Baldekin čuva dva dragulja; Ovo je priča o braći Ivišić – šibenskim košarkaškim vitezovima od 210 centimetara

Najvažniji hrvatski košarkaški centri Split i Zadar u pravilu su proizvodili različite tipove igrača. Split je oduvijek poznat po visokim košarkašima, tornjevima, a Zadar po rođenim razigravačima i šuterima. Kao i geografski, Šibenik se i u košarkaškom smislu smjestio između. S Draženom Petrovićem i Darijom Šarićem kao najvećim zvijezdama. S igračima, koji su na pola košarkaškog puta od bekova do tipičnih centara. Bilo je, dakako, i iznimaka. Znala se roditi i „prava“ petica, poput Mira Bilana, momka s otoka Žirja, odakle je i bliski mu rođak, Željko Jerkov.

Šibenik poslije njega i Darija nije lansirao visokog igrača. A kada dođe do zastoja u proizvodnji, morate, kako je rekao nesuđeni hrvatski izbornik Andrea Trinchieri, „nabaviti kravu za sir (čitaj: trenera). Ili, pak, mladi sir (čitaj: mladog igrača)“. Za potonjom su opcijom posegnuli u Školi košarke „Dražen Petrović“. Prije godinu dana su iz Viteza na Baldekin doveli braću Ivišić. Tomislava i Zvonimira. Dvojicu 15-godišnjih centara, koji su već danas gotovo stigli do visine od 210 centimetara! Bratski par budućih košarkaških vitezova.

- Braću Ivišić pratimo od njihove 11. godine. U trenutku, kad smo vodstvu GKK Šibenik signalizirali da ih valja uzeti, za Tomislava i Zvonimira su se interesirali Real Madrid i Cedevita. I danas ih prati 4-5 klubova, poput Virtusa iz Bologne i istanbulskog Efesa – otkrio nam je Josip Milaković, jedan od čelnih ljudi „Dražena Petrovića“, jednog od najprepoznatljivijih košarkaških inkubatora u Hrvatskoj.

Tomislav i Zvonimir su blizanci po rođenju, ali i po svome košarkaškom putu. Prvi put su se razdvojili ljetos, kad je samo jedan od njih (Tomislav) participirao u reprezentaciji do 16 godina, koja je osvojila novosadsko zlato. Na putu do europskog trona Zvonimira je zaustavila ozljeda.

- Zajedno smo krenuli na pripreme za Europsko prvenstvo, no ja sam odmah ozlijedio leđa. Da se nije to desilo, vjerojatno bih se i ja vratio s medaljom oko vrata u Šibenik. Naravno, da mi je žao što nisam išao u Novi Sad, ali sam istovremeno sretan zbog brata – priča Zvone Ivišić.

Tomislav je kao najmlađi član zlatne hrvatske selekcije od izbornika Karakaša dobivao 8 minuta u prosjeku, a najbolju je rolu odradio baš u finalu.

- Novi Sad je bio predivno iskustvo za mene. Isplatio se svaki trening, sva muka uložena u tih gotovo dva mjeseca priprema. Iskreno se nadam da će barem dio momaka iz te generacije, koja puca od talenta, zaigrati i za seniorsku reprezentaciju - govori Tomislav, nešto viši, ali i pričljiviji od brata.

Šibenik i „Dražen Petrović“ Ivišićima su omogućili ono, što drugi nisu htjeli. Cijela se njihova obitelj – i majka, i otac, i sestra – preselila na novu adresu. U BiH je ostao tek stariji brat.

- Selidba u Šibenik je bila idealna za sve nas. Sa Šibenčanima smo odavno povezani, jer su oni prije deset godina htjeli dovesti i našeg starijeg brata Nikolu. Nije nam trebalo dugo da se priviknemo na život u drugom gradu. Falili su nam samo prijatelji. No, nama je važniji onaj košarkaški dio. Uvjeti i treninzi su puno kvalitetniji nego u Vitezu, a imamo i odličnog učitelja, Branka Klisovića – unisono će Tomislav i Zvonimir.

Dvojica nadarenih košarkaša iz Viteza tek su ove jeseni ušli u srednjoškolske klupe.
- Svima je malo čudno, i drugim učenicima, i profesorima, kad nas vide uz naše školske kolege. Previše stršimo – smije se Tome.

Braća blizanci imaju natjecateljski duh i kad su u pitanju školske ocjene. Na pitanje tko je od njih dvojice bolji učenik, odgovor je stigao kao iz topa:

- Ja! Uvijek sam bio i ostat ću – samouvjereno će Zvone, na što mu je brat Tome jednako brzo kroz zube dobacio „da laže“.

Osim što su različitih karaktera, razdvajaju se i po šuterskoj ruci. Tomislav puca lijevom, a Zvonimir desnom.
- Lijevu ruku koristim za šutiranje, no inače jednako koristim obje ruke. Isto je i kod Zvonimira – otkriva četiri minute mlađi brat.

Zahvaljujući nevjerojatnim antropometrijskim karakteristikama Zvonimir i Tomislav atraktivni su europskom košarkaškom tržištu. No, tornjevi iz Viteza ne pomišljaju na (pre)rani odlazak s Baldekina.

- Pa, tek smo došli u Šibenik! Ne želimo preskakati korake. Šibenik je idealan klub za razvoj mladih košarkaša. Jedini u Hrvatskoj, u kojemu 90 posto momčadi čine domaći igrači. Zato bismo prve seniorske minute željeli upisati u narančastom dresu – u glas će Ivišići.

Šibenčani se ne bi bunili kad bi Ivišići bili barem približno uspješni kao španjolska braća Gasol. No, oni uzore vide u košarkašima poniklima na Baldekinu.

- Dražen i Dario su nam, ipak, ispred svih. Uostalom, igramo u klubu, koji se zove Dražen Petrović. Što nam može biti veći motiv od njegove karijere? – poručili su za kraj braća Ivišić.