Dosuđena najveća odšteta za liječničku pogrešku u povijesti Hrvatske: bolnica pacijentici koja je ostala nepokretna nakon rutinske operacije mora platiti milijunski iznos; 'Tjedan dana bila sam u komi...'

Riječki KBC mora isplatiti čak pet milijuna i šesto tisuća kuna pacijentici koja je zbog liječničke pogreške postala doživotni invalid. Odluka je to Županijskog suda u Rijeci, čime je nakon 13 godina sudske parnice pravomoćno okončan slučaj 56-godišnje Riječanke. Riječ je o najvišoj dosuđenoj odšteti dosad u Hrvatskoj, piše Jutarnji list.

Oštećenoj pacijentici i njezinoj užoj obitelji dosuđena je odšteta čija glavnica, kamate i sudski troškovi ukupno iznose više od 5,1 milijun kuna, a KBC će, osim toga, morati pacijentici do stjecanja prava na starosnu mirovinu plaćati i mjesečnu rentu zbog izgubljene zarade koja se procjenjuje na oko pola milijuna kuna. Parnica je pokrenuta 2008., prvostupanjska presuda je donesena 2016., a presuda Županijskoga suda krajem 2018. godine.

U KBC-u su za Jutarnji list potvrdili pravomoćnost presude.

- Riječ je o događaju iz 2006. godine za koji je ustanova primila odluku o pravomoćnoj i ovršnoj presudi te je s tužiteljima postignut dogovor o obročnom načinu plaćanja navedene odštete - kratko su odgovorili.

Odvjetnik oštećene, Josip Mađarić, rekao je kako je presuda donesena prije dvadesetak dana, a na pitanje jesu li zadovoljni naknadom kaže kako su kamate i sudski troškovi gotovo dosegli iznos glavnice.

- To se može promatrati i kao svojevrsna kazna KBC-u za nespremnost na nagodbu i pokušaj iscrpljivanja pacijentice dugogodišnjim vođenjem spora. Siguran sam da bi u ovom slučaju pacijentica pristala na bitno manji iznos naknade štete da je prihvaćena naša inicijativa za nagodbu - kaže Mađarić i dodaje kako ih je bolnica zamolila da pristanu na obročnu otplatu odštete jer bi, prema riječima odgovornih u KBC-u, jednokratna isplata ovako visoke odštete ugrozila poslovanje i funkcioniranje bolnice.

U ožujku 2006. tada 44-godišnjoj Riječanki život se zauvijek promijenio. U KBC je otišla na rutinsku operaciju polipa maternice i ciste na jajniku. Obavila je sve zahtijevane preglede: kod anesteziologa, snimanje pluća, obavila pretrage krvi i mokraće te bez ikakvih napomena i ograničenja dobila placet za operaciju.

- Dolazak u bolnicu na dan operacije posljednje je čega se uopće sjećam. Moje prvo sljedeće sjećanje je buđenje na Intenzivnoj kada sam shvatila da se ne mogu pomaknuti jer sam priključena na brojne aparate i respirator. To da je moj mozak tijekom uvođenja u anesteziju ostao bez kisika i da je pretrpio velika oštećenja te da sam gotovo tjedan dana bila u komi, na granici života i smrti, saznala sam naknadno iz pričanja moje obitelji i medicinske dokumentacije o neuspjelom zahvatu - kaže pacijentica kojoj je od tog trena život nepovratno promijenjen. Na Odjelu intenzivne njege je, kaže, provela puna dva mjeseca, nakon čega je potpuno nepokretna, u invalidskim kolicima, prebačena u toplice na rehabilitaciju gdje je provela više od četiri mjeseca.

- Osim redovne terapije, plaćala sam i dodatnu terapiju, sve u nadi da će doći do nekog poboljšanja mojeg stanja. Nakon rehabilitacije, u invalidskim kolicima vratila sam se kući, u potpunosti vezana za tuđu pomoć koju su mi pružali članovi moje najuže obitelji. Iz stana nisam mogla izaći ni u kolicima jer su bila preširoka za postojeći lift u zgradi, a u samom stanu morali smo napraviti brojne preinake kako bih se mogla kretati u kolicima - priča svoju dramu pacijentica. Bila je, kaže, kao malo dijete.

Iznova je učila govoriti i obavljati osnovne radnje. Osobnu higijenu za nju su radili članovi obitelji, medicinska sestra i fizioterapeut na koje je imala pravo u sklopu pomoći i njege u kući.

- Dodatno smo plaćali fizioterapeuta koji je dolazio u dane kada nije dolazio terapeut kojeg je plaćao Zavod. Nakon određenog vremena moje se stanje u manjoj mjeri popravilo, ali i dalje trebam pomoć i njegu drugih osoba, ponajviše supruga. Po stanu se krećem uz pomoć stolice na kotače, a u posljednje vrijeme primjećujem psihičke tegobe, posebice izraženu anksioznost - kaže Riječanka.

Nakon što je njezino zdravstveno stanje postalo definitivno, proglašena je nesposobnom za rad i upućena u invalidsku mirovinu.

- Djeca su u međuvremenu odrasla i otišla svojim putem, suprug ode na posao, a ja dane provodim gledajući televiziju i čitajući. Samostalno iz stana, odnosno zgrade, ne mogu izaći, samostalno se ne mogu kretati, neurološke tegobe “kontroliram” velikim dozama lijekova, dakle jasno je da se moj život iz temelja promijenio - objašnjava.

Sada, 13 godina nakon neuspjele (i neobavljene) operacije, kaže, nikoga ne mrzi i nikoga ne optužuje za sve zlo koje joj se dogodilo. Prema savjetu odvjetnika, protiv liječnika nije pokrenula ni disciplinski, a kamoli kazneni postupak. Svoju je zadovoljštinu i naknadu štete dobila u parnici koja je nakon nešto više od deset godina gotova.

- Ipak, ostaje mi gorak okus kada se prisjetim svega što sam prošla i činjenice da su troškovi mojeg liječenja i rehabilitacije financijski gotovo uništili moju obitelj, a bolnica ni u jednom trenutku, kada mi je to bilo najpotrebnije, nije pokazala ni najmanju volju i interes za sklapanje nagodbe kojom bi mi omogućila bolju rehabilitaciju i mirniji život - zaključuje pacijentica.

Odvjetnik oštećene, Mađarić, pojašnjava kako njegova klijentica uopće nije dospjela na operaciju. Naime, tijekom uvođenja pacijentice u anesteziju došlo je do liječničke pogreške koja je ostavila katastrofalne posljedice po njezino zdravlje.

- Prva liječnica-anesteziologinja nije ju uspjela intubirati, pozvala je drugu liječnicu kojoj to također nije pošlo za rukom, sve dok na kraju nije stigao treći anesteziolog koji je u tome uspio i tako pacijentici spasio život - kaže Mađarić.

Pojašnjava kako je cijelo to vrijeme neuspješnih pokušaja intubiranja s većim, odnosno manjim tubusom mozak tužiteljice bio bez dovoljno kisika te je došlo do teškog neurološkog oštećenja mozga.

- Dakle, liječnika pogreška u konkretnom slučaju sastojala se u nedovoljnom stupnju umješnosti i vještine prve anesteziologinje koja je izvodila neuspješno uvođenje u anesteziju i također neuspješnu intubaciju, a to je sve zapravo dokazao treći anesteziolog koji je intubaciju uspješno obavio, spasio život pacijentici. Siguran sam da je menadžment KBC-a u suradnji s njihovom anesteziološkom strukom vrlo lako mogao i sam doći do navedenog zaključka i bez desetogodišnjeg spora, brojnih vještačenja i plaćanja visoke odštete - zaključuje odvjetnik Josip Mađarić za Jutarnji list.