Hrvatski branitelj Veljko Marić (68) iz Grubišnog Polja dužan je platiti Republici Hrvatskoj 160.000 kuna koje je država platila supruzi Petra Slijepčevića, žrtvi ratnog zločina u Rastovcu kod Grubišnog Polja, u listopadu 1991. godine.
Radi se samo o dijelu regresa za odštetu, koji uz sudske troškove iznosi nešto manje od pola milijuna kuna, tako da se za ostatak od oko 330.000 kuna vode drugi postupci.
Za kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva ubojstvom Petra Slijepčevića, na 12 godina zatvora, na sudu u Beogradu 2011. godine pravomoćno je osuđen Veljko Marić, pripadnik 57. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde Grubišno Polje. Nakon što je hrvatski sud potvrdio navedenu presudu, nasljednici ubijenoga su od Hrvatske prošle godine dobili naknadu štete koju sada ona potražuje od Veljka Marića. Nepravomoćnom odlukom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, dodijeljena je tek polovica isplaćene odštete koju je dobila supruga jer je postupak pokrenula kćerka pokojnoga kao nasljednica dok je nasljednik drugog dijela odštete sin. Sin ubijenoga dobio je i posebnu odštetu za gubitak oca.
Veljko Marić je pri rutinskoj kontroli na srpsko-bugarskoj granici uhićen 2010. godine jer je srpsko tužiteljstvo protiv njega podiglo optužnicu za ratni zločin u selu Rastovac, navodeći da je tijekom akcije 'čišćenja' terena ubio civila Petra Slijepčevića u njegovoj obiteljskoj kući. Ubojstvo Petra Slijepčevića izvršeno je pred očima njegove supruge Ane Slijepčević s više hitaca iz vatrenog oružja u tijelo. Viši sud u Beogradu je Veljka Marića u rujnu 2011. godine osudio na 12 godina zatvora, a presuda je postala pravomoćna odlukom Apelacionog suda u Beogradu u ožujku 2012. godine. Na odsluženje kazne Veljko Marić je išao u Kazneno-popravni zatvor Sremska Mitrovica.
Izručen je Hrvatskoj na ljeto 2015. godine, nakon što smo priznali i preuzeli osuđujuću presudu Beogradskog suda. U ožujku 2016. godine Općinski sud u Bjelovaru je u parničnom postupku dodijelio Ani Slijepčević iz Starih Plavnica naknadu štete od 220.000 kuna, a Ž.S. iz Smedereva, sinu pokojnika, 150.000 kuna. Naknade štete je isplatila RH, uz još ukupno 55.000 kuna parničnih troškova. Bjelovarski sud je utvrdio kako Petar Slijepčević nije sudjelovao u borbenim djelovanjima, nego je živio u obiteljskoj kući sa suprugom i sinom kojima je nastala šteta zbog njegove smrti.
Presudu je krajem 2017. godine potvrdio Županijski sud u Splitu. Temeljem njegove odluke je kćer pokojnika Lj.S. polovicom prošle godine ovršila državni proračun i naplatila svoj dio naknade štete koju je dobila majka. Nakon toga RH pokreće parnični postupak na Općinskom sudu u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, kako bi od Veljka Marića naplatila što je morala isplatiti obitelji Slijepčević.
Prva presuda je donesena u postupku za regres štete u korist kćerke Lj.S. koja je naslijedila jednu polovinu majčinih prava. Nepravomoćnom odlukom Veljko Marić treba isplatiti Hrvatskoj regres za kćerkin dio u iznosu od 110.000 kuna, što je polovica iznosa majčine naknade, zatim 15.000 kuna, što je polovica iznosa sudskih troškova u postupku za štetu koji je dobila majka te još 25.356 kuna sudskih troškova u ovom postupku. Presuda bjelovarskog suda naslanja se upravo na presudu Županijskog suda u Splitu, kojom je odlučeno da Hrvatska mora isplatiti naknadu štete obitelji žrtve ratnog zločina.
Osim odluke da nadoknadi državi isplatu štete za kćerku, Veljku Mariću prijeti još regres za drugu polovicu te naknade koju je dobila supruga pokojnika, a koja ide sinu kao drugom nasljedniku To iznosi još 160.000 kuna, a uz to pravo na regres RH ima i za 150.000 kuna isplaćenih sinu, plus 25.000 kuna sudskih troškova u tom postupku.
Tijekom postupka sud u Daruvaru je izvršio uvid u niz presuda, među kojima onih u Bjelovaru, Splitu i Beogradu, sve redom pravomoćnih. Nadalje, pregledan je preslik dijela odluke Europskog suda za ljudska prava uz zahtjev za mirno rješenje spora, rješenje o nasljeđivanju iza Ane Slijepčević te zahtjev za izravnu naplatu s dopisima Fine.
Procijenio je kako je regresni zahtjev RH osnovan, osim u dijelu gdje je tražila naplatu kamata koje je morala isplatiti obitelji pokojnika. Sud je naveo kako su te kamate nastale zbog nevoljkosti RH da dobrovoljni dodijeli naknadu štete i provođenja sudskog postupka umjesto dobrovoljne isplate. Slijedom toga se za taj dio ne može teretiti Veljka Marića, procijenili su. Njemu su naložili isplatu kamata koje teku tek od ove odluke pa do pravomoćnosti.
Po regresnim tužbama za naknadu štete se od osam bivših vojnih policajaca koji su pravomoćno osuđeni za ratni zločin nad civilima 1992. godine u Vojno istražnom centru Lora u Splitu traži više od 3,5 milijuna kuna plus pripadajuće kamate:
1. Tomislav Duić - 1.053.344 kuna (7 postupaka);
2. Tonči Vrkić – 911.653 kuna (7 postupaka);
3. Miljenko Bajić – 354.226 kuna (jedan postupak);
4. Emilijo Bungur - 354.226 kuna (jedan postupak);
5. Josip Bikić – 212.535 kuna (jedan postupak);
6. Davor Banić - 212.535 kuna (jedan postupak);
7. Ante Gudić - 212.535 kuna (jedan postupak);
8. Anđelko Botić - 212.535 kuna (jedan postupak).