Novi trener nogometaša Šibenika Krunoslav Rendulić ovoga se ljeta latio – Laće! Supertalentiranog šibenskog kadeta preselio je u prvi sastav kluba sa Šubićevca. Da provjeri o kakvom se materijalu radi. I brzo je saznao. Već u drugoj utakmici, prijateljskoj protiv biogradskog Primorca, zakucao je loptu u mrežu i zabio prvijenac u narančastom dresu. Nekoliko dana kasnije zabio je i drugi unešićkoj Zagori.
- Pa, to je moj posao – pomalo frajerski je reagirao Ivan Laća, na konstataciju da mu je malo trebalo za prvi seniorski pogodak. Ili pogotke.
Ivan se, dojam je, brzo adaptirao na igranje sa seniorima, makar su neki prvotimci Šibenika, poput Davora Kukeca i Borisa Pandže, i dvostruko stariji od njega!
- S njima je teže, zahtjevnije igrati. Oni su, u prvom redu, fizički moćniji. No, i ja se jačam uz njih. Guštam u njihovu društvu – priznaje Ivan.
Vjerojatno ste iz uvodnih redaka shvatili da se radi o napadaču. Ivan je, doduše, kroz mlađe uzraste prošao put od veznog, preko polušpice, dok nije stigao do vrha navale. Sa svojih 187 centimetara reklo bi se i logično. No, svi, koji su ga gledali, upozoravaju da se radi o atipičnom napadaču. Glavna mu je vrlina, kažu, glava! Ne igra glavom, već pamet, inteligencija na terenu.
- To svi tvrde, pa tko sam ja da im kontriram!? Istina, imam osjećaj za igru, postavljanje na terenu, suradnju sa suigračima, nemam problema s tehnikom. Znam se naći u pravom trenutku na pravom mjestu – kazuje nam 16-godišnjak u dresu Šibenika.
Kad nam je dao svoj opis, odmah nam je na pamet palo jedno ime - Mario Mandžukić.
- Da, Mandžukić mi je uzor – otkriva Laća da smo bili precizni alkarski, u sridu!
Doduše, fali mu igra glavom da bi bio kopija Juventusova napadača.
- Priznajem, u tome sam lošiji. Vjerojatno i zato što sam igrao pozicije, na kojima zračni dueli nisu toliko česti. No, konstantno radim na tome i popravljam taj element igre – samokritičan je mladić iz Skradina.
Laća je prvoj momčadi priključen s referencama najboljeg strijelca prve kadetske lige. Svojim vršnjacima je protekle sezone zabio čak 19 puta. A ostala mu je još jedna godina u kadetskom uzrastu. No, nju neće odraditi u prvoj ligi jer su kadeti Šibenika iz nje ispali.
- Nije bio problem u našem plasmanu, već u rezultatima pionira. Nažalost, naši i njihovi rezultati se zbrajaju, što nas je koštalo prvoligaškog statusa – objašnjava nam.
Dobre partije u šibenskom dresu Laći su lani donijele i reprezentativni poziv. S hrvatskom U-16 selekcijom skupio je sedam nastupa i upisao jedan pogodak.
- Bilo je to na turniru u Karlovcu, u pobjedi 4:2 protiv Islanda. Divno je nastupati u reprezentativnom dresu. Braniti boje svoje države – ističe Laća, kojemu je upravo dok smo razgovarali stigao poziv za kamp U-17 reprezentacije u Osijeku.
Riječ je o momku, koji je prve nogometne korake napravio u Skradinu, u tamošnjem SOŠK-u. Imao je tada samo četiri godine. Kao i njegovi prvi rođaci, preciznije ujci Nikola i, trenutačno puno poznatiji, Marko Đira. Stariji brat Nikola je prošao Hajdukovu školu, da bi se poslije vratio na Šubićevac. Markov je talent, pak, prvi zamijetio Dinamo, čiji je i danas član.
- Stalno sam s njima u kontaktu. Posebice, s Markom. Nerijetko ga tražim savjete, jer je prošao sličan put kao i ja. Nikola je prekinuo karijeru, ali je ostao u nogometu. Izgledno je da će biti u novom vodstvu SOŠK-a – priča nam Ivan Laća, koji je Šibeniku pristupio u starijim pionirima.
Makar Skradin nije daleko, ponekad mu, priznaje, nedostaju prijatelji, obitelj.
- Skradin je uvijek prvi u srcu. Ne bi bilo normalno da je drugačije. No, već sam se priviknuo na život u Šibeniku. Uostalom, tu sam i u školi – govori nam učenik trećeg razreda srednje Medicinske škole.
Do rodnog grada najčešće ode nedjeljom, kada nema treninga. Slobodno vrijeme mu je prilično ispunjeno.
- Najviše sam s djevojkom. S prijateljima popijem kavu ili bacim na playstation. Klasika. A u Šibeniku mi društvo prave suigrači Matteo Pranić, Martin Pajić i Ivan Radomirović – veli nam skradinski Sokol.
Pitate se zašto „Sokol“? Evo objašnjenja.
- Dobio sam taj nadimak još kao dijete. I to od babe! Poslije su me tako počeli zvati i prijatelji. Ostao sam Sokol do dandanas – smije se Ivan ili, ako hoćete, Sokol. Koji će, vjeruju na Šubićevcu, svojim igrama uskoro poletjeti u visine.
Sucu Kulušiću skresao: Srami se penala u Mravincima!
U ugodnoj ćakuli s mladim Skradinjaninom nismo mogli preskočiti prošlogodišnji ne toliko ugodni incident s kadetske utakmice Šibenik – Hajduk. Laća je sucu tog dvoboja, Šibenčaninu Dariju Kulušiću, usred igre poručio „Srami se penala u Mravincima!“ Ivan je aludirao na famozni jedanaesterac, koji je Kulušić dosudio na kup-utakmici Sloga – Dinamo. Ovaj mu nije ostao dužan, pa je izvadio crveni karton!
- To je bila moja glupost! Reagirao sam u afektu, nakon što je sudac svirao korner za Hajduk koji, navodno, nije bio. Ponavljam, bila je to greška, koju sigurno ne bih ponovio. A za penal ga nisam prozvao zato što sam navijač Hajduka. Ne, smatrao da sam je da odluka bila nepravedna – prisjetio se Ivan.
Riječ trenera
Ivo Šupe, koordinator Škole nogometa HNK Šibenik i Laćin bivši trener:
- On je čudo od igrača! Ivan je napadača počeo igrati tek prije dvije godine. No, on nije tipična špica. Riječ je, prije svega, o ekstra inteligentnom nogometašu, koji sjajno prepoznaje situacije na terenu. Zna zadržati loptu, zna je podvaliti, zna zabiti. Neke svoje mane nadoknađuje taktičkom inteligencijom. Laća je tip igrača koji uvijek prije svih drugih zna što će se dogoditi na terenu. Rekao bih da ima kompjuter u glavi! Ako se bude pravilno razvijao, može napraviti veliku karijeru. Ima sve predispozicije za to.