Pegula. Ne, nije riječ o Bepu Peguli, junaku Tijardovićeve operete “Mala Floramye”, ni o Jessici Pegula, sjajnoj američkoj tenisačici hrvatskih korijena. Omiljeni dalmatinski nadimak Pegula prišili smo napadaču Šibenika Ivanu Božiću. Ne bez razloga. Njegov ulazak na teškom gostovanju (0:0) u Zmijavcima itekako je razbudio šibenski napadački red, ali je još jednom ostao bez slasti pogotka.
Domaćin je bio već na koljenima, kad je Božićev udarac, poslije spretnog pasa veterana Stipe Bačelića Grgića, u više nego dobroj prilici zatresao prečku umjesto nezaštićene mreže. No, poslije žestokog nadmetanja sa Croatijom sve skloniji smo tezi trenera Marija Carevića kako s Božićem valja biti strpljiv, da će se vrijednom nogometnu znalcu kad-tad, kako kaže kormilar Šibenika, “odčepiti”.
Carevićeva izjava je u stilu pjesme “Božić dolazi” nekad izuzetno popularnih “Srebrnih krila”, koja je dodatno aktualna zbog toga što ovog vikenda na Šubićevac stiže još jedan Božić, još jedan Ivan. Bivši prvotimac Šibenika, šibenski zet i aktualni trener Dubrave Ivan Božić. Nogometaš koji je ostavio “pristojan” trag na šibenskom travnjaku.
“Bod je dobar, ali igrom smo zaslužili više”. Tako glasi SMS-poruka koju smo koju minutu poslije utakmice u Zmijavcima poslali treneru Mariju Careviću.
’Ništa nam ne ulazi’
- Slažem se, ali smo u takvom momentu da nam ne ulazi ništa, ama baš ništa. Problem je realizacije. Zato ću priznati da je bod u Zmijavcima dobar, ako to potvrdimo pobjedom protiv Dubrave - uzvratio je trener Šibenika.
Šibenska igra u srcu Imotske krajine bila je ohrabrujuća neovisno o propuštenim prilikama. Na ne baš ravnom travnjaku “narančasti” su opet bili ona kompaktna, agresivna momčad s početka ovosezonske ligaške utrke. Posebice kad je riječ o čvrstoj duel-igri, u kojoj je “kraljevao” borac bez mane i straha, Vodičanin Ivan Roca, a kojemu su desna ruka bili stoperi Stefan Perić i Duje Dujmović, pa i mladi Ivan Cvijanović.
U završnici susreta Šibenčani su podsjetili i na startne ovosezonske utakmice na Šubićevcu. Potisnuli su domaćina na njegovu polovicu. Nisu im prosto dali disati, a šibenski gol visio je u zraku do posljednjeg sučeva zvižduka.
Iako je rano za konačan sud, skloni smo vjerovati da će novajlija Zadranin Bruno Brajković svojom čvrstinom i ligaškim iskustvom obranu Šibenika učiniti dodatno neprobojnom i stabilnom, te (ne)izravno omogućiti treneru Mariju Careviću veći izbor igrača u napadu, kamo bi logično trebao preseliti dosadašnji desni “bočni” Toni Kolega. Još jedan Zadranin, koji je prije dolaska na Šubićevac u malteškoj Gziri (op.p. sjećate li se kluba, koji je u europskoj utakmici neugodno iznenadio Hajduk u Poljudu!?) i Osijeku ordinirao ili kandidirao u napadačkoj liniji.
Ako bismo poslije Zmijavaca posegnuli za neizbježnom statistikom, ostaje dvojba koji šibenski podatak valja potencirati!? Onaj što govori da u zadnja tri ligaška susreta “narančasti” nisu zabili nijedan pogodak iz igre ili drugi, puno ohrabrujući, da je Šibenik prvi put u ovoj sezoni ostao bez primljenoga gola u gostima!? Skloniji smo ovom drugom podatku, kao najboljoj ilustraciji već potencirane teze o čvrstoj, organiziranoj igri u Zmijavcima.
U zadnjoj utakmici “narančastima” je manjkalo samo nešto više mira i koncentracije u kombiniranju na sredini travnjaka, čime bi se i lakše stizalo u povoljne prilike. Valja, dakako, ponoviti kako bi se Šibenčani definitivno trebali odreći brojnih centaršuteva, te ih zamijeniti probijanjem strana i povratnim loptama, kao odlikama momčadi, koje igraju suvremeni nogomet. Uz napomenu da je za takav način igre potrebno još puno strpljivog rada na treningu, stvaranja automatizma u igri. Kao formule da momčad, sastavljena od igrača “sa svih strana svijeta”, postane još kompaktnija.
Osigurati dobru zimnicu
Zbog svega navedenog ne slažemo se s usamljenim šibenskim stavovima “kako je bod protiv posljednje Croatije neuspjeh”. U Zmijavcima se jedva izvukao (2:2), najopasniji konkurent Vukovar, a “narančasti” se ne mogu, ako izuzmemo kup-utakmicu, zaslađenu pogocima Luke Celića, pohvaliti prošlim ligaškim uspjesima u Imotskoj krajini. Svejedno, radilo se o Croatiji ili (u petu ligu) potonulom, bivšem drugoligašu Imotskom.
Utakmicom protiv zagrebačke Dubrave Šibenčani počinju ne baš lak ciklus od šest utakmica, od kojih četiri igraju u gostima (Jarun, Vukovar, BSK, Zrinski), a samo dvije (Dubrava, Solin) na svom travnjaku. Ciklus, koji će dati precizan odgovor na pitanje mogu li “narančasti” osigurati solidnu zimnicu. Kao odskočnu dasku za proljetne ambicije.
- Prije dolaska na Šubićevac meni su, naravno, pomiješane emocije. Želja za uspjehom moje sadašnje momčadi “miksa” se sa šibenskim uspomenama i prijateljstvima. Moja Dubrava je solidna momčad, što je i pokazala u dosadašnjem tijeku prvenstva - kazivao nam je Ivan Božić, trener Dubrave.
Ima li bolje ilustracije od Božićeve tvrdnje o “solidnoj momčadi” od podatka da je klub iz zagrebačke četvrti odigrao neodlučeno (2:2) u Vukovaru na način da je domaćin izjednačio doslovce u posljednjim sekundama u sudačkoj nadoknadi?
