Kalendarski smo dobrano zagazili u jesen, vremenski smo preko noći iz kupaćih kostima uskočili u jakne, a ovo, po nekima i najljepše godišnje doba, vlada i na šibenskoj pijaci. Da su banci puni, nisu, ali su se jutros na njima našle mandarine, šljive, smokve, šipak, špinat, rajčice, svega po malo, pa čak i još pokoja lubenica ili dinja.
U posljednjih nekoliko tjedana pročitali ste, sigurni smo, barem jedan članak kako su mandarine ove godine skupe, kako na tržnicama, tako i u trgovinama. Na šibenskom pazaru, više - manje svugdje drže istu cijenu od jednog eura po kilogramu, rijetko na kojem banku su euro i pol, s tim da im je cijena tolika, tvrde prodavači, od početka. Šipak ćete pronaći za četiri eura po kilogramu, a svježe smokve za sedam, a koje su prvotno, naglašava nam njihova prodavačica, bile deset eura.
No, ono čega slabo ima na šibenskom pazaru, a što nam potvrđuje i prodavač Mile su - ljudi.
- Pa pogledajte, nema nikog. Ja san u ovom poslu već 29 godina tako da znan da je ovo sve ništa. Šta ćete mi govorit kako je prije bilo, pa ne bi se moglo proć, mi nismo mogli ni nabavit toliko robe koliko bi se prodalo. Sad je to sve ništa, sezonu još nekako i izguramo, ostalo ko preživi, pričat će. Kao prvo, ljudi nemaju novaca, a kao drugo, sve više ljudi gubi naviku ić na pijacu, nego idu u trgovačke centre, a to nema veze s domaćim voćem i povrćem. Ne kažen ja ni da se ode ne može nać svašta, ali drugačije je kad vi kupujete domaće kod provjerenog prodavača, kod kojeg znate da je sve friško i domaće - priča nam otvoreno naš sugovornik, dodavši kako, svejedno, \‘nema do našeg čovika\‘.
- Bude turista liti, al virujte mi, nema do naših ljudi. Na kraju krajeva, mi ode ne živimo od turista, ja na njih gledan ko na goste i dođu oni, al to uzmu jednu kapulu, jednu pomidoru, valjda za ručak taj dan. Nisu oni potrošači ode, mi smo tu zbog našeg svita koji još voli otić na pijacu, kupit friško, al da nam je svima postalo teško priživit, je - govori nam Mile, dugogodišnji prodavač na šibenskoj tržnici.
Ostali prodavači - slabo su bili raspoloženi za razgovor s nama. Većinom su nam odmahnuli rukom uz rečenicu \‘nemojte mene, molim vas\‘, stoga smo odlučili provjeriti situaciju na peškariji, obzirom na jednomjesečni lovostaj koji je bio na snazi do prije koji dan.
I zaista, na peškariji svega. Srdela, većih ili manjih, mola, kozica, liganja, lignjuna, grdobine, pa pokoja hobotnica ili ugor. Cijene dakako variraju, a ako ste se zaželjeli, primjerice, kozica, pronaći ćete ih za 10 eura po kilogramu. Ponuda zaista dobra, no potražnja je i tamo, dojma smo, slaba. A tomu je, zaključit ćemo, kumovalo mnogo faktora.
