Ove dvije fotografije od današnjega doba dijeli 24 i 26 godina. Različitoga su "žanra“, ali imaju i nečeg zajedničkog.
Na prvoj je slici srdačan stisak ruku na jednoj izložbi u hotelu "Krka“ 1994. uhvaćen objektivom naše kamere. Marija Braut, fotografkinja i mons. Srećko Badurina, tadašnji šibenski biskup.
Marija Braut, supruga poznatog novinara i publicista Ive Brauta, jedna od najpoznatijih hrvatskih fotografkinja, svojim fotoprilozima i izložbama više puta je obilježila grad Šibenik. Posebno njegov Međunarodni dječji festival (MDF).
Bila je vrlo komunikativna i druželjubiva. Gajila je veliku, istinsku ljubav prema ovome gradu, sve do kraja svojega života 1. srpnja 2015. U jednoj sobi autorove kuće visi i fotografija nazvana "Ulica“, koju mu je ona darovala prigodom izložbe njenih radova s motivima Šibenika.
A šibenski biskup mons. Srećko Badurina, komu je vjerno služio do svoje smrti 1998., pa i u njegovim najtežim ratnim danima, ostavio je posebnoga traga. Pod uvjetima najveće životne opasnosti obilazio je razorena područja biskupije, odlazio čak u "krajinski" Knin pregovarati o zaštiti hrvatskoga življa koji je ondje ostao nakon srpske pobune. Vjerovao je u mir među ljudima.
U jednome razgovoru za "Slobodnu" uoči Božića 1993., što smo ga vodili dok je trajao topnički napad na okolicu grada, pitali smo ga, zašto su Isusove jaslice u katedrali u obliku porušene kućice?
- Zato što je i Krist bio stradalnik. I on je bio prognanik - odgovorio je.
Druga slika prikazuje jednu od šibenskih gradskih legendi, dobroćudnoga nosača, "javnog poslužnika" kako je sebe zvao, pokojnoga Josu Dunkića Koku. S nadimkom po njegovoj majci, prodavačici na Maloj loži. U Domovinskome ratu je Joso postao beskućnik i od 1992. više godina bio "na spizi" šibenskoga Caritasa. Uvijek je nosio braniteljsku kapu, osobito je volio ukusni pire od krumpira, bio je prava maskota osoblja Pučke kuhinje. Kao velikoga dobričinu i šaljivca svi su ga voljeli. Naposljetku mu je općina dala i "stan" - malu sobicu u pobočnome dijelu Gradske vijećnice.
