Pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Osijeku donesenom početkom travnja ove godine, država Hrvatska, koju je zastupalo šibensko Općinsko državno odvjetništvo, ostat će definitivno bez dva i pol milijuna kuna (osnovica i kamate) koje je regresnom tužbom potraživala od Ivice Petrića, nekadašnjeg pripadnika HV-a koji je bio pravomoćno osuđen na šest godina zatvora za ubojstvo tada 80-godišnjeg Đurada Čanka, sredinom kolovoza 1995. godine u selu Zrmanji, u zaseoku Potoku.
Kako je Slobodna Dalmacija već pisala, nakon pravomoćne presude Petriću za ovo kazneno djelo, članovima obitelji pokojnoga država je, na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu od 22. studenoga 2007. godine, a koja je postala pravomoćna 9. rujna 2008. godine, na ime naknade štete s kamatama i troškovima postupka u prosincu 2008. godine isplatila više od milijun kuna, točnije 1.135.016,03 kune.
Regresna tužba
Potom su, a nakon što Petrić nije odgovorio u zakonskom roku na njihov zahtjev za mirno rješenje spora, pokrenuli preko ODO-a Šibenik regresnu tužbu. Nju je, pak, Županijski sud u Šibeniku odbacio 29. veljače 2016. godine, i to zato jer od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora pa do podnošenja navedene regresne tužbe nije protekao rok od tri mjeseca.
Nakon te prve neuspjele tužbe, šibenski ODO 7. ožujka 2016. godine podnosi novu tužbu radi naknade štete u istom iznosu protiv Petrića. No, u svibnju prošle godine Općinski sud u Šibeniku nepravomoćnom odlukom opet odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, i to zbog toga jer je podnesen, kako je to obrazložio sudac Toni Grgurin, kad je već nastupila zastara.
– Ovaj sud je utvrđenja da je zastarni rok u konkretnom slučaju počeo teći popravljanjem predmetne štete prouzročene bliskim srodnicima oštećenog Đurada Čanka po tužiteljici, tj. dana 20. prosinca 2008. godine (odnosno dan nakon isplate navedenim oštećenicima). Zastoj zastare u konkretnom slučaju trajao je od 21. travnja 2009. godine do 21. srpnja 2009. godine, odnosno tijekom postupka povodom zahtjeva za mirno rješenje spora podnesenog tuženiku od strane tužiteljice, a na koji tuženik nije odgovorio. Rečeni zastarni rok nastavio je teći te je potom istekao 20. rujna 2009. godine, slijedom čega je potraživanje tužiteljice (države) u konkretnom slučaju podnošenjem tužbe ovom sudu dana 7. ožujka 2016. godine zastarjelo – napisao je, među ostalim, sudac Grgurin u obrazloženju presude.
S njegovim stajalištem složio se naposljetku i viši, Županijski sud u Osijeku, odbivši žalbu ODO-a Šibenik i potvrdivši Grgurinovu presudu. No, ako je suditi po odgovorima Maje Dogan, općinske državne odvjetnice u Šibeniku, na naša novinarska pitanja o tome smatraju li se imalo odgovornima zbog ovakvog pravomoćnog ishoda, čini se da i u šibenskom ODO-u i dalje ovakav sudski stav smatraju pogrešnim. Samim time ne priznaju ni bilo kakvu svoju odgovornost.
Odgovor Maje Dogan, da ne bi bilo kakve zabune, prenosimo u cijelosti.
– Županijski sud u Osijeku donio je pravomoćnu odluku u predmetu koji se vodio pod sudskim poslovním brojem Gž-3693/2020, a prethodno pod oznakom Pn-19/2016 Općinskog suda u Šibeniku. Radi se o predmetu u kojem je postavljen tužbeni zahtjev temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima, a koji je s obzirom na utuženi iznos istovjetan predmetu koji se vodio po regresnoj tužbi RH c/a Ivica Petrić temeljem identičnog događaja. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku je, upravo radi zaštite interesa Republike Hrvatske, podnijelo tužbu unutar roka od šest mjeseci od popravljanja štete (isplate), koji rok je propisan odredbom članka 1061. stavka 4. u svezi stavka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08), a ista je, da bi se udovoljilo navedenom roku, podnesena prije proteka tromjesečnog roka od obraćanja tuženiku sa zahtjevom za mirno rešenje spora. Sudska praksa zauzela je stajalište da nije riječ o prekluzivnom roku te da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora došlo do zastoja tijeka zastarnog roka, sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku.
Šest mjeseci od isplate
Pri podnošenju tužbe od 15. lipnja 2009. bio je zauzet pravni stav da se tužba mora podnijeti u roku od šest mjeseci od isplate, koji rok je određen naprijed navedenom odredbom ZOO-a te je tužba, da bi se udovoljilo istom, podnesena prije proteka tromjesečnog roka od obraćanja tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. U tom prvom postupku prvostupanjski sud je prvo rješenjem P-2350/09 od 26. travnja 2012. odbio prijedlog tuženika (Petrića, op.a.) za odbacivanje tužbe po članku 186.a Zakona o parničnom postupku kao neosnovan, dakle sud je prihvatio stav tužitelja, nakon čega je drugostupanjski sud zauzeo drugačiji stav.
Povodom žalbe tuženika, drugostupanjski sud u navedenom predmetu je zauzeo stav da se ne radi o posebnom roku od šest mjeseci u kojem se mora podnijeti tužba jer da nije riječ o prekluzivnom nego o zastarnom roku. ODO u Šibeniku je po zaprimanju rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1379/2012 od 29. veljače 2016. kojim je bila odbačena tužba RH protiv Ivice Petrića radi isplate, podnesena 15. lipnja 2009., zauzelo pravni stav da se pozivom na odredbe Zakona o službi u oružanim snagama i odredbe ZOO-a kojima je uređena odgovornost za naknadu štete, podigne tužba radi naknade štete utuženjem istovjetnog iznosa, sve obzirom da se radi o šteti počinjenoj teškim kaznenim djelom o kojem zahtjevu u prethodnom postupku sud nije odlučio o meritumu. Navedena tužba podnesena je 7. ožujka 2016., treći dan nakon zaprimanja drugostupanjskog rješenja – odgovorila je Maja Dogan, šibenska općinska državna odvjetnica.
Ispravak Ivice Petrića pročitajte OVDJE.