Nečuveno! Novi Zakon o šumama ide na ruku piromanima; opožareno zemljište nakon deset godina postaje građevinsko

Obilazeći ovog ljeta, ali i prošlih godina, vatrenu Dalmaciju, susretali su nas bijesni mještani tvrdeći kako se požari podmeću kako bi se opožareni tereni prenamijenili u građevinske, čime bi im vrijednost skočila nekoliko puta, a na koncu bi, poznajući našu arhitektonsku estetiku, unakazili ono malo netaknute prirode.

Čak bismo se i mogli složiti kako je dobar dio požara podmetnut (čim zapuhne bura, gori na sve strane), ali kategorički smo odbijali pomisao da se pali radi prenamjene. Da smo bili u krivu, a građani u pravu, dala nam je do znanja Vlada predloživši u novom Zakonu o šumama, najprije granicu od pet, pa sedam, a, po svemu sudeći, završit će na deset godina nakon kojih se opožareno područje može prenamijeniti u građevinsko. Naravno, ovo će najviše pogoditi dalmatinsku obalu i otoke, gdje su građevinski tereni najskuplji, a požari najčešći.
Prvo što čovjeku pada na pamet: počet će opća paljevina!

Opustošene površine

Međutim, u Ministarstvu poljoprivrede ne smatraju tako, ističući kako je deset godina sasvim dovoljno da se prenamjena šuma i šumskog zemljišta planira kroz prostorne planove jedinica lokalne samouprave uz suglasnost Ministarstva, a novi propisi odredit će i kako je obveza šumoposjednika da sanira opustošene površine u roku od dvije godine.
Oliver Vlainić, predsjednik Hrvatskog šumarskog društva, koje je tražilo pomicanje granice s pet na deset godina, kaže kako još ništa nije gotovo, a deset godina za vrijeme kojih treba provesti sanaciju i pošumljavanje dovoljan je rok da se brze i mutne prenamjene odgode.



– Kao i uvijek, istina nije crno-bijela, nego malo šarena. Karte koje su nam pokazali meteorolozi jasno pokazuju kako se područja koja su dosad bila "na hladnom" zadnjih godina redovito nalaze u "toplom" dijelu indeksa zapaljivosti. Požara je, dakle, sve više i sve ih je teže obuzdavati. S druge strane, svi smo na oprezu kad se sjetimo hrvatskih prenamjena zemljišta i krojenja prostornih planova, koji su u mnogo slučajeva bili, najblaže rečeno, sporni. Pri izradi i izmjenama planova i dosad su se površine mogle prenamjenjivati tako da to nije veliko iznenađenje, ali pribojavamo se stihije koja bi bila povezana s čestim požarima. Globalno gledajući, novi Zakon je moderniziran, ali važno je u njega ubaciti i kontrolne mehanizme – upozorava Vlainić, dodajući kako nije riječ samo o mogućoj apartmanizaciji, nego i drugim namjenama, poput golfa, kampova, sportsko-rekreacijskih sadržaja...

Sudbina alepskog bora

Spomenuli smo se i alepskog bora koji prekriva gotovo sve površine zahvaćene požarima.
– Općenito smo digli ruke od komercijalnog iskorištavanja alepskog bora, smatra se kako ne služi ničemu, što nije sasvim točno. Postoje iskustva drugih zemalja u kojima se koristi njegova biomasa i neki drugi elementi. Trebalo bi naći neku gospodarsku nišu i tako privesti svrsi bar dio površina, u prvom redu poljoprivrednih, koje bor prekriva – smatra Vlainić, koji nam je komentirao i akciju sanacije opožarenih područja u Dalmaciji koju za Hrvatske šume sa sedam tisuća zaposlenih obavlja slovenska tvrtka "Lesnika". Najprije su sanirali područje između Biograda i Pakoštana, a sada su na Mosoru, na žrnovničkom području, gdje su u nekoliko dana sanirali oko stotinu tisuća kvadrata.

– Poznajem vlasnika te tvrtke iz okolice Novog Mesta, koja je inače registrirana i u Hrvatskoj, a koliko mi je poznato, na prethodna dva raspisana natječaja nije se javio nitko, a na trećem je posao dobila "Lesnika". Nažalost, činjenica jest da Hrvatske šume ni izbliza nisu tako opremljene kao "Lesnika". Naša tehnika je prastara i sanacija bi trajala mjesecima, to gore što se radi o velikoj opasnosti, primjerice pored prometnica. Slovenci sijeku i odmah izvlače izgorene i nagorjele trupce, tako da će sanacija biti riješena na najbrži mogući način, a mi bismo trebali razmišljati o modernizaciji tehnološkog parka ako želimo u budućnosti uštedjeti novac – zaključuje Oliver Vlainić.