Mladi, 24- godišnji šibenski pjevač Šimun Ševerdija skrenuo je pažnju na sebe nastupom na ovogodišnjem Splitskom festivalu, na završnoj večeri novih skladbi, s pjesmom ‘Brodovi sudbine‘. Čiji naslov najbolje govori o njegovoj želji da mu glazba i pjesma i nadalje bude sudbina, kao što je to bila i dosad.
- Pjesmu je napisao naš proslavljeni tesktopisac, također Šibenčanin, Krste Juras, glazbu je potpisao Ivica Badurina, a aranžman Dragan Brnas Fudo. Raduje me što su svi dosadašnji komentari na moj nastup bili pozitivni, puno me ljudi zvalo i poslalo poruke podrške i bio bih jako sretan da mi ovi ‘Brodovi sudbine‘, na neki način i trajno označe sudbinu. Da budu početak moje prave solističke glazbene karijere. Za početak mi je bilo najbitnije da ja sam budem zadovoljan nastupom i da ne iznevjerim autore koji su mi ukazali povjerenje – kazao nam je glazbenik iz Zatona koji već šest godina pjeva u klapi ‘More‘ iz koje ga glazbena publika već dobro poznaje.
Za glazbu je vezan od djetinjstva, svirao je i pjevao otkako zna sebe. Prvi je nastup imao na Zlatnom mikrofonu u Šibeniku, na kojem je 2009. nastupio s pjesmom ‘Gajeto moja‘ – imao je samo osam godina - koju je uglazbio Dušan Šaraca, te potom i 2011. s pjesmom ‘Moja dida oba‘ koju mu je napisao otac Dražen Ševerdija.
- Moj Zaton je poznat po pivačima, ima nas puno po klapama, i mogao bi se komotno napraviti jedan pravi veliki zbor od naših muških grla. Eto, ja i otac, kum i rođak imamo neformalni kvartet ‘Zaton‘, zapivamo zajedno kad se nađemo, iako svaki od nas ima svoj glazbeni put. A da bi naš zatonski kvartet nešto i zapivati, tako sam i ja još 2020. došao na ideju da snimim pismu ‘Zatone moj‘ za koju sam napisao glazbu i stihove.
- Jesam li imao tremu na Splitu? Iskreno, ne. Osjećao sam odgovornost, ali tremu ne. Godine nastupanja s klapom ‘More‘, u kojoj pjevam baritona, bile su mi itekako dobra scenska škola. Nastupali smo i na Festivalu dalmatinske šansone, godinama, tako da mi svjetla reflektora i pozornice nisu nepoznanica– iskren je bio mladić koji glazbu živi i privatno.
Školuje se na Glazbenoj akademiji u Beču, studira gitaru na Wienna Musisc Institu, dao je već tri godine, i dogodine bi, ako Bog da, trebao biti gotov sa školovanjem.
- A preko ljeta se odmaram od glazbene škole, tako što samo sviram i pjevam. Od glazbe zapravo živim od svoje 16. godine, i siguran sam da ću tako na ovaj ili onaj način, nastaviti i dalje. Cilj mi je snimati lipe pisme, svirati, pjevati i guštati u tome! I biti zadovoljan s tim što radim! Imam već tri nove pisme u pripremi, a ono što je već sada sigurno da ću nastupiti 9. kolovoza na festivalu u Opuzenu s pismom Pokora, koju je napisala Katarina Makjanić, a uglazbio ju je Ivica Badurina. Isto kao i Brodove sudbine. Tko zna možda i ona bude sudbinska - pun je optimizma Ševerdija.
Tako i treba, život je pred njim, dvadeset i četvrta mu je u životnom kalendaru tek!