Limfom je vrsta raka koja je, nažalost, sve češća i među mladim ženama. Koji su simptomi, kako se liječi te može li se spriječiti? Novinarka RTL-a govori o ovoj zloćudnoj bolesti iz vlastitog iskustva - limfom joj je, naime, otkriven prije dvije godine i to u trudnoći.
Tjednima me mučio dosadni, uporni suhi kašalj, ali sam vjerovala da se radi o nekoj alergiji. Sad kad mislim unazad, sjećam se i da sam se puno brže uspuhala - samo desetak stepenica bilo bi dovoljno da dišem kao Darth Vader. No, kako sam bila trudna, vjerovala sam da je sve veći trbuh uzrok mojih tegoba - dok nisam otišla na redovnu kontrolu i ultrazvuk štitnjače. Moj endokrinolog i ja, presretna trudnica, opušteno smo ćaskali za vrijeme samog pregleda - no, tada se on odjednom uozbiljio. Sjećam se tišine. Sjećam se njegovog zabrinutog glasa:
"Tu je jedan povećani limfni čvor duboko iza ključne kosti", obavijestio me, "Vjerojatno nije ništa, ali preporučujem da se ipak što prije provjeri o čemu se radi."
Nakon samo nekoliko dana, kasno navečer, primila sam poziv:
"To bi ipak bio rak. Žao mi je. Riječ je o limfomu." Šok je bio velik. Tada sam prvi put čula za njegovo ime: gospodin Hodgkin.
Nepozvani gost koji će zauvijek promijeniti moj život.
Tih sam se dana (i noći)dala u guglanje (između razdoblja plača i samosažalijevanja). U kratko, evo što sam saznala:
Limfom je rak limfnih čvorova koji nastaje zloćudnim promjenama u bijelim krvnim stanicama - limfocitima. Uz leukemiju i mijelom, limfom se ubraja u rak krvi. Dva su osnovna tipa limfoma, Hodgkinov i Non-Hodgkinov, koji je učestaliji. Općenito, limfom se može razvijati sporo, ali može biti i izuzetno agresivan. Nešto je češći kod muškaraca, ali posljednjih godina čini se da je i sve veći broj pacijentica. Dok je Non-Hodgkin nešto češći kod starijih ljudi, Hodgkinov limfom često napada mlađe odrasle, u dobi od 20 do 40 godina. Danas se prilično uspješno liječi, osobito ako se otkrije u ranom stadiju. Zlatni satnadad tretiranja limfoma je kemoterapija i po potrebi operacija zahvaćenih čvorova te ciljano zračenje.
Moje liječenje nastavilo se na odjelu hematologije. Dogovorili smo da ću zadržati dijete i s liječenjem krenuti nakon poroda, jer je takva bila moja želja. Dobila sam četiri ciklusa jake kemoterapije od koje mi je otpala kosa (i neke dane, volja za životom) - ali većinu vremena, uz podršku obitelji i prijatelja, stvari sam dobro podnosila. Naprosto, nisam imala izbora.
Sada sam u remisiji (stanju u kojem nema znakova aktivne bolesti) oko godinu i pol i polako se vraćam onom životu koji sam bila stavila na pauzu. No, puno toga se promijenilo, bolest je na neki način postala sastavni dio mog života - ali na afirmativan način. Osnovala sam SuperCure, grupu podrške za žene oboljele od raka krvi u koju se mogu javiti pacijentice s limfomom ili leukemijom. Zajednički je sve lakše proći. Cilj ove grupe je i osvještavati i informirati javnost o ovoj vrsti raka.
Jedno od najčešćih pitanja koje nam ljudi postavljaju jest ono o simptomima. Iako bolest na početku može biti bez simptoma, evo nekih na koje treba obratiti pažnju:
► Uvećani limfni čvor (obično bezbolan i najčešće na području ključne kosti, vrata ili prepona)
► Noćno znojenje (obilno, jako znojenje, za koje pacijenti kažu da je kao da si ušla u bazen i onda se mokra vratila u krevet)
► Gubitak kilograma, bez posebnog truda
► Često blago povišena temperatura
► Svrbež bez osipa (pacijenti ga opisuju na nesnosan svrbež koji se najčešće javlja na području potkoljenica)
► Gubitak apetita i brz osjećaj sitosti
► Umor preko dana (takav da je teško držati korak s dnevnim obavezama)
► Uporan suhi kašalj
U krvnoj slici mogu biti povišeni ili sniženi neki parametri (na primjer, može se pojaviti blaga anemija, povišena sedimentacija, veći broj limfocita), ali niti ne moraju biti. U mnogim slučajevima, krvna slika na početku bolesti ostaje u referentnim vrijednostima. Bolest se dijagnosticira tek biopsijom zahvaćenog čvora, a zatim snimanjem cijelog tijela (PET CT ili CT) kako bi se vidjelo koliko je rak uznapredovao i postavio stadij. Ponekad se radi i biopsija koštane srži.
Očekivano, jedna od prvih stvari koje sam željela znati jest što je uzrokovalo da ovako teško obolim. Jesam li ja to kako skrivila? Moja hematologica objasnila mi je kako uzroci još nisu sasvim poznati, ali postoji teorija da limfom uzrokuje Epstein-Barr virus (inače, uzročnik i mononukleoze), u kombinaciji s nepovoljnom genetskom podlogom (inače, u mojoj obitelji, koliko mi je poznato, nema ovakvih slučajeva).
Bilo mi je donekle lakše kad sam shvatila da nisam sama pridonijela nastanku bolesti, kao što je to slučaj s nekim drugim vrstama raka. No, ipak, kako još nema dovoljno istraživanja s tim u vezi, smatram da je najbolje i najsigurnije odabrati što zdraviji način života. Dakako, redovne kontrole i sistematski pregledi nešto su za što svatko mora pronaći vremena. Nemojmo ih odgađati.
Zdravlje je neprocjenjivo - i doista, ništa nije važnije od toga. Vjerujte mi na riječ!