StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetI u biskupa puška ubojita

Poznato je da svećenici misle da životinje nemaju dušu, ali zar je to moralno opravdanje za njihovo ubijanje? Ugledni profesor: To je protivno svakom mogućem tumačenju evanđelja!

27. siječnja 2019. - 18:59

Kad je pretprošlog petka u lovištu kod Kraljeve Velike povukao obarač i umjesto vepra pogodio svoga druga u lovu, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak zacijelo je pomislio, ako nije i naglas izgovorio: "Dragi Bože, što učinih!"

No, taj se njegov vapaj morao odnositi samo na fakat da je promašio životinju, a pogodio čovjeka, a ne i na fakat da je uopće uzeo u ruke smrtonosno oružje, s nakanom da usmrti jedno živo biće; u konkretnom slučaju – vepra. Jer da je biskupu bila moralno sporna sama njegova nakana, tada se ne bi ni našao na lovačkoj čeki s puškom u rukama.

Dobar dio javnosti ostao je zatečen. Mnogi građanin Hrvatske instinktivno se zapitao: je li normalno da jedan svećenik, k tome i biskup, ide u lov na životinje iz razonode, da uživa u hobističkom ubijanju životinja? Poznato je da svećenici misle kako životinje nemaju dušu, ali zar je to moralno opravdanje za njihovo ubijanje?

Na mnogim portalima i društvenim mrežama povele su se debate i polemike o biskupovu postupku, a biskupa su javno kritizirali pripadnici raznih slojeva društva, od istaknutih teologa do istaknutih majstora borilačkih sportova. Konkretno: od fra Ante Vučkovića, bivšeg dekana splitskoga KBF-a, do našeg slavnog MMA borca Mirka Filipovića, popularnog Cro Copa.

"Lov je već od ranih dana mnogima u Crkvi bio neprihvatljiv, premda ne i zabranjen. Sveti Augustin i Jeronim bili su uvjereni da je lov nespojiv s kršćanstvom. Oni razlikuju lov i ribolov. Ribolov je gotovo isključivo vezan uz prehranu, a lov je povezan s privilegijima i strastima", kazao je za Tportal fra Ante Vučković, dodavši kako je nespojivo obnašati duhovnu službu i ubijati životinje, odnosno imati privilegij na lov i loviti iz zabave dok se drugi bore za preživljavanje.

"Raduje me to što je odnos prema životinjama na Zapadu sve osjetljiviji. Uz to postajemo sve svjesniji toga koliko se terapeutskih mogućnosti krije u odnosu čovjeka i životinja. Naš svijet nije samo ljudski svijet. On obuhvaća i životinje", zaključio je fra Vučković.

Mirko Filipović, pak, oglasio se znatno direktnije, odnosno nešto manje biranim riječima od bivšeg dekana KBF-a:

"Evo čitam da je jedan naš dični biskup u lovu propucao drugog lovca. Jedan svećenik da se bavi lovom? Da jedan svećenik i to još biskup ide iz zadovoljstva i zabave ubijati životinje?... e to je stvarno sramota. A staviti u istu rečenicu svećenik, puška, pucanje i ubijanje iz zabave jednostavno ne ide. Pa da ga j....", poručio je Cro Cop na društvenim mrežama.

S druge strane, da biskup nije uhvaćen s prstima na obaraču, ne bismo ni znali da u Hrvatskoj ima još svećenika lovaca, odnosno da biskup nije jedini naš svećenik koji ne vidi ništa zazorno u svojem pucanju na životinje.

Tako je u našem listu nekidan objavljen razgovor s drniškim župnikom fra Damirom Ćirom Čikarom, također lovcem, koji je kazao kako ne zna koliko svećenika u Hrvatskoj ima lovačku dozvolu, ali "osobno s našeg područja znam dvojicu-trojicu", dok je velečasni Mario Škof Žugec, župnik Lipnika u općini Ribnik kod Karlovca, otišao i korak dalje, kazavši da među hrvatskim svećenstvom ima mnogo lovaca.

"Bio sam jednom u lovu koji je organizirao predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza Đuro Dečak samo za svećenike, pa sam vidio da nas ima dosta, a nisu svi ni došli", rekao je župnik Žugec za Tportal, požalivši se kako "ne stigne previše u lov", budući da lovci uglavnom u lov idu nedjeljom, "a nedjelja je dan Gospodnji, kada župnici znaju imati i tri mise".

Mišljenja o biskupovu postupku se, dakle, razilaze. Mi smo se za komentar obratili našem uglednom pravnom stručnjaku i professoru emeritusu Splitskog sveučilišta dr. Nikoli Viskoviću, autoru kapitalne knjige "Životinja i čovjek: prilog kulturnoj zoologiji" (Književni krug, Split, 1996.) i čovjeku koji je umnogome zaslužan za činjenicu da su prava životinja ozbiljnije ušla u hrvatsku legislativu.

– Životinjstvom se bavim već dvadesetak godina, pa sam pritom doznao i pisao o tome da ima i svećenika koji naročito poštuju životinje, ali nikad nisam ni pročitao niti pomislio da bi moglo biti svećenika s puškom koji ubijaju živa bića. To mi je još i sada nepojmljivo, pa i skandalozno, jer tako nešto je apsolutno protivno svakom mogućem tumačenju evanđelja – kaže dr. Visković, ukazujući na moralni kodeks prvih kršćana:

– Zar je moguće i zamisliti Isusa i njegove apostole s lukom i strijelom, ili s puškom, da ganjaju životinje? – retorički se pita naš sugovornik.

Profesor Visković ističe da lov naprosto ne priliči svećenstvu, odnosno da je protivan samoj ideji svećenstva, a kamoli još i liku jednog biskupa. Spominje primjer rimskog svećenika Marija Cancianija (1928. – 2007.), koji u svojoj knjizi "U Noinoj arci" iz 1990. piše o životinjama što pate i imaju dušu, i koji je u svojoj crkvi San Giovanni del Fiorentini za života primao i blagoslivljao vjernike s njihovim psima, mačkama i drugim ljubimcima.

– U ovom slučaju kardinal Bozanić bi trebao nešto reći, a bogme i papa Franjo, koji dobro nosi etičko naslijeđe svetog Franje Asiškog, koji je tako ljubazno i mudro razgovarao s pticama i čak s vukom iz Gubbija. Nadam se da će se i teolozi oglasiti, a posebno bih volio da se o tome izjasne doktor moralne teologije Valentin Pozaić, bioetičar Tonči Matulić i vaš kolumnist Ivan Šola – završava naš sugovornik.

30. studeni 2024 06:44