- Procjenjujemo da u Zagreb u ponedjeljak stiže 1200 ljudi iz Splita i Splitsko-dalmatinske županije. Drugim riječima, iz svakog od ukupno tri školska sindikata po barem 6 autobusa. To su samo oni organizirani preko osnovnih i srednjih škola. Znači, sigurno 15-ak, ako ne i više, organiziranih autobusa. Mi iz Splita krećemo u 4 sata ujutro sa Sukoišanske ulice.
To je oko 1000 ljudi, njih još 200-tinjak ide u privatnom aranžmanu, kombijima... Znači ukupno, kao što sam rekla na početku, 1200 ljudi 'pohodit' će Zagreb. Kolege sa otoka, Brača, Hvara uglavnom su organizirali kombije – kaže nam na početku razgovora sindikalna predstavnica jedne splitske osnovne škole, s kojim smo porazgovarali o tome kako zapravo teku pripreme za odlazak u Zagreb, te kako su se ljudi organizirali da bi stigli na prosvjed u ponedjeljak.
Imamo i informaciju kako u Varaždinu i okolici primjerice već u petak nije bilo slobodnog autobusa za Zagreb, kaže. Iz Karlovca stiže desetak autobusa, dodaje.
Iz Međimurske županije stiže u Zagreb sedam autobusa, doznajemo. Iz Ploča, kako neslužbeno doznajemo, do osam ljudi ide za Zagreb, isto toliko iz splitske područne škole Kamen Šine.
- To su velike brojke, što ukazuje na važnu činjenicu, a to je da mi ne odustajemo – pojašnjava naš izvor.
Iz Omiša iz svake škole ide barem njih dvoje, troje. Iz svih sedam Kaštela, iz svake škole po 7,8 ljudi.
Iz Druge splitske gimnazije, kako doznajemo, za prosvjed se sprema 30-ak ljudi. Iz solinske škole Kraljica Jelena, neslužbeno doznajemo, oko 30-ak ljudi spremno je za put.
- Mi u Zagrebu, govorim sad o procjenama sva tri sindikata, očekujemo dolazak oko 20 tisuća ljudi, što učitelja, nastavnika, roditelja, djece. Očekujemo i veliku podršku ostalih državnih službenika, pojašnjava splitski sindikalni povjerenik.
- Nismo poljuljani, čini mi se da, otkada se štrajk prestao plaćati, duh štrajka još više jača. Veća je ustrajnost ljudi da se ne pokolebaju.
- Jači smo nego ikada. Pa i naše tehničko osoblje, mislim na domare i čistačice, nisu pokolebani. Njihova je volja još i jača, pa decidirano tvrde kako s učiteljima ostaju do kraja. Neki idu sa nama u Zagreb – veli.
Osvrnuli smo se i na pitanje nadoknade. Kako, kada, na koji način, no povjerenica je jasna...
- Postoji nešto što se zove 'ubrzani program', tako je mi među sobom nazivamo, i postoji opcija uvođenja iste. Nije da mi to želimo, ali ako do toga dođe, prilagodit ćemo se.
Znači, nitko neće ostati zakinut, nitko od djece neće patiti. Do sada je sve skupa izgubljeno 10-ak dana. Ali pazite, preko jedne školske godine djeca pobolijevaju, izostaju iz škole zbog različitih pregleda, viroza.... Neki ponekad i zbog ispitivanja, kontrolnih zadaća... U Lici recimo, kad zatrpa snijeg djeca ne idu u školu. Tko se onda bunio? – pita se ona.
Nema panike ni za maturante, odrješita je.
Panika bi nastala kada bi štrajk trajao još 10-ak dana, onda bi se sigurno učitelji i nastavnici zabrinuli, to vam sigurno tvrdim.
- Nismo mi ovce. Stvar je vrlo jednostavna, da se više ne ponavljamo oko toga zbog čega štrajkamo. Obim posla, zaduženja i složenost posla popeli su se na puta dva, a koeficijent je ostao isti. Mi idemo do kraja. Pokorit ćemo Zagreb! Ovo će biti pravi pravcati marš – zaključuje.
Nadoknada
Svi strepe od nadoknade, kraja iduće školske 2020. godine, produljenja nastave , a roditelji osnovnoškolaca, neki danas i srednjoškolaca, prisjetili su se davnih ratnih godina.
- Ma daj molim te, pa kako smo mi išli u školu onda u ratna vremena. Iz Prometne škole, iz učionice u podrum škole, pa doma, pa opet tako u krug. Bilo je kako je bilo, ali je moja generacija opet nadoknadila cijelu školsku godinu u par mjeseci. Nadoknadili smo sve – prisjeća se 44-godišnji Splićanin Ino J.
- Tako će i ovi naši, nije nemoguće sustići dva tjedna nastave. Nisu glupi. Uostalom, svatko sada ima više vremena družiti se sa djecom, sjest sa njima, više se igrati, pa i učiti. Tko nam brani – zaključuje Ino, tata učenika sedmog razreda i jedne djevojčice koja pohađa drugi razred.
Ostavka ministrice?
Ostavka ministrice Divjak je logična i nameće se kao rješenje. Mislim da će otići. Njenu reformu možemo usporediti na konkretnom primjeru, kaže naša sugovornica.
- Dođete kod siromašne familije, hoćete joj pomoći i darujete joj jacuzzi. A oni nemaju doma ni običan sanitarni čvor – pojašnjava.
Takva je i naša reforma, ide od kraja - a temelja nema, zaključuje.