Fotografije nabujale Krke i doživljaj raskošnog, vodom bogatog Skradinskog buka pokazuju svu ljepotu i moć prirode ovog, netipično kišnog, svibnja. Vrijednost vodostaja na Skradinskom buku u proteklih nekoliko dana porasla je za 91 cm. 8. svibnja iznosila je 88 cm, a 30. svibnja 179 cm. Slično je i na Roškome slapu, gdje je vodostaj porastao za 71 cm. Najveća vrijednost vodostaja na Skradinskom buku zabilježena je 7. prosinca 2005. a iznosila je 223 cm. Minimalna je zabilježena 3. listopada 1990. a iznosila je samo 5 cm.
Krka je vrlo specifična rijeka, fenomen krša, u kojoj se naizmjenično pojavljuju duboki kanjoni usječeni u krajoliku kamenjara, brzaci, sedam sedrenih slapova i mirni, ujezereni dijelovi. Iako smještena na vapnenačkim propusnim stijenama, nema većih gubitaka vode u podzemlje i prirodno nikad ne presušuje. Rijeku Krku odlikuje nekoliko specifičnosti: dio njenog toka ujezeren je formiranim sedrenim barijerama i ima vrlo naglašenu komponentu specifičnih međuodnosa s podzemnim vodama – dio toka predstavlja tzv. viseću rijeku, tj. površinski teče iznad razina kolebanja temeljnih krških podzemnih voda, pri čemu se prihranjuje i iz susjednog sliva Zrmanje.
Govoriti ili pisati o hidrologiji rijeke Krke vrlo je zahtjevno jer ni danas nema odgovora na neka pitanja, npr. kolika je točno površina sliva i koji je položaj podzemnih i površinskih vododjelnica. Iako je definiran izvor rijeke Krke, još uvijek nije razriješen odnos voda izvora Krke i rijeke Krčića, koja se vidljivo, površinski, slapom ulijeva u Krku. Nedovoljno je ispitana i veza voda Zrmanje i Krke, ali se zna da ona postoji.
Korištenje vodnog bogatstva Dalmacije za potrebe navodnjavanja, vodoopskrbe i proizvodnje električne energije zahtijeva dobro poznavanje karakteristika vodnog režima. Iskorištavanje vodnih snaga najprije je započelo s jednostavnim postrojenjima, kao što su vodenice za žito, da bi se od kraja 19. st. usmjerilo na proizvodnju električne energije. Upravo za potrebe hidroenergetskog korištenja voda triju glavnih dalmatinskih rijeka, Krke, Zrmanje i Cetine, pokrenuta su krajem 19. st. organizirana hidrološka promatranja i mjerenja. Prve stanice za kontinuirano mjerenje vodostaja započele su s radom u Kninu (1896.) i na Skradinskom buku (1905.). Na rijeci Čikoli prve hidrološke stanice uspostavljene su na lokacijama u Ružiću (1903.) i Drnišu (1908.). Danas je na slivnom području Krke aktivno ukupno četrnaest hidroloških stanica, među kojima su posljednje, Nacionalni park i Kosovčica, uspostavljene 1989. godine.
Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ sklopila je višegodišnje ugovore s Državnim hidrometeorološkim zavodom iz Zagreba o svakodnevnom praćenju vodostaja, temperature i protoka, koji se naknadno izračunava, na području Skradinskog buka i Roškog slapa. Dugoročni cilj je uspostava monitoringa duž cijelog toka rijeke Krke. Vodostaj rijeke označava visinu vodenog stupca, odnosno razinu vode, i izražava se u cm, dok protok označuje brzinu kojom voda protječe kroz korito u zadanom vremenu, a izražava se u m³/s.
Vodni režim rijeke ovisi o mnogim faktorima, kao što su vrijeme, klima i količina oborina. Porječje Krke primi tijekom godine oko 1 250 mm oborina. Najviše kiše padne u zimskom razdoblju, dok su ljeta vrlo suha. Najviši vodostaji Krke su u studenome i ožujku, a najniži u kolovozu. Srednja vrijednost protoka Krke na izvoru je 12 m³/s a na Skradinskom buku 55 m³/s. Maksimalna vrijednost protoka, 481 m³/s, zabilježena je 24. prosinca 1982., a minimalna, 4,99 m³/s, 5. listopada 1961.
Najviša temperatura vode na Skradinskom buku, 27,5 °C, zabilježena je 25. kolovoza 2011., a najniža, 3,5 °C, 12. siječnja 1985. Temperatura vode 30. svibnja 2019. na Skradinskom buk iznosila je 16°C, a na Roškome slapu 13 – 14°C.