Mnogi se s razlogom čude zašto uvaženi hrvatski znanstvenik Ivan Đikić, koji je najveći dio svog života proveo u inozemstvu i istodobno volonterski pomagao domovini, nije primljen u Hrvatsku akademiju umjetnosti i znanosti.
U tom smislu ne prestaju prilično glasni prosvjedi. Valja, međutim, podsjetiti na činjenicu da nije bilo ni približno toliko prosvjednih nota kad su, za razliku od nekih drugih umjetničkih "mališana", bez istog priznanja ostala dvojica, nažalost pokojnih, šibenskih velikana - književnik Ivo Brešan, te glazbenik i pjesnik, najuspješniji hrvatski kantautor Arsen Dedić. Na krivom su, pak, putu oni, koji odbijenicu na prijedlog o primanju Ive Brešana u HAZU, uz tezu da je riječ o ljevičaru, objašnjavaju političkim razlozima. Brešan nije primljen iako ga je predložio "klasični" desničar, kolega književnik iz šibenskog zavičaja (iz sela Puljane na padinama Promine), inače šibenski srednjoškolac Ivan Aralica.
Ostaje nam, dakle, parafraza koja jednako vrijedi za Brešana, Đikića i Arsena: HAZU(Sokol) ga nije volio!
Najgori sam kad je jugo!
"Sad sam jedno, sad sam drugo, najgori sam, kad je jugo!"
Spomenuti Arsenovi stihovi mogu se bez problema primijeniti na jednog od čelnika Domovinskog pokreta Stjepu Bartulicu. U doba kad se predstavljao kao Stephen Nikola Bartulica, bio je četiri godine savjetnik lijevog orijentiranog predsjednika države, pravnika i glazbenika Ive Josipovića. Potom je naglo skrenuo u desno, pa sad soli pamet i novoj vlasti svojim konzervativnim stavovima. Svoju funkciju savjetnika predsjedniku Josipovića Bartulica je svojedobno objašnjavao "željom da doktora Ivu približi Bogu". Aktualne izjave člana Domovinskog pokreta možemo, pak, objasniti jedino željom da novu vladu približi – problemima!
Radovich ili radovčić!?
Je li aktualni kreativni direktor CBS Sporta Peter Radovich svojim korijenima zapravo bodul s Kaprija Petar Radovčić!? To pitanje postavio nam je stari šibenski košarkaški i stolnoteniski djelatnik Milan Jakšić Bimbo, uvjeren da je s Petrovim ocem Ivanom Radovčićem, koji je potom odselio u Sjedinjene Američke Države, pohađao osnovnu školu u Šibeniku.
Radovich ili Radovčić stiže kao ugledni gost na Sport Medial Festival što će se od 6. do 8. lipnja održati u Zadru, a koji je, kažu, najgledaniji televizijski spektakl na svijetu. Osim šibenskog bodula (s američkom adresom) Petra Radovčića, bitnu ulogu u zadarskoj manifestaciji imat će još jedan bodul. Tome Ricov, porijeklom iz Kali na otoku Ugljanu i šibenski zet. U naslovnoj organizacijskoj ulozi je, pak, Damjan Rudež, bivši košarkaški reprezentativac.
Civilizirani Restović
Kamere HRT-a su bile pomalo zločeste kad su u saborskoj dvorani šibenskog zastupnika SDP-a Tončija Restovića snimile kako u dva navrata iz dosade čeprka po svom licu. No, Restovićev istup prema novom(starom) premijeru Andreju Plenkoviću, neovisno od toga što je"kontrirao" programu nove vlade, bio je maksimalno civiliziran. Na način, na koji bi trebali mahom postupati ljudi, izabrani od naroda. Nismo ih birali da se međusobno javno vrijeđaju, već da, ako je moguće, međusobno surađuju. I Plenković je bio mekan prema prvom šibenskom SDP-ovcu početnom rečenicom "Ja Vas ne poznam…"
Da ga je ranije upoznao, vjerojatno bi posegao za svojom omiljenom tezom o bodulskim vezama, jer premijer je s Hvara, a Restovićev otac sa susjednog Brača. O tome su, navodno, Andrej i Tonči imali ugodnu ćakulu poslije saborske sjednice!
Vlakom preko Perkovića
Ako niste znali, 22. svibnja daleke 1877. godine je prilično važan datum u šibenskoj povijesti. Tog dana je u Krešimirov grad stigla prva željeznička kompozicija teretnih vagona, natovarena ugljenom iz nekad nadaleko poznatog rudnika ugljena u Siveriću (op.p. otud i ime"Rudar" starom siverićkom nogometnom klubu). U listopadu te godine Šibenik je željeznicom povezan i sa Splitom, a idućeg ljeta i s Kninom. Izgradnjom ličke pruge, koja je dovršena 1925. godine Krešimirov grad se, pak, posve uklopio u cjelovit sustav željezničke mreže u Hrvatskoj, pa tako postao tračnicama (ne)posredno povezan i sa cijelom Europom. Iste godine kad je na šibenski kolodvor stigla prva željeznička kompozicija teretnih vagona, počela je i gradnja operativne obale, poznatije kao gat Krka. A tko je onomad slutio da će 150 "i nešto" godina kasnije željeznička postaja u Šibeniku djelovati tako otužno i pusto!?