Saborski zastupnik, Šibenčanin Franko Vidović, predsjednik Odbora za obranu Hrvatskog sabora, odnedavno je, kaže, proglasio silenzio stampa. Doduše, to nam je kazao na kraju razgovora (“uhvatili ste me na lijevu nogu”), što nas je nagnalo povjerovati kako smo povlašteni zbog “zavičajnih veza”. No, slučaj je htio da je baš toga dana kod Voćina pao zrakoplov HRZ-a MIG- 21 i Vidović je postao nezaobilazan medijima.
Kao predsjednik Odbora za obranu, upozorava da hrvatski piloti lete na “prastarim aparatima”, a kad upravljate takvim avionima uzalud vam umješnost. U zadnje vrijeme pala su čak 4 MIG-a i očigledno je vrijeme za otpis. Vidović podsjeća kako je Hrvatska u najboljim danima imala 12 zrakoplova, a sad je nabavljeno novih 12. No, o uzrocima pada ne želi spekulirati dok ne bude okončana istraga, iako mediji neslužbeno tvrde kako je došlo do otkazivanja motora.
Vabljenje zastupnika
Povod za razgovor s Vidovićem, zastupnikom Socijaldemokrata, zapravo je bila odluka Vlade o vojnoj obuci Ukrajinaca u Hrvatskoj koja je izazvala puno prijepora, pa i podjela na hrvatskoj političkoj sceni. Sabor će o odluci glasati 15. prosinca, a trenutno premijer obavlja konzultacije s oporbenim strankama i zastupnicima. Što se trenutno događa, pitali smo Vidovića, je li i sam već bio dio “konzultativnih razgovora” i kako će Socijaldemokrati i on sam glasati.
Kupuje li premijer vrijeme za konzultacije kako bi pridobio i oporbene glasove za svoju odluku o obuci ukrajinske vojske u Hrvatskoj? Govorilo se da će Sabor o tome glasati 8. prosinca, no taj je rok pomaknut na 15. prosinca.
- Ma ne, od početka je priča da će glasanje biti 15. prosinca, jer se glasalo o proračunu za 2023., a to je bilo prošli utorak, i onda HDZ nije više htio da nakon toga bude odmah glasanje, pa smo rekli - O.k., sjednica ide do kraja i 15. prosinca se glasa o svemu.
No u javnosti se spekulira kako je to Plenković izveo samo zato da bi dobio na vremenu za konzultacije, odnosno za vabljenje oporbenih zastupnika, jer treba osigurati dvotrećinsku većinu za odluku.
- Moguće je, da.
Jeste li i vi već bili pozvani na “konzultacije”?
- Ne, ja ni u kakvim konzultacijama ne sudjelujem. Dakle, ja sam rekao što sam imao reći, i ne vidim do danas da se išta promijenilo, pa se tako ništa nije promijenilo ni u mom stavu.
A vaš stav je, da ponovimo…?
- Moj stav je da procedura za ovako nešto mora biti kristalno jasna, apsolutno zakonita i sukladna Ustavu.
Smeta vas što je zahtjev za suglasnošću predsjedniku Milanoviću došao od ministra obrane Banožića, a ne od premijera, odnosno Vlade?
- Ma ne, mene smeta što predsjednik države, ma kako se on zvao, jasno kaže da zahtjev nije dobio u ustavnoj proceduri. Ovo je preozbiljna stvar da bi se svi skupa na takav način ponašali. Meni je jasno, jasne su mi i obveze Hrvatske kao članice EU-a.
Neodgovorna politika
Dobro, ali u vojnoj obuci Ukrajinaca ne sudjeluju sve članice EU-a.
- Tako je, ne sudjeluju sve članice EU-a i ono što me iskreno zanima je kakva nas je politika dovela do ovoga.
Mislite da je sluganska?
- Ne bih to nazvao sluganskom politikom, ali bih je jednim dijelom nazvao neodgovornom. Ne može se ići u to bez konzultacija s predsjednikom Republike, pa bio predsjednik i protiv, ali ga moraš konzultirati, tražiti njegovu suglasnost.
Žalosno je da se osobni animoziteti dva ključna čovjeka u državi prelamaju preko državnih poslova, na štetu građana Hrvatske.
- Po meni to je neodgovorna politika. I onda idemo sve to ugurati u Sabor pa neka oni tu nešto smućkaju. Zašto bih ja tu nešto mućkao? Pa tu se radi možda, moguće, i o životima ljudi! Ne želim mućkati. Ja iskreno podržavam Ukrajinu od prvog dana rata, i to uopće nije sporno…
Sama podrška ukrajinskom narodu vjerojatno nije sporna ni za koga u oporbi, zar ne?
- Tako je, to nije sporno ni za koga. Ali, ono što je sporno je u kojem obliku i kako Hrvatska može najbolje pomoći Ukrajini.
Kaže predsjednik Milanović da vojnom obukom, Hrvatska baš i ne može puno pomoći Ukrajini?
- Iskreno govoreći, mislim da je u pravu.
Predsjednik smatra da je ovo samo silovanje Ustava.
- To isto i ja mislim, i rekao bih da je poprilično neodgovorno na ovakav način zavrtati ruke ljudima na leđa, etiketirati ih rusofilima, de facto politički ih ucjenjivati. U životu nikad nisam razgovarao ni s ruskim ambasadorom…
Opasna izjava
Da, što kažete na premijerovu izjavu da će se kod glasanja o vojnoj obuci Ukrajinaca u Hrvatskoj pokazati tko je tko, tko je za Rusiju, a tko za Ukrajinu?
- To je izuzetno neodgovorna i opasna izjava, jer vidim da to i premijerovi trbuhozborci ponavljaju, a to je izjava koja dijeli narod. Treba imati u vidu da više od 60 posto građana Hrvatske ne podržava ovakav vid pomoći Ukrajini kakav forsira Plenković, ali ne radi se o tome da oni ne podržavaju Ukrajinu. Čvrsto vjerujem da ljudi u Hrvatskoj iskreno podupiru Ukrajinu u njihovom oslobodilačkom ratu. Jer, i sami imamo ratno iskustvo za koje bi se usudio reći da je bilo i gore, što se tiče odnosa međunarodne politike prema nama…
Da, mi smo bili pod embargom na uvoz oružja, međunarodna zajednica je bila vrlo rezervirana prema ratu u Hrvatskoj.
- Tako je. Ostavili su nas praktično ni sebi ni svome, pa ako se izborimo, dobro. Prema tome, meni je cijela ta situacija bukvalno neodgovorna prema svima. Jer, ako znamo da više od 60 posto naroda ne želi hrvatski angažman u Ukrajini na takav, vojni način, pa dajmo, pomozimo na način oko kojeg se možemo suglasiti.
Veli predsjednik Republike, “uvijek gledaj gdje je narod, što narod govori”…
- Pa normalno. Ipak se na kraju sve to tiče cijelog naroda. Jer, ako ništa drugo, narod to plaća iz svojih džepova, kroz poreze i prireze.
Pa kako onda komentirate sve glasnije spekulacije da će ruke Socijaldemokrata biti presudne za dvotrećinsku većinu u Saboru i donošenje premijerove odluke o vojnoj misiji?
- Ne mogu spekulirati o tome u ime kolega. Klub Socijaldemokrata nije homogen, nego heterogen…
Jasna poruka
Mislite da će se i vaš Klub podijeliti oko tog pitanja?
- Ja ne mogu davati prognoze u ime kolega, mogu govoriti samo u svoje ime.
A vi nećete glasati za odluku o vojnoj obuci dok se ne ispoštuje procedura?
- Ako sam se ustao sa sjednice Odbora za obranu, kojem sam predsjednik, i napustio sjednicu, mada sada dvojim i oko toga je li uopće trebam ostati predsjednik Odbora u situaciji gdje je moj utjecaj ravan nuli, i rekao jasno dok se ne ispune određeni uvjeti, a tražim samo da procedura bude kristalno jasna, onda je jasno kako ću glasati. Ako predsjednik države kaže - meni nije poslan zahtjev u ustavnoj proceduri - pa dajte, pošaljite mu zahtjev u skladu s procedurom, onako kako stoji na papiru. Nemojte mi se vaditi na pravna tumačenja, i hvala dragom bogu da nisam pravnik u ovoj situaciji. Postoji zdrava logika i ono što je napisano na papiru. Pa nije Ustav pisan samo za ustavne suce, pisan je za narod!
Govori se čak i da bi se ustavne promjene mogle povezati s ovom odlukom o Ukrajini, na način da bi HDZ eventualno prihvatio oporbeni zahtjev da pravo žene na izbor uđe u Ustav, a zauzvrat bi oporba podržala vojnu obuku Ukrajinaca. Je li to samo kuloarsko naklapanje?
- Što, da im se garantira da će biti apsolutni upravitelji Hrvatske? Pa super! Tko je voljan na takav način trgovati, evala mu, što drugo reći!
Priča se i kako ne bi bilo čudno da Socijaldemokrati podrže odluku i priklone se HDZ-ovoj većini, jer u zadnjim istraživanjima ne dobivate više od 1- 1,5 posto podrške, pa je pitanje što će biti s vama nakon završetka mandata. Dobro bi bilo dobiti barem neki nadzorni odbor, neku upravu i sl.?
- Ne znam, ne bi o tome, to mi je previše nisko. Ja ovdje igram bez kalkuliranja…
Nisam ja egotriper
Ipak, ta priča je u eteru…
- To je komedija. Kažeš nešto nekome u lice, eksplicite, i digneš se sa sjednice, ne želiš sudjelovati u nečem što je farsa, a ipak ljudi spekuliraju o tvojim potezima.
Neki su to protumačili kao oportunistički bijeg, kako ne biste rekli što stvarno mislite o Plenkovićevoj odluci?
- Ali, ja sam vrlo jasno pokazao što mislim kad sam napustio sjednicu Odbora. svi su to vidjeli i čuli.
Kako vidimo, stvari se mogu različito interpretirati…
- Ma dobro, ja s tim nemam nikakav problem s obzirom da nisam nikakav egotriper, neka se stvari interpretiraju kako se interpretiraju. A što se tiče Socijaldemokrata nikad nisam bio prisutan takvim razgovorima. Nisam od kolega čuo takvo što i bio bi grijeh da insinuiram na takav način.
Izbori su za manje od godinu i pol dana. Kakvi su vam planovi?
- Moji su planovi otprilike kao i uvijek, idem od izbora do izbora, nitko mi ništa ne garantira, hvala dragom bogu, pa što bude. Ako narod procijeni da sam ja možda taj, u redu, ako procijeni da nisam, onda vjerojatno nisam, nema tu neke velike filozofije.
Imate li u planu izaći ponovo na parlamentarne izbore?
- Ma ne, daleko je to još. Daleko je 15. prosinca, kamoli parlamentarni izbori…
A na lokalne izbore? Možda kao kandidat za gradonačelnika Šibenika?
- To je još dalje!
Ne mislim u kalendarskom smislu, nego u smislu vaših ambicija.
- Ne znam ovog trenutka. Stvarno se trenutno time ne zamaram, nastojim raditi ovo što radim.
Doduše, napravili ste i odmak od lokalne politike?
- Pa da, postoji odmak od onog momenta kad sam izgubio izbore, dobrim dijelom zahvaljujući opstrukciji i vlastite tadašnje stranke (SDP-a). Osim toga, od prije nekoliko dana imam i 56 godina…
Ako ne budete više u politici, što planirate raditi? Jeste li se spremni čak i vratiti na svoj stari posao u šibenskom Gradskom parkingu?
- Mislim da ne, nisam na to spreman. Ali da sam se spreman i dalje nositi sa svojim vlastitim problemima, zašto ne. To uvijek.
Nemam plan B
Političari obično imaju neku rezervnu varijantu.
- Ja nisam stvarao baš rezervne varijante osim preko vlastite grbače. I nemam nikakve druge rezervne opcije. Još ću vidjeti hoću li uopće ići na izbore, ni to nije izvjesno, daleko je još do toga. U današnje vrijeme stvari se mijenjaju od jutra do večeri.
Je li vam žao što ste otišli iz SDP-a?
- Ja nisam otišao iz SDP-a, ja sam izbačen iz stranke.
Je li vam žao što je uopće došlo do toga?
- Otprilike koliko će mi biti žao što će mi sad neki natovariti da sam, što ja znam, valjda Putinov čovjek. Ne, nije mi žao. Zato što sam rekao ono što sam mislio i što se pokazalo opravdano. Rekao sam da je Peđa Grbin tiranin i zato su me najurili iz stranke. Ne vidim u čemu sam pogriješio, di sam falio. Nema razloga žaliti, niti priželjkivati povratak. Ovim lagano sad zatvaram vrata za sobom, govoreći ovako, i to mi je jasno, ali zbilja nisam razmišljao o tome, mada u nekim drugim okolnostima i sam bih bio sklon onoj “nikad ne reci nikad”.
Padale su i teže riječi, pa su ljudi prelazili preko toga…
- Tu bi se zaista trebale dogoditi neke krupne stvari da se poželim vratiti u SDP. A imam već i neke godine. Nije baš da je karijera ispred mene, prije bih rekao da je iza mene…