Pobjeda nad Solinom mogla bi imati važnu, možda presudnu ulogu u borbi Šibenčana za povratak u elitu. Narančasti su s tri boda vratili minus dva u odnosu na vodeći Zrinski, a uspjeli su dobiti utakmicu u kojoj možda prvi put na Šubićevcu nisu dominirali veći dio utakmice.
I u takvoj utakmici u kojoj je bilo dosta tehničkih pogreški, ponekad krivih odluka i kompliciranja u završnoj trećini Carevićeva momčad uspjela je kreirati 5-6 izrazitih prilika, i uputiti čak 11 udaraca u okvir gola odličnog Buljana (ni Đaković na drugoj strani nije bio ništa lošiji).
Promijenio je Carević u nastavku sustav, Majića koji je promijenio obje krilne pozicije pogurnuo na polušpicu, izvadio stopera i ubacio ofenzivca, a prvi put je zaigrao i s dva playmakera Pozom i Marijanovićem što je u nastavku donijelo brži protok lopte i preciznije lopte u međuprostore.
Prvi je u drugom poluvremenu bio puno bolji, sigurniji u duelu i pasu, za razliku od prvih 45 minuta kada je Šibenik bio sklon kompliciranim rješenjima u zadnjoj trećini. Posebice Torres koji je pretjerivao u driblinzima, i želio s loptom ući u gol Solinjana ali nije Kolumbijac bio iznimka.
Nije Šibenik imao ni dimenziju više i pomoć bokova kao obično, posebice lijeve strane preko Cvijanovića, koji je bio dosta zakočen. No, u zadnjih 15 minuta prvog dijela Šibenik je stvorio barem tri velike šanse koje su morali realizirati (Torres, Majić, Božić).
Naravno, nešto se pitalo i Solina, koji je po svim ocjenama pokazao najviše od svih gostiju ove jeseni na Šubićevcu. Više i od ekipa koje se proglašavaju kandidatima za promociju.
Momčad koja se uspjela posjedom nametnuti na Šibenikovom travnjaku je za respekt, trener Granić je to vrlo fino posložio, i bez obzira što je Šibenik gledajući u cjelini stvorio puno više zrelijih šansi, više napadao, da su mladići s Jadra izvukli bod ne bi bilo nezasluženo.
Posebno mogu žaliti za onom šansom Ćubelića odmah nakon primljenog gola. Solinska mladost uz par iskusnijih teži nadigravanju, i dojam je da ih lošiji travnjak u Dugopolju sputava da osvajaju više bodova „kod kuće“.
- Nema problema, dat ćemo im Šubićevac da igraju tu svoje domaće utakmice, i otkidaju bodove našim rivalima u borbi za vrh – u šali s ozbiljnim prizvukom moglo se čuti na presici poslije utakmice.
Trenutak odluke dogodio se u desetak minuta prije kraja, tada je Božić na drugoj vratnici pronašao Majića, koji je s metar i po udaljenosti ‘rasparao mrežu‘ pod gredu.
-Je, je istina, baš sam je napucao svom silinom. Ispratio sam akciju Božića do kraja, vidio sam igrača u bloku i dao sam punu snagu i gas da stignem tu loptu i zakucam je sa pola metra, metar u gol – opisao nam je taj trenutak Majić, koji je tukao iz svih oružja, uglavnom s distance ali na koncu mu je ušla ta jedna lopta koja je i odlučila pobjednika.
- Pobjeda je najvažnija, makar nam je to bila najteža domaća utakmica ove sezone. Solin se odlično branio ali i napadao, ali znali smo da ne smijemo stati, gubiti nadu, i da ćemo zabiti taj gol. Na kraju smo i uspjeli, i sada idemo u Bijelo Brdo po novu pobjedu – kazao je Benkovčanin koji je na sedam golova ove sezone u šibenskom dresu.
Na žalost Carevića u završnici je ‘skupio‘ žuti karton koji ga izbacuje iz kadra za tu važnu sljedeću utakmicu.