Uvijek fali novca, ali...
Tako je bilo i ove godine, ali ako joj nedostaje novca, ne nedostaje entuzijastičnih i vrijednih predavača i polaznika. Ove godine okupila je 23 polaznika iz cijele Hrvatske, trajala je tjedan dana, a završila u srijedu podjelom priznanja i okruglim stolom kao svojevrsnim rezimeom svega što se događalo na ovogodišnjem izdanju.
Dina Tomić i Ida Marušić, 17-godišnjakinje iz Zagreba i Samobora, u orgulje su se zaljubile pomalo slučajno, ali je ta ljubav postala neraskidiva. Toliko da je je Ida već upisala prvu godinu orgulja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a Dina tu želju priželjkuje dogodine ostvariti.
- Svake godine ljetujem u Šibeniku jer je moja mama odavde. Tako sam saznala za Orguljašku ljetnu školu i odlučila sam doći. Pohađala sam u osnovnoj glazbenoj školi klavir, a zbog Orguljaške ljetne škole u srednjoj sam upisala orgulje. Kad završim srednju nadam se da ću upisati orgulje na akademiji. Sviđa mi se taj instrument jer na njemu možete postići puno različitih boja i zvukova, lijepe su za slušati, ali nisu lake za naučiti svirati. Ovdje sam upoznala puno ljudi, a profesori su super. Naravno doći ću i dogodine - kazuje Dina dok otkriva kako nije jedina iz svoje obitelji koja redovito pohađa Orguljašku ljetnu školu. Ona je pak odabrala sva tri seminara: Glazbu renesanse i baroka koji vodi profesor i istaknuti hrvatski orguljaš Pavao Mašić koji je svoj glazbeni put, kao šibensko dijete, započeo upravo na Orguljaškoj ljetnoj školi, zatim seminar Natalije Imbrišak koja podučava noviju glazbu 19. - 21. stoljeća te Imrpovizaciju kod Ante Knešaureka i Organološku radionicu Emina Armana. Njezin brat i sestra pak radili su na sređivanju muzikalija šibenske katedrale u Arhivističkoj radionici Sanje Miklaušić-Ćeran.
Neprocjenjivo iskustvo
I Ida u Šibenik dolazi redovito. Prvi put prije tri godine. Dobra je tu, kaže, ekipa, puno se nauči i stječe neprocjenjivo iskustvo.
- I ja sam u osnovnoj učila klavir, ali mi više nije bio drag, pa sam u srednjoj željela upisati drugi instrument. Ali, bilo bi teško počinjati sve iz početka, pa mi se na prvu učinilo da su orgulje slične klaviru. Slušala sam ih i na otvorenim danima škole i to je bilo to - smije se Ide, a koliko joj sviranje orgulja dobro ide govori i to što je i prije završetka srednje, kao vrlo nadarena, upisala akademiju u Zagrebu.
No, Dina i Ida, nisu jedine zaluđene orguljama. Sličnu bi priču mogli ispričati i ostali polaznici, a znatiželja, pitanja koja postavljaju i sjaj u očima koji im se pojavi kao "pohvataju konce", iskreno raduju Mašića. Kao i to što šibenska škola prati svjetske trendove. U svijet orgulja u kojem su do sada prevladavali muškarci, polako, kaže, ulazi sve više žena.
- Od 23 polaznika imali smo čak 16 cura. Ako se orgulje gledaju kao struka više je muških. U nekim sredinama sviraju ih još uvijek i svećenici. Slično je i u svijetu, u svim većim crkvama žene su u manjini. Ali, nedavno je jedno istraživanje u Francuskoj pokazalo kako se ta slika mijenja. Očito je tako i kod nas u školi - objašnjava Mašić iskreno radostan što su ovogodišnji polaznici bili vrlo motivirani i zainteresirani za rad.
- Imali smo polaznike iz cijele Hrvatske: Zagreba, Varaždina, Samobora, Daruvara, Rijeke... Naravno i iz Šibenika nekoliko djece. Najmlađi polaznik Anđelo dolazio nam je iz Vodica, on je još u nižim razredima osnovne škole i bio je vrlo zainteresiran i pun pitanja. Već tri, četiri godine dolazi nam i jedna gospođa iz Zlarina, Milena Adum. Ona to radi za svoju dušu, zapravo. Završila je glazbenu školu, a na Zlarinu postoje lijepe dvomanualne orgulje, prilično velike za jedan otok, možda veće čak i od onih u crkvi Gospe van grada. Ona zapravo ima orgulje, a nema profesora. Zato dolazi u školu, a čujemo se i preko godine. Ja svim polaznicima kažem da mi se mogu javiti. U današnje vrijeme aplikacija, dovoljno je da mi slikaju note i napišu poruku. Za čas se možemo čuti i riješiti problem. Želim im time reći, da nisu sami i prepušteni sebi - istaknu je Mašić.
Različiti instrumenti
Posebnost Orguljaške ljetne škole su i brojne orgulje na kojima mogu svirati. Na raspolaganju su im ove godine bila četiri povijesna instrumenta: orgulje Petra Nakića iz 1772. godine u crkvi sv. Frane, Lupinijeve u sv. Duhu, orgulje Francesca Daccija iz 1776. godine u crkvi sv. Križa kao i nešto novije iz 1859. braće Giacobbi u Novoj crkvi. Od recentnih orgulja izgrađenih u 20. stoljeću svirali su na onima u katedrali te crkvama sv. Frane i sv. Ivana. Različiti instrumenti traže i različiti način sviranja, a takvo iskustvo u kratkom vremenu na jednom mjestu, rijetko se susreće, naglašava Mašić.
- Jedan dan smo bili u jednoj, drugi dan u drugoj crkvi i polaznicima je sve to bilo novo. Nije to samo stvar drugačijeg zvuka, nego su i tipke drugačije. Sve im je zapravo bilo drugačije, nego u učionicama. Tu im kada sviraju zvuk izlazi ispred njih, a ovdje su morali osjećati prostor i locirati odakle zvuk dolazi. Govorio sam im: vi ne svirate orgulje, vi zvukom pokrećete cijeli prostor i to je fascinantno. Orgulje nisu kućni instrument. Kada u školi sviraju klavir ili digitalne orgulje imaju uvijek istu zadanu zvukovnu situaciju. Ovdje, čim promijeniš crkvu i instrument, sve je drugačije: tipke, zvuk... U početku im je to bilo zbunjujuće, ali je ova generacija polaznika bila vrlo dobra. Mislim kako je to generacija koja uvijek imaju neke nove aplikacije i igrice pred sobom, stalno moraju nešto svladavati da dođu na novi, viši nivo... Tako i kod orgulja. I one su kao neki stroj s puno tipaka, botunića... Važno je i da jedni druge slušaju dok sviraju. Tako se lakše uoče greške i brže uči. U seminaru posvećenom glazbi renesanse i baroka pokrivamo raspon do 200 godina glazbe. Nemoguće je, naravno, u zadanom vremenu objasniti im ne samo kako nešto treba svirati već i estetiku ideje koju su imali skladatelji. Naime, njima je glazba starija od 19. stoljeća što bi se reklo "špansko selo". Osim Bacha, to se ne uči u općem glazbenom obrazovanju. Njima je to uvijek upitnik: što s tim i kako razumjeti tu glazbu. Zajedno to radimo, razgovaramo i propitujemo, a potom vidiš kako im se polako pale lampice i to me kao predavača uvijek iznova raduje!
Obnova orgulja
Sada kada je škola završena i dojmovi se sliježu, Mašić podsjeća koliko je važno raditi na održavanju i obnovi instrumenata.
- Misija ove škole, kako je to zamislio i profesor Grga, nije samo obrazovna i da se se na koncertima koje organiziramo izmjenjuju sviračka iskustva nego i da se instrumenti naštimaju, da se pojedine orgulje i obnove. Premda, šibenske orgulje nisu u lošem stanju. Na svim se može svirati, za razliku od situacije u Zagorju ili Slavoniji, primjerice. Međutim, važno je taj fond očuvati. To je veliko bogatstvo kao i šibenske tvrđave. I one su preživjele dok nisu bile obnovljene, ali u perspektivi moramo računati na tu obnovu - zaključio je Mašić.