Osnovna škola za balet i suvremeni ples koja je prije nekoliko godina osnovana pri OŠ Jurja Dalmatinca u Crnici, sada se može hvaliti da i ona ima učenike ovjenčane nagradama s državnog natjecanja. To je laskavo priznanje ovih dana u Šibenik iz Zagreba donijela Antea Mileta, učenica prvog razreda ove baletne škole, koja je na državnom natjecanju učenika glazbe i plesa osvojila drugu nagradu i koju su svega tri boda dijelila od prvog mjesta. Antea ima 9,5 godina i pohađa treći razred "obične" osnovne škole, ali je Školu za balet upisala tek prošle jeseni. I to ne zato jer je ljubav prema baletu i plesu tek tada otkrila, već zato jer, kako i sama kaže, prije nije mogla.
Ova djevojčica ima već poprilično dugačak i vrlo uspješan sportski staž, okićen brojnim priznanjima i medaljama koje ona u svakom trenutku i ne može isprve nabrojiti. Od šeste godine trenira karate, a sa sedam je upisala ritmičku gimnastiku, dok se baletom i suvremenim plesom počela baviti kada je imala svega tri i pol, odnosno četiri godine.
- Najprije sam išla na balet iza stare pošte kod tete Sokole (Draganić-Vrančić, dugogodišnja šibenska baletna pedagoginja, op. a.), a u isto vrijeme išla sam i na ples kod Sjena (udruga i plesni teatar, op. a.). Volim i balet i ples, svako na svoj način. Razlika je što smo u baletu više na prstima s glavom gore uzdignutom, a u plesu, ajmo reći, idemo gore-dolje i možemo biti malo opušteniji nego u baletu. A ritmička gimnastika i balet su povezani - govori Antea i objašnjava da je na regionalnom natjecanju učenika glazbe i plesa nastupila s još pet svojih prijateljica iz škole, ali je njima, kaže, nedostajalo malo bodova da se plasiraju na državno natjecanje.
Obiteljska tradicija
Iako ne krije da joj je bilo drago osvojiti još jednu nagradu, ne voli se, kaže, time previše hvaliti, pogotovo ne u razredu.
- Budem sretna kada dobijem nagradu, ali ne volim se time hvaliti. Moja sestra Mare nosi medalju u školu. I mama mi kaže da i ja ponesem, ali ja to ne volim - skromno će Antea.
Svoju nadarenost pripisuje obiteljskoj tradiciji i sportskim genima svojih roditelja. Tata Danijel se, kaže, bavio košarkom, a mama karateom. I njezina braća i sestre treniraju karate. I svi su u tomu vrlo uspješni: 13,5 godišnji brat Toma je aktualni prvak Balkana, a blizanka Mare dvostruka prvakinja Hrvatske, u svojoj i u starijoj kategoriji, dok je starija sestra Lucija (15) uz to još završila i Osnovnu školu za balet i suvremeni ples, koju sada i Antea pohađa.
- Na karate sam krenula jer mi je to, ajmo reći, obiteljska tradicija. Mama je prvo išla, a onda Luca i Toma, koji će u devetom mjesecu imati 14 godina, a onda ja i sestra Mare. Kada smo išle na karate prvi put, osjećala sam se malo prestrašeno. Nisam znala tko će tamo biti i kako se ponašati. A onda se opustiš - smireno priča Antea, koja gotovo svakog radnog dana ima poneki trening, a nerijetko i vikendom, ali nikada, kaže, nijedan nije poželjela preskočiti.
Vikendom odlazi i na razne turnire i natjecanja, a s onih iz karatea redovito se, poput svoje braće i sestara, vraća s medaljama. Trenutačno je u karateu treća u Hrvatskoj, a druga i treća mjesta redovito osvaja i na natjecanjima iz ritmičke gimnastike.
Nitko me ne tjera
- U ritmici je teško osvojiti prvo mjesto, jer je puno onih koji dugo treniraju. Svoje medalje kod kuće držimo u kutijama da se ne pomiješaju. Na mojoj piše Antea, na Marinoj Mare, Toma isto ima svoju kutiju, a Luca ima puno malih ladica i ona tu drži i slaže svoje medalje - spremno objašnjava i na upit kako joj ide škola s obzirom na brojne treninge, kaže da ima sve petice, ali joj je jedna četvorka ipak zalutala u engleski ali, nakratko. U slobodno vrijeme najviše se voli igrati loptom, ali i pročitati poneku knjigu.
Uz sve obveze u školi i sportu, Antea pohađa i dodatne satove baleta u Sjenama. I nitko ju na to ne tjera, tvrdi, pa kada razmišlja o budućnosti spremno kaže da se može lako zamisliti na pozornici u baletnim papučama i haljinici od tila.