Smjena na vrhu Šibenske bolnice izazvala je u dobrom dijelu javnosti šok. Malo komu je bilo jasno zbog čega je ostavku podnijela ravnateljica Županijske bolnice Sanja Jakelić, koja je od prvog dana ustanovu vodila kroz iznimno tešku COVID krizu uspješno i bez ikakva incidenta, na koju nije bilo pritužbe, makar ne javne, i s kojom se činilo da su svi zadovoljni - i županija kao osnivač ustanove i građani. Ali, umiješala se politika, kao i uvijek, i po logici da svaka vlast ima pravo “igrati” sa svojim ljudima, sa svojim timom, nova županijska nomenklatura našla je potrebnim postaviti svog čovjeka i na mjesto ravnatelja Bolnice.
Doduše, kako tvrdi župan Marko Jelić, odluka o neopozivoj ostavci dosadašnje ravnateljice Sanje Jakelić je isključivo njezina, ali na taj je čin evidentno bila primorana. Teško da je imala izbora...
Za v.d. ravnatelja postavljen je Kristijan Stipaničev (34), specijalist kirurgije, ambiciozan član Upravnog vijeća Bolnice, koji se, kako kažu, već i na toj dužnosti ponašao kao da je ravnatelj, a ne član UV-a. Vjerojatno anticipirajući ono što će doći...
Novi v.d. ravnatelja Bolnice nije baš od prve bio sklon razgovoru.
- Nemojte se ljutiti, ja sam sad u velikoj gužvi oko COVID-a, pokušavam organizirati situaciju, ako vam mogu ikako pismeno odgovoriti kad uhvatim vremena, može, ali, nažalost, nemam vremena razgovarati, jer moram puno stvari izorganizirati između dva sastanka - rekao je na poziv za intervju, pokušavajući otkloniti takvu mogućnost zauzetošću tek preuzetim obavezama.
- Neće dugo trajati, samo par minuta, brzo ćemo to obaviti - uvjerim ga, i razgovor krene...
Iznenadni dolazak
O vašem iznenadnom dolasku na čelo Bolnice govori se doista svašta. Između ostalog, da ste već od dana kad ste imenovani u Upravno vijeće Bolnice počeli obilaziti odjele, prikupljati nekakvu dokumentaciju koju ste nosili u Županiju, s njom pokušavali denuncirati kolege, da ste se unaprijed ponašali kao ravnatelj, da niste iz Ravnateljstva izlazili i slično. Je li to istina?
- Naravno da to nije istina. Ja sam u posljednjih šest mjeseci bio na porodiljnom, čuvao sam dijete koje sad ima sedam mjeseci. Ništa od toga, što sam i sam pročitao, nije istina, ne znam tko plasira te priče. I doktorica Jakelić zna da to nije istina. Ona i ja smo se dogovorili da to nećemo komenirati i da Bolnica nije mjesto za nikakve platforme i građenje nekakvih političkih priča, tako da zaista ne bih komentirao takve navode, a čuo sam svakakve priče.
Da, zbilja ste brzo stekli loš glas, vjerojatno i zato što ste tako mladi, imate samo 34 godine, a već ravnatelj. To implicira veliku ambiciju, a svakako i političku pozadinu tako brzog napredovanja.
- Točno je, imam 34 godine, međutim, u tom razdoblju sam završio specijalizaciju iz kirurgije, vrlo uspješno, iako sam čuo i priče da sam apsolutno nekompetentan...
Među ostalim, za vas kažu da bježite od operacijske dvorane kao “vrag od tamjana”...?
- To apsolutno nije istina, ne znam otkud te priče, stvarno ne znam što bih o tome rekao, to su stvarno zli jezici koji nemaju baš nikakvo uporište ni u čemu. Možete konzultirati moga šefa kirurgije ovdje i moje mentore u Zagrebu. Meni je na "Sv. Duhu" pri polaganju specijalističkog ispita ponuđeno da tamo ostanem jer sam se pokazao dobar, jer su me ljudi primijetili kao nekoga tko ima smisla i za kirurgiju i za kolektiv. Htjeli su me ostaviti tamo, i to nije bio samo jedan upit, bilo je više upita, ali ja sam im se na tome zahvalio, jer želim živjeti u Šibeniku, želim raditi u ovoj bolnici sljedećih 40 godina. A morate razumjeti da bih ja radio sljedećih 40 godina u ovoj bolnici, ja moram imati s kim raditi. Bolnica je deficitarna, situacija je u zdravstvu u cijeloj državi katastrofalna, pogotovo u ovim COVID vremenima. Ja tu apsolutno nikoga ne krivim. Jednostavno kao netko tko je završio menadžment u zdravstvu, još od vremena fakulteta sam se dosta bavio organizacijom i u zdravstvu i među studentima u Međunarodnoj federaciji studenata medicine, koja broji više od milijun članova u cijelom svijetu, a ja sam bio regionalni asistent za Europu, tako da me oduvijek zanimao taj apsekt. Prije dvije godine sam završio menadžment u zdravstvu, a osim toga sam završio i menadžment ljudskih potencijala. U zadnja 2-3 mjeseca sam shvatio da ja jednostavno ne želim u životu biti političar, mene to uopće ne zanima...
Politička imenovanja
Ipak, vaše promaknuće vezuje se uz politiku, kotirate kao izbor župana Marka Jelića, dakle, apsolutno politički?
- Sva imenovanja su politička. Međutim, ja gospodina Jelića do izbora nisam znao, nisam ga poznavao. Gospodin Jelić je nakon izbora došao do mog imena i prezimena kao nekog tko je mlad, ambiciozan, ima energije i ima određene kompetencije. To su mu predložili njegovi mladi načelnici općina, i mi smo se sastali, ja sam mu predao svoju strategiju razvoja zdravstva u županiji koju sam napravio na 20 stranica. Njemu su se tu određene stvari svidjele i odlučio me pozvati u svoj tim.
S obzirom na to da ste kirurg, a liječnici su deficitarni, nije li šteta da odlazite u administraciju, odnosno upravljačke poslove za koje studij medicine nije nužan?
- Tu vas mogu razumjeti u vašem pitanju, međutim, situacija kod nas u bolnici, pogotovo na Kirurgiji, ajmo reći, jedna je od najpovoljnijih situacija na bilo kojem odjelu, ne samo u našoj bolnici, nego i puno šire. To treba zahvaliti mome bivšem šefu, doktoru Alfieru, koji je moj uzor. Kad sam došao u Šibenik i upoznao doktora Alfiera, ja sam u prva tri dana već znao da želim da mi on bude šef i da želim biti kirurg. Tu sam prelomio odluku i shvatio što želim biti u životu. Doktor Alfier je napravio jednu vrlo dobru stvar, inzistirao je na obnavljanju kadra za vrijeme dok je on bio šef. I mi sada na Kirurgiji imamo situaciju da nas stvarno ima dosta. Jer je doktor Alfier dobro predviđao situaciju, nije kao drugi šefovi odjela čekao da naše kolege odu u penziju, pa tek onda raspisao specijalizaciju koja traje pet i pol godina, i onda u principu naprave rupu od 5-6 godina gdje fali medicinskog kadra. Tako da je na Kirurgiji situacija takva, da sam im, naravno, potreban, ali u ovom trenutku nisam neophodan. Bit ću sigurno za nekih 5-6 godina jer tada u principu njih troje, četvero abdominalnih kirurga, a ja sam abdominalni kirurg, odlazi u mirovinu.
Mislite li se paralelno baviti kirurgijom i menadžmentom u Bolnici, upravljanjem?
- Kirurgija je u principu manualni posao i ja si ne mogu dopustiti kao kirurg da ne radim rukama, odnosno da ne radim u svojoj struci. U tom kontekstu sam i pričao sa svojim šefom i dogovorili smo se da dežuram na Odjelu kirurgije koliko god mogu. I, naravno, koliko obveze u ravnateljstvu dopuštaju, tako da ja definitivno iz kirurgije neću izaći i mislim nastaviti biti kirurg. Ovo se sve skupa radi, između ostalog, i zbog toga da imamo preduvjete da se možemo i dalje baviti kirurgijom. Šibensku kirurgiju su uvijek vodili veliki doktori, koji su uvijek gurali naprijed, uvodili nove metode. Tu je bio i doktor Jurišić koji je uveo laparoskopsku kirurgiju praktički prvi u Hrvatskoj. "Sveti Duh" i Šibenska bolnica su bili prvi koji su uveli laparoskopsku kirurgiju u Hrvatskoj i bila bi šteta da takav odjel, s takvom poviješću, propadne, odnosno da kirurgija zamre u Šibenskoj bolnici. Bila bi šteta da bilo koji odjel zamre u Šibenskoj bolnici. Mi smo županija koja ima ogroman ekspanzivan rast u turizmu, ali mislim da će i svi ovi projekti koji su odlično odrađeni u Šibeniku i županiji samo dovesti do rasta broja stanovnika jednog dana, a ne do odljeva. Ja želim biti dio te priče, gdje će mladi htjeti doći živjeti i raditi u Šibeniku. Dodatno me na sve ovo motiviralo i to što se već duže vremena govori da će postati nacionalne specijalizacije liječnika, a to znači da će Republika Hrvatska raspisivati specijalizaciju, a ne bolnica. I onda će biti specijalizanti Republike Hrvatske. Mi u takvom kontekstu, u Šibeniku, moramo postati magnet, moramo moći ponuditi nešto tim liječnicima da dođu ovdje, da žele raditi u našoj ustanovi.
Mladi imaju više energije
Ipak, niste li krenuli obrnutim putem? Ljudi bi rekli, najprije treba ispeći zanat, steći iskustvo, pa onda pretendirati na upravljačke pozicije. Kod vas je to išlo obrnutim putem? Je li pozicija ravnatelja Bolnice za vas prerano došla?
- U principu se ne mogu složiti s vama jer generalno gledano mladi imaju više energije, više ideja, više ambicije i mogu više potegnuti od starijih kolega koji su u sustavu, a zdravsteveni sustav je u cijelom svijetu trom, tu se stvari mijenjaju vrlo, vrlo sporo. I kad ste vi 30 godina u takvom sustavu i onda postanete ravnatelj, većina takvih ljudi nije sklona raditi nekakve, ajmo reći, promjene, uvoditi neke nove metode itd. Ja sam jedan dio specijalizacije proveo u Kliničkoj bolnici Merkur, gdje se po mome mišljenju radi najbolja kirurgija, ne samo u Hrvatskoj, nego u većem dijelu Europe. Tamo sam promatrao situaciju, ali i po drugim zagrebačkim bolnicama, ne samo iz kirurškog aspekta, nego i iz menadžerskog aspekta. Vi tamo imate ravnatelje i šefove odjela koji su pred mirovinom, i imate masu mladih specijalista. I što se događa? Događa se da ti šefovi odjela i ti ravnatelji ne žele obnavljati opremu, ne žele uvoditi nove metode rada i liječenja, ti liječnici su demotivirani, ti liječnici ne mogu raditi po najnovijim smjernicama i dostignućima u medicini zato što ih koči netko tko ima 3-4 godine do penzije i koji zapravo ne žele naučiti ništa novo. I to je razumljivo, ja ne krivim te menadžere bolnica i šefove odjela. Meni je razumljivo da netko od 60 godina ne želi uvoditi nove metode...
Ali bolnica je ipak financirana državnim novcem i država odlučuje u što će se ulagati i u koju bolnicu, a ne baš ravnatelji i šefovi odjela...
- U principu ne, bolnice su u vlasništvu županija i manje-više sve počiva na entuzijazmu.
Županija je osnivač, ali financijsko servisiranje zdravstvenih usluga je obveza države.
- Manje-više sve počiva na entuzijazmu, zato i kažem. Imate primjer gdje je doktor Jurišić prije 20 i više godina, s nekolicinom ljudi, upravo zbog svoje energije, ambicije i entuzijazma uveo laparoskopsku kirurgiju u Šibensku bolnicu, dok neke druge ustanove i dandanas zaziru od toga, upravo zbog šefova odjela koji ne žele prihvatiti nove metode.
Suradnja s Kolakušićem
Istine radi, rekli ste da nikad niste bili ni u jednoj stranci i da vas politika ne zanima, da to nije vaša preokupacija. No, ipak ste 2019. na europarlamentarnim izborima bili na listi Mislava Kolakušića?
- Jesam. Mislav Kolakušić tada nije imao svoju stranku, koliko pratim politiku, a vrlo malo je pratim, mislim da i dalje nema svoju stranku, a ja sam na toj listi bio sa svojim imenom i prezimenom, praktički kao privatna, fizička osoba, a ne kao član nekakve stranke. Povjerovao sam u ideju. To je bilo vrijeme kad sam počeo studirati menadžment u zdravstvu i ponudio sam mu se sa svojim idejama o tome kako vidim razvoj zdravstva u cijeloj Hrvatskoj, dogovorili smo se da mu budem na listi jer je htio mlade na listi. Međutim, i sami znate koji sam bio na listi...
Sedmi.
- … i da me to mjesto ne bi dovelo u Europarlament, znači nisam tu računao na nekakvu kartu izlaska iz medicine i bavljenja politikom. To je više bila podrška.
Imate li uopće kakve kontakte danas s eurozastupnikom Kolakušićem?
- Ne. S Mislavom Kolakušićem sam se čuo zadnji put desetak dana prije predsjedničkih izbora.
Ne mislim biti u politici
Jeste li sada i formalno član NL Marka Jelića?
- Ne! Ja nikada nisam bio član nijedne političke stranke niti se mislim upuštati u to. U ovu situaciju sam se upustio isključivo zato što želim da stvari funkcioniraju na način da i pacijenti imaju dobrobiti u ovoj županiji i da se ova bolnica ne pretvori u veliki dom zdravlja, a s druge strane i zato što želim, nakon što završim ovaj mandat, trajao on mjesec dana ili duže, o čemu ću razmisliti, želim raditi u ovoj bolnici sljedećih 40 godina. A znate da to podrazumijeva da morate imati anesteziologa koji će vam uspavati pacijenta, i medicinsku sestru, instrumentare koje nemamo trenutno u bolnici, i anesteziološke tehničare, koje također nemamo u bolnici. I sve su to nagomilani problemi za koje ja opet ne krivim ni doktoricu Jakelić. Situacija je jednostavmno takva u cijeloj državi.