StoryEditorOCM
OstaloGlas iz Saudijske Arabije

Nikica Gulin: Vaterpolo nam propada, jer je sustav pun parazita koji ubijaju talente

Piše PIŠE: Borislav Juras
13. kolovoza 2023. - 15:46

Roberto Firmino, Riyad Mahrez, Edouard Mendy i – Nikica Gulin. Što je zajedničko ovim planetarno poznatim nogometašima i šibenskom vaterpolskom treneru?

Postali su kolege, članovi istog sportskog društva. Predstavljaju Al Ahli, a destinacija im je Jeddah, milijunski grad u Saudijskoj Arabiji, na Crvenome moru. Nogometaši tog slavnoga kluba ekspresno su se vratili u elitni državni rang i odmah se ekstremno pojačali zvijezdama koje su još u prošloj sezoni igrale za Liverpool, Manchester City i Chelsea...

– Al Ahli ima više od deset sportova pod svojom kapom. Nogomet je, jasno, najpopularniji. Pogotovo sad kad privatizacijsko-investicijski fond u vlasništvu kraljeve obitelji ulaže ogroman novac u četiri najjača kluba, među kojima je i naš. Općenito se u Arabiji sve više pažnje posvećuje sportu. U tijeku je svojevrsna reorganizacija. Uključuju se mladi, masovno i žene u sport, zbog čega se dobivaju velike beneficije od države – otkriva Gulin, koji je u Jeddahu i Arabiji već skoro pa domaći, odradio je tri sezone.

Ozbiljni konkurenti

Najveća je razlika između spomenutih zvijezda i njega što tim nogometašima brojke na računu imaju više znamenki. Sezona im uskoro počinje, a Gulin će ih moći sresti od listopada, kad se vraća iz Hrvatske u Arabiju. U trećoj sezoni svojem je klubu donio još dvije titule.

– Osvojili smo prvenstvo i Superkup, dva od četiri moguća domaća trofeja. Imali smo nekoliko ozbiljnih konkurenata, pa smo uz srpskog igrača Pešterića, koji je bio od početka, tijekom sezone doveli i Crnogorca Porobića. Od mojeg dolaska imamo sedam trofeja od mogućih 12, što je veliki pomak u odnosu na prethodne tri sezone, kad nije osvojeno ništa. Bila je dobra sezona i mlađim uzrastima, pa smo službeno najbolji vaterpolski klub u Saudijskoj Arabiji.

Pred Gulinom je i četvrta sezona u Al Ahliju. Već je sve dogovorio.

– A gdje ću drugdje? Zna se da ovdje ne gradiš karijeru, nego dolaziš zaraditi. Nije mi lako biti odvojen od obitelji, rado bih natrag, ali zasad nema ništa iz Europe što bi me zainteresiralo da se vratim.

Više od saudijskoga, zanimljivije je stanje u hrvatskome vaterpolu, kojega se Nikica još nije odrekao. Jednu činjenicu vezanu uz njega neizbježno je opet spomenuti – i dalje je, a 13. kolovoza bit će punih šest godina od tog uspjeha, zadnji izbornik koji je s nekom mladom reprezentacijom donio medalju hrvatskome vaterpolu! Bilo je to srebro na U-20 svjetskom prvenstvu u Beogradu, zlato je na peterce izgubio od Grka. Od tada je prošlo 14 velikih natjecanja, europskih ili svjetskih prvenstava, a hrvatske mlađe dobne kategorije još nemaju medalju. Za to vrijeme tek su triput prošli četvrtfinale (od čega dvaput preko Rusa). Zadnje polufinale je dohvatila U-15 reprezentacija prije dvije godine, na prvenstvu Europe u Portugalu. Ta generacija igra u Turskoj, na U-17 prvenstvu Europe. Je li vrijeme da okončaju crni niz bez medalje?!

– Ne znam puno o tim momcima. Volio bih da uspiju, da uzmu medalju i zbog njihova izbornika Hrvoja Koljanina, koji je, kao pomoćnik, bio sa mnom u Beogradu. Koliko je cijenjen vani, dokaz je poziv da preuzme vođenje moćnog Olympiakosa.

Polagale su se velike nade u aktualnu U-15 reprezentaciju. Osvajanje turnira u Zagrebu i Njemačkoj te sustavan rad tijekom cijele godine bili su podloga vjerovanjima da mogu do medalje na europskom prvenstvu u Podgorici. Bruno Sabioni, Gulinov šibenski kolega, nije s njima uspio dalje od sedmog mjesta. Do četvrtfinala su bili savršeni, a onda je Mađarska jasno otkrila u čemu je godinama problem hrvatskih mladih vaterpolista. Mađarski kadeti igrali su bez straha, znali su uvijek prepoznati situaciju, imali su slobodu kreacije i realizacije, minijature, individualna rješenja (iako ne uvijek savršena).

Da taj atraktivan i nesputan vaterpolo prolazi, dokaz su zlata koja su osvojili ovog ljeta na svim velikim natjecanjima (U-15 europskom te U-20 i seniorskom svjetskom prvenstvu), čak su im i cure U-17 prvakinje Europe. Njihovu je stilu dodatno pogodovalo novo pravilo, smanjenje “ofsajd zone” samo na dva metra oko gola (za koje Gulin kaže da je pun pogodak, da je unaprijedilo vaterpolo).

Što je, općenito, s našim vaterpolom? Zašto je šabloniziran, bez “okusa i mirisa”, bez plemenitih igrača i poteza koji lome utakmicu, s mnoštvom napada koji završavaju sirenom za istek vremena ili bacanjem lopte prema korneru? Zašto se, kako savršeno dijagnosticira Danko Jerković Doktor, legendarni šibenski učitelj, stvaraju “igrači kastriranih osobnosti”?!

Ključne utakmice

– Sa zanimanjem sam pratio kadete u Podgorici, zbog kolege Bruna i obećavajućih ostvarenja na prethodnim turnirima. Stalno nas ubijaju četvrtfinala, ključne utakmice. Rezultati koje sada imaju naši mladi samo su posljedica i jasan pokazatelj. Uzroci su nastali puno prije. O njima bi se moglo dugo govoriti, sigurno su tema za ozbiljnu priču među svima u hrvatskom vaterpolu. Konkretno, djeci fali vaterpolskih vještina. Dobro su neki stariji kolege primijetili da ih se kroz mlađe kategorije odgaja kao robote, da igraju na daljinsko upravljanje. Različita pravila u nekoliko početnih kategorija su kontraproduktivna. Zadiru u taktički dio, poput zabrane šutiranja iz faula, zabrane zone, zabrane da isti igrač dvaput u napadu dobije loptu na poziciji sidruna. Zabranama se djecu onemogućava da u igri razmišljaju, da sami prepoznaju situacije. Ako ne razmišljaju, ne mogu razviti potrebne vještine. Onemogućava se moćnoga da pokaže svoju moć. Zato i nemamo igrače koji po nečemu odskaču. Umjesto takvih promjena, dovoljno je bilo intervenirati u tehničkim elementima, poput veličine lopte i golova te trajanja napada za najmlađe. Dobro je da se pokrenula klasična liga za mlađe juniore, što je model kakav su treneri predlagali još prije dvadesetak godina.

Nije bio blag u svojim izjavama o stanju u klubovima i mlađim kategorijama još jedan Gulinov šibenski kolega na mjestu izbornika, suigrač mu iz vremena dok je Solaris igrao – u Solarisu. To je Ivica Tucak, koji je sa seniorskom reprezentacijom Hrvatske nedavno osvojio deveto mjesto na svjetskom prvenstvu.

– Klubovi stvaraju klupske igrače. Sve dalje je na sustavu, da kroz dodatni rad filtrira kvalitetu i stvara reprezentativce. U tim klubovima danas rade ljudi koji su preskromno plaćeni, vođenje djece često im je popratni, drugi posao.

Brzo se zaboravilo splitsko zlato s prvenstva Europe, pa Tucku mnogi spremaju “lomaču”. Je li to potrebno?

– Ma kakvi. Ovakvi plasmani dogode se svakome. I Rudić ih je imao s našom reprezentacijom. Logično je da izbornik odradi svoj olimpijski ciklus. Riječi poput katastrofe ili debakla imat će se razloga upotrijebiti ako se ne plasiramo na Olimpijadu. Postane li nam trend ono što se dogodilo o Japanu, to neće biti dobro, odnosno ako iduću godinu ne osvojimo medalju, kad, uz Pariz, imamo europsko i svjetsko prvenstvo. Drugo je pitanje zašto nam se događa da zapostavljamo mlade igrače, kasno ih se uključuje na velika natjecanja.

Možda će netko shvatiti nelogičnost u priči da nemamo kvalitete u mlađim uzrastima i onoj da treba mlade igrače, kraj starijih, gurati u seniorsku reprezentaciju!

– Govorim za generacije s kojima sam radio, koje su osvajale medalje na velikim natjecanjima. Vjerujem da se, unatoč plasmanu, i od današnjih kadeta, uz sustavan budući rad, mogu izvući barem tri igrača za seniorsku reprezentaciju. Nisam za eliminiranje starijih, ali mladi moraju igrati, biti ravnopravni njima, ranije dobiti priliku za dokazivanje. Srbi imaju B-reprezentaciju, koja je išla ovog ljeta mjesec dana po Koreji i Iranu, neki su slali svoje reprezentacije na Univerzijadu. Ako ti mladi ne dobiju prilike, ne igraju, otići će nam iz vaterpola. Nema ovdje puno novca i vremena za čekanje kao u nogometu. Slično je i u našim ostalim kolektivnim sportovima, muči ih kadroviranje. Previše je prodavača magle i parazita, pa onda nema mjesta za one koji vrijede, ljudi se povlače. Pogledajte samo rezultate u košarci i rukometu, nije vaterpolo iznimka – rezonira Gulin.

Problemi s pomlatkom

Dok on dominira u Saudijskoj Arabiji, njegovi šibenski kolege vode glavnu riječ u hrvatskome vaterpolu. Sabioni je izbornik kadetske reprezentacije, Tucak seniorske, a Jure Marelja je s Jadranom klupski prvak države. Kraj takvih trenera, njihov Solaris je daleko od dominacije u Hrvatskoj, pogotovo zaostaje u “proizvodnji” igrača za seniorski vaterpolo. Neizbježno je dotaknuti se s Gulinom i toga, pogotovo dok je na Jadriji i u Šibeniku, kamo se nedavno spustio iz Zagreba.

– Rezultati juniora i mlađih juniora su ogledalo. Sugeriraju da bi mogli potrajati problemi s priljevom domaćega kadra u prvu momčad. Za to nije kriv ili zaslužan jedan trener, očito je da ranije nije dobro postavljen sustav. Dok sam ovdje, rado popričam sa svojim bivšim kolegama. To mi je i jedini kontakt s klubom. Vrijednom treneru Seferoviću želim sve najbolje, iako ne znam kako će ovaj Solaris izgledati u bazenu. Čini mi se da ima previše momaka sličnih igračkih karakteristika. Za rezultatske ambicije je možda i bolje da nemaju reprezentativaca jer će klupska sezona biti paklena.

Usred nje su dva velika natjecanja, europsko i svjetsko prvenstvo, koja bi, zbog umora i potencijalnih ozljeda, mogla krojiti ambicije momčadima punim reprezentativaca – zaključio je Gulin.

19. veljača 2024 11:05