Naš stručak sezone manje je neki šareni cvijet, a najviše su šparoge, to se zna. Pravu damu takva kita zeleni neće nimalo uvrijediti, naprotiv, jer prave dame znaju koliko se mukotrpno, kroz draču i šipražje dolazi do slasnog proljetnog, samoniklog fruta. A znaju im i cijenu, barem onima što su prve izbrukvale ovih dana. Pomalo slabušne, u ljutoj borbi protiv zimske suše tu i tamo prkosno izviruju, premda je već kraj ožujka i trebalo bi ih biti obilatije.
-Četrdeset kuna!? - odbacio je novinara unatrag odgovor na pitanje pošto vezica šparoga. Lani su prve bile 30!?
Ma je, ali vidite da ja stavljam duplo više, uvjerava prodavačica prebirući po macu izvađenom iz vode, kao da prebrojava koliko je stabljika u njemu. Po njoj, svakako je daleko jeftinija od konkurencije. Jer, kod drugih je struk 30 kuna, a kako su upola manji, računica je jasna. Doduše, bez razumljivog objašnjenja zašto daje toliko visok popust za nešto što bi, po njenoj reklami trebalo koštati 60 kuna, ako ćemo se već igrati matematike.
Brojite onda svaku šparogu znatiželjni, ako hoćete istjerati mak na konac. Mi nismo imali vremena, ali smo od Zorana Zrile iz Lađevaca, jednog od najmlađih poljoprivrednika – povrćara na šibenskoj Pijaci čuli jednu sasvim točnu računicu. Glasi da kiša nije pala od 24. veljače, pa je u tome sva tajna zašto još uvijek nema toliko očekivanog proljetnog samoniklog ploda u količinama da srce radosnije pjeva. Podjednako kada šparoge kupujemo na pijaci, pa im količina obara cijenu, ili ih sami beremo, skrećući s uobičajenih puteva na grbavi krš. Ko kaže da stramputice nisu dobre, kada su uz njih najslasnije šparoge, čovjek bi ih od miline odmah pohruskao, onako svježe i gorkaste, da se što prije očisti i pročisti nakon zime.
-Srića, zovu kišu ovih dana, veli Zoran, i dodaje da će onda i kod njega biti novih naramaka jednog drugog čistača organizma u proljeće, mišancije ili divljeg zelja. Njemu je ponestalo i sada čeka da poslije kiše nadođe novo samoniklo blago. I kolega Duško Jaramaz, fotoreporter, koji se priključio razgovoru pred Zrilinim bankom, redoviti je potrošač mišancije.
-Oš' ledeno, začinjeno kvasinon, s kuvanin jajima ili bez, oš lešo i toplo, ka i zelje, a more i nako! To 'nako' hoće reći i sirovo ako treba, toliko Dule voli sastojke mišancije, esencije zdravlja, o čemu mi govori prodavačica Dragica Žižić iz Dubravica, uz pripomoć Zorana Zrile.
-U mišanciji triba biti divljeg zelja, kostriša, maslačka ili žutenice, koromača, divljeg luka, kozje brade, divlje salate, pa i brasunica divljeg kupusa. To je ono, dodaju, kada kupus stvori visoku stabljiku, pa baci one listove sa strane. Vitamina C kolko oćeš, željeza... čovik je ka tica kada toga blaguje, a treba i požuriti jer će doći 5. misec a da se nećemo ni okreniti. Divlji luk tada ode u sime, iscrpi se, ostalo povene i to je krajnje vrime mišancije a i šparoga, zajedno s proljetnim čišćenjem organizma, iscrpne su informacije iz prve ruke od ljudi sa zemlje. I naravno, mišancija se razlikuje od terena do terena, a i berač utječe na sastojke. Ako se dogovorite, u štađunu će vam na Pijacu donijeti prema želji, s manje ili više od neke vrste samonikle zeleni.
-Da nije ovo poskupilo!? - prekida nam razgovor jedna domaćica, sve obamira onu zelen na Zrilinome banku.
-Ma kakvi, pa ne prodajem ja naftu pa da dižen cijene svako malo! I nemoš' ljudima tek tako poskupljivati, odgovara i pokazuje na natpise s ciframa kao dokaz su cijene kod njega od lani nepromijenjene.
-Al' zato je meni gorivo skuplje, a i kruv, a ima nas kod kuće! Nami triba obilata štruca, ona šta stoji ka raketa, moja gospođo.
Hoće li stare cijene sačuvati najavljena, dugo očekivana kiša u srijedu?
