Nekako u isto vrime kada se na Trećem programu HTV-a po ko zna koji put reprizira “bolja prošlost”, svevremensko Smojino ”Velo Misto” koje je, zapravo, štorija o Hajduku, iz kufera šibenskog antikvara Srećka Vukšića izronila je jedna crno – bijela fotografija – dopisnica, koja je na sličan način – priča o Šibeniku.
Na fotografiji se, naime, vidi ono što se nekad u novinama, sportski reporteri potpisivali kao “detalj s utakmice” prepuno gledalište Šibenčana na Šubićevcu. Poredani u četiri pet redova kao onodobne “glave s katedrale” – mularija, mlađarija, sa i danas modernim športskim rašketama na glavama, vojska odnosno mornari, fina gospoda u veštitima, s gospodskim španćerama, borsalinima, pa čak i ljetnim panamama, kapama francuzicama... a među pustim muškićima, vidi se čak i jedna žena (?!). Čemu čuđenje? Pa, godina je 1933. a nadnevak je 13. srpnja 1933. godine. Slika bi trebala biti s otvorenja stadiona na Šubićevcu, utakmice koju su, kako piše na poleđini, odigrali domaći Osvit i splitski Hajduk. S rezultatom koji bi Hajduk danas na Šubićevcu mogao samo sanjati – 2:10. U zagradama piše rezultat poluvremena – 1:6.
Viceprvak na premijeri
Podaci s poleđine kartoline slažu se s podatkom na Wikipediji, u kojoj piše kako je... “Osvit prvi registrirani klub u Šibeniku osnovan krajem veljače 1933. godine u prostorijama hotela Krka. Za prvog predsjednika izabran je dr. Marko Grdović. Najveći problem predstavljalo je nepostojanje igrališta, no, i to je ubrzo riješeno. Izgrađen je stadion na Šubićevcu čije je svečano otvorenje uveličao Hajduk. Gosti su uvjerljivo s 10:2 nadvisili domaći Osvit. Osvit je brzo napredovao te je postigao niz značajnijih uspjeha u susretima s manjim i većim klubovima u Dalmaciji”...
Tribine su bile puna ka oko, sudeći po fotografiji. I nisu se nimalo razlikovale od scena sa splitskog Starog placa, prikazanih u seriji. Čak se i murva vidi u pozadini. Jedino se izgleda prominila klima. Jer su i u srpnju svi - u dugim rukavima!
Eto, sad znamo i točan datum kada je sve to bilo – 13. srpnja 1933. godine.
Vrlo jaki Hajduk je te godine završio drugi u prvenstvu ondašnje Jugoslavije, a u svojim redovima imao je i legendarnog Vladu Kragića, za kojeg se govorilo kako ima “smrtni šuc”, a te je sezone postigao 21 od ukupno 41 gola koliko je dala cila momčad Hajduka. Nije poznato koliko je od ovih 10 komada Osvitu utrpao upravo Kragić i je li uopće tog dana nastupio u Šibeniku. Možda i jest. Nije to baš bilo vrijeme u kojem su na revijalnim ili manje važnim utakmicama, zbog prenatrpanog rasporeda nastupale – rezerve.
Bilo je to godinu dana prije nego je iz Zadra s roditeljima stigao valjda najslavniji igrač Osvita u povijesti, Ratko Kacijan, legenda zagrebačkog Dinama, i jedan od najslavnijih nogometaša svog doba, kojeg bi mogli usporediti s Lukom Modrićem. Osvojio je srebrnui medalju na Olimpijskim igrama u Londonu, a osim što je legenda Dinama, po kojem se zove i omladinska škola i igralište zagrebačkih modrih “Hitrec – Kacijan”. Igrao je on i za Hajduk s kojim je osvojio prvenstvo Banovine Hrvatske, 1939./’40 godine, a statistika mu je u dvije sezone nastupanja za “majstora s mora” strašna – 21 gol u 21 nastup. Asistencije su onda još nisu pratile, a kamoli – predasistencije. Koliko je Osvit s Kacijanom kao vođom navale bio strašan dovoljno govori i to da je po nekim podacima Građanski nogometni klub Osvit pobijedio u Zagrebu čak i čuveni engleski Liverpool. Istina, u neslužbenoj utakmici, ali Liverpool je Liverpool. I onda i sada.
Pješke iz Indije
Ako netko ima o tome kakav podatak, ili da je bar čuo o tome pričati od koga svoga – neka nam se javi! Rado ćemo ga objaviti. Kao i ovu fotografiju iz 1933. godine. Koja svjedoči o tome da za navaliti na Šubićevac nije nužno potreban ni veliki komfor, pa čak ni katrige, a kamoli “recaro” sjedala. Može se stajat i na nogama, i tiskat se iza drvenog plota. Ne triba imat čak ni velikog sponzora, kao što je Punkaj Gupta, koji se u Krešimirovom gradu čeka već mjesecima, kao da pješke stiže iz Indije na Šubićevac. O njegovim se planovima ne zna ništa, ali se zna da će proširiti tribinu na atletsku stazu, pa ispod nje gradit poslovni prostor. Za pronaći građevinara i neimara nismo morali ići u Indiju. Njih imamo i doma. Mi smo mislili da smo konačno našli nekoga tko će tribine napunit, da izgledaju kao na ovoj fotografiji, ali izgleda da i ovog najviše zanima - onaj prostor koji se nalazi ispod njih...