Marx i Engels su "out", ali su njihove brade itekako – "'in". Osobito Engelsova! Ne bi loše proša ni Lenjin, i njegova bi se bradica mogla prodat pod hipstersku... i to je uglavnom sve što je ostalo od nekoć slavnog revolucionarnog radničkog pokreta, sve ono što je izdržalo "test" vremena. Danas je, vele nam naši sugovornici, lakše biti bez kose nego bez prave muške, njegovane brade. Ćelavost nije problem, dapače, to je znak viška testosterona, muškog spolnog hormona, pa nisu rijetki ni oni što imaju kosu, a briju je kao da je nema, dok bradu puštaju i uzgajaju je brižljivo ko cvit u pitaru.
- Jesi vidija Sulejmana? Kako kojeg? Onog u seriji, turskog cara, sultana. Jesi vidija kako su žene ludile za njin? A šta misliš zašto? A zbog brade, nego zbog čega! - govore mi jedni. A drugi potvrđuju: - Ma bolje ti je bit bez one stvari nego bez brade, ja ti kažen. Jer, ovo prvo se i ne vidi odma, a ovo drugo... Muško, pa bez i jedne dlake, lice ka dičja guzica. Fuj! To ti više nije seksi! Sad su ti u modi drvosječe, bradonje, hipsteri!
Šamponi i regeneratori
To za "drvosječa look" potvrđuje mi i mlađahni 29-godišnji Ante Dugopoljac, šibenski DJ, taman dok ispunjava formular za organizaciju "javnog okupljanja", odnosno glazbenog događaja. On je prava osoba da mi objasni 'ko su i što su to hipsteri...
- To su vam likovi koji izgledaju ka drvosječe, makar vam je već u startu jasno da sikire nikad nisu ni vidili - smije se Ante i poziva da, ako ne virujem njemu, slobodno pogledam šta o tome piše na Wikipediji. Ma šta ću guglat, virujen, kad pogledam Bruna Bačelića, jednog od najpopularnijih i najtraženijih šibenskih konobara, sve mi je jasno. Prije su se muškarci svako jutro brijali, strugali, gulili, krv puštali, a sad obavljaju jutarnju toaletu duže nego žene.
- Za ovakvu raskošnu riđu bradu kao što je moja morate voditi računa o svakodnevnoj njezi, obaveznom jutarnjem i večernjem pranju, dva puta dnevno, za koje koristim ženske šampone i regeneratore, i jednu kremu koju naručujem izvanka, baš i samo za bradu. I "štucam" je obavezno svake subote u brice Dina Belakušića, na Vanjskome. Dino, po meni, jedini ima ruku za to, i on točno zna na kakvu glavu ide kakva brada. Ja kad dođen kod njega ne moran ništa govorit, niti išta mislit, ja samo sidnen, a on točno zna kako moju bradu triba njegovat... - zaneseno priča Bruno, a ja padam s Marsa...
- Čekaj, ja san mislio da se to samo pušta... - velim
- Pušta se u gaće! - ruga mi se jedan sa strane, sa šanka... - Ma kakvi, ima oko brade posla. Ako, recimo, pušiš, moraš je još češće prat i održavat, jer se ona od duvana usmrdi. Poslije ručka i svakog obroka je isto tako obavezno moraš oprati toplom vodom i proći češljem, obavezno. Češljem, e, kao da je kosa!
'Nisi ti moj tata!'
A žene, poznato je to, vole njegovane muškarce, koji vode računa o sebi. I danas one dile komplimente, potvrđuje mi to i Bruno: - Meni je žena rekla ako se ikad obrijen, da će me ostavit. Jedan od razloga zašto se zaljubila u mene kaže da je bila i moja brada, naravno, između ostalog. Bradu imam jedno osam, devet godina. Ispočetka mi je bila kratka, nisam se volio brijat, pa bi je pustio, tako, do centimetra dužine. A sad koliko ima... pa, jedno, šest, sedam centimetara dužine, s tim da ću u subotu obavezno skoknit do Dina...
Molim Bruna za malo indiskrecije, pa pitam koje žene više padaju na bradu, mlađe ili starije?
- Pa, mislim starije. One jasno pokažu da im se sviđaju mladi muškarci u top formi s bradom, ovako ko ja, s nekih 35 godina... - smije se Bruno, a pokazuje i na koju godinu mlađeg Antu Dugopoljca kao top primjerak. - Zašto muškarci nose brade? A zašto ne? - smiju se i jedan i drugi. - Je, puno ih je. A bilo bi ih još i više da svi koji bi tili "pustit" pravu, mušku, tvrdu, gustu bradu, to i mogu. Ne bi virovali koliko ih je! To im je čak i kompleks! Pate zbog tog isto ili gore ka i oni koji nemaju kose - govore dečki.
Poznati bradonje su u Šibeniku, uz bricu Dina Belakušića i dogradonačelnik Danijel Mileta, kojem je to dio imidža, Andrija Španja, ravnatelj javne ustanove "Sportski objekti", kojeg zbog brade i obrijane glave znaju često zamijeniti s Miletom...
- Da zamijeniti... A mene, kada sam se pretprošle godine za Advent, baš s Miletom zajedno, obrijao u humanitarne svrhe, kad sam se vratio kući ni rođeno dite nije pripoznalo: "Doša je tata, zagrli me!"
"Nisi ti moj tata!" - uteka je od mene mali. Nikad me dite golobradog, obrijanog nije vidilo - govori Bruno Bačelić.
Čovik nije isti
Bradu "par ekselans" - šta bi reka Izet Fazlinović, ima i nadaleko poznati konobar Joka iz "Azimuta", ali je raskošan primjerak počeo uzgajati i Dino Karađole, direktor TZ-a grada Šibenika. On je bradu pustio zbog korone, odnosno korote za turističkom sezonom, koja je trebala bit najbolja ikad, a bit će – najbolja nikad! I zarekao se da je neće brijat dok se ne oglasi - kraj pandemije! Ka Iko Buljan koji se obrija tek kad se Ivica Matković – poslije je bija i odličan trener našeg Šibenika - kojem je nehotice na treningu Hajduka slomija nogu, vratija na teren!
- U očaju se nisan brija, čin je krenila korona, izolacija, propast sezone, posla, svega, prvi put u životu san pustija bradu. I čin proglase kraj pandemije – brijen se. Dotad ću je samo štucat! Da ne zarasten cili, proša san već treće ili četvrto štucanje! Iden redovno kod Davora Rakića i mogu van reć da čovik s bradon i bez nje nije isti! S bradon dobivaš neke nove mote, gladiš bradu kad si zadovoljan, ono ka puna šaka brade, češeš je kad si nervozan. Održavanje? Nisan još u tom infišanom modu, ali redovno je perem, kad i kosu, svako jutro ih šamponiram zajedno, kad se tuširam... - govori Karađole, kojeg smo uvatili dok obamira misto za novi "info pult" na netom otvorenoj šibenskoj Poljani.
Zanimanje - brader
U brada modu su i neki poznati, bivši šibenski brkonje, poput Ivice Šimca, bivšeg načelnika šibenskog PU-a i šefa svih hrvatskih zatvora, kao i bivši šibenski gradonačelnik Milan Arnautović. Oba su, podsjećamo ako je ko zaboravija, imali raskošne brke, a sad kod Dina Belakušića uređuju - brade. Milan svoju, staru nedilju i pol, dvi dana dovodi u normalni mod, a Šimac svoj već skoro "drvosječa look" uz pomoć frizerke Martine Mihaljević dovodi u stanje kao da je brada stara samo desetak dana. Nema šta, bradonje su in! Nije Martina mogla ni sanjat dok je išla u školu da će više šišat brade nego šta će strić kosu, al šta ćeš, tako je u svakom poslu. Moraš se prilagodit i prikvalificirat u hodu! Novi trendovi. Tko zna, možda će za koju godinu uvesti i zanimanje – brader.
Ali, veli nam Dino Belakušić, u većim centrima, pogotovo vani, ali i u nas, u gradovima poput Zagreba ili Splita, već sad ima "Barber shopova" u kojem džentlmenu i njegovoj bradi pružaju tretman koji traje uru, uru i pol vrimena, brada se masira, njeguje, utrljava mirisnim uljima, kremama, njeguje vrućim i hladnim šugamanima, naizmjenice, skoro ka wellnes ili masaža, dođeš, opustiš se, urediš se, rekuperaš. I nije to ni jeftino, cijene su od sto kuna pa naviše - govori nam brico Belakušić i pokazuje i u svojoj radnji nekoliko vrsta ulja za uljenje brade.
Prid ogledalom ko žene
To je tako, muškarci su počeli u tome slijediti žene, feminizirali su se, provode prid ogledalom jednako ili više vremena nego one. I što se mene tiče to je u redu, zašto bi one bile u tome ravnopravnije nego mi. Pa, kad te lipo zovne i pita di si, i kad ćeš doći, jerbo triba u kući montirat bocu od plina, a ti joj kažeš - "Ajme, sori, nikako ne mogu. Naručen san danas na braduru!" - "Na šta?'" - "Na uređivanje brade!" - "Otkad ti iđeš na to?" - "Eto, od danas! I da san zna da je ovako dobro, bija bi i prije!"
Jer, uređivanje brade može bit jednako kreativno kao i friziranje, može se skratiti sa strana, u dužinu, vezati, ukovrčati... Eto, svitu moj, di je to došlo. Nekad se u brice išlo da bi se obrijalo, a danas da bi se - pustila brada. Nekad se u barbira pričalo o politici i nogometu, Hajduku i Šibeniku, Maradoni i Peleu, je li bolja Argentina od Brazila, a danas te teme tamo ne zanimaju nikoga. Osin ako nije u pitanju - brazilska depilacija. Sve se prominilo, samo je ona stara željezna stolica - konjić u kantunu brijačnice, na kojem su nas prvi put uplakane šišali, osta isti. I bilo mi je drago čut da je i danas u funkciji...