao nekome u privatno dvorište potvrđuje i gospođa koju naša čitateljica navodi kao prodavateljicu vezova, prema izjavi češkog turista.
- I ja sam to čula, da prodajem vezove! To mi ne na pada na pamet, ja sam tome čovjeku, Čehu, jedino ustupila vez na našoj rivici, a on mi zauzvrat šalje goste. To je pomorsko dobro, pripada svakome, a to što je on nešto nadogradio u betonu...
Pa, nešto je on tu krivo shvatio, premda je kupačima učinio uslugu, jer sada za njih ima više mjesta! - nasmijala se opisujući svoj 'deal' s Čehom nekadašnja pravnica u Ministarstvu branitelja, kako se predstavila. Čeh međutim, ima kuću tu, na Crvenom brigu, te nije 'obični' turist. Ta činjenica proširuje mu prava da i more koristi poput svih ostalih, uputila me je na zakonske odredbe.
Rado je pristala na kratki razgovor, no ime joj možemo navesti tek ako joj kažemo tko ju je prijavio, postavila je uvjet. Pošteno, a kako sam čitateljici obećao da joj neću otkriti identitet, i ova gospođa ostaje neimenovanom. Ona i pokojni muž kupili su kuću krajem devedesetih, nadogradili je i sada ona iznajmljuje pet apartmana.
- Uradili smo što i ostali. I mi smo napravili mulić, radi pristupa moru, a kako je moj muž bio ambiciozan čovjek, nastojao je uvijek imati više i bolje od ostalih. Postavio je dvije bove u more, izgradio kuću koja se zamjećuje... - rekla je gospođa, a na pitanje o drugom Čehu, odgovor je bio nalik igri šibicarenja, okrugao pa na kantune.
Za kraj, nije zaboravila napomenuti da ona svoj mulić ne svojata kao vlasništvo te je pristup svakome slobodan. Ali, ima susjeda na zmijolikoj, betoniranoj obalnoj crti koji 'svoje' čuvaju kao kopci. Za sebe i apartmanske goste, dakako.
Jasno je ionako, bez velikih riječi. Prije pola stoljeća počela je devastacija, a još uvijek traje eksploatacija. Čeh, jedan ili dvojica, svejedno, tek su kapi u slapu koji su otvorili domaći, a vlast je svo vrijeme zatvarala oči, puštajući ga da teče i teče...
Nadzor obale s bagerom u pozadini...
- Nikakva gradnja nije dopuštena na pomorskom dobru bez posebnih dozvola, pa makar je to što je nadograđeno, napravljeno na nelegalnoj rivi i makar taj Čeh imao kuću u Hrvatskoj. Redovito održavanje pomorskog dobra, inače u ingerenciji lokalanih samouprava, podrazumijeva da svatko od nas ima mogućnost korisiti obalu pod jednakim uvjetima na toj mikrolokaciji i ukoliko je brodica toga Čeha tamo stalno privezana, taj uvjet nije zadovoljen, govori Robert Baljkas, šibenski Lučki kapetan.
Međutim, naglašava da njegova služba, zadužena za nadzor na obali ne može sama, bez suradnje najprije s lokalnom samoupravom, rješavati probleme nagomilane desetljećima.
- Slikovito i istinito govori moja kolegica inspektorica, da bi za njom na teren trebao ići bager da se prema sadašnjim propisima efikasno riješi uzurpacija pomorskog dobra, nastavlja kapetan Baljkas potvrđujući istinu da je na Crvenom brigu, kao i posvuda na drugim mjestima betoniranje obale jasna uzurpacija.
No, to što se gomila desetljećima nemoguće provesti inspekcijama lučkih kapetanija, nego bi najjednostavnije bilo srušiti sve te muliće te izgraditi šetnicu, kao što je napravila Opčina Tribunj da razriješi sličnu uzurpaciju na svojoj obali.
U tom slučaju, takav zahvat može poduzeti jedino Grad Šibenik, izjavio je Robert Baljkas.
I za kraj iznio je neslužbeni podatak da država u prijedlogu novog Zakona o pomorskom dobru priprema legalizaciju na pomorskom dobru, te bi dobar dio bespravno izgrađenog na obali dospio u sustav koncesija, što
- Izgleda da je to jedini put, to se više ne može vratiti natrag! - zaključio je šibenski lučki kapetan.