Dinamo je iznenadio, pa čak i šokirao nogometni svijet u utorak navečer, pobjedom 1:0 protiv Chelseaja. Taj rezultat postignut je protiv megamomčadi, superekipe, koja spada u top deset u svijetu nogometa, ekipe u čijem je DNK-u upisano da pobijedi baš onako kako je nju pobijedio Dinamo. S minimalnom razlikom, brzim golom postignutim iz kontre, a onda upornom i tvrdom obranom do kraja – takav Chelsea pamtimo još iz onih godina dok ga je Jose Mourinho, s nepresušnom Abramovičevom logistikom, polako pretvarao u moderan kapitalistički stroj za proizvodnju titula, glamura, novca i uspjeha. Thomas Tuchel je već u svojoj prvoj godini na klupi londonskoga giganta uspio ono što "Special Oneu" nikako nije polazilo za rukom – da s "bluesima" osvoji Ligu prvaka. Ali ga ni to nije spasilo ekspresnog otkaza nakon što ga je na Maksimiru nadmudrio Ante "popravljamo televizore" Čačić, a njegovo skupo, prije neki dan dovedeno i 80 milijuna eura plaćeno pojačanje, Wesleyja Fofanu, Mislav Oršić izvrtio kao na ringišpilu. Ćao, Thomas! To što te je lani UEFA izabrala za najboljeg trenera na svijetu, to je bilo lani. Ove si godine potrošio 280 milijuna eura, sezonu si u Premier League počeo loše – dva poraza u pet kola, u Ligi prvaka si izgubio protiv Dinama, slijedi ti pedala. Kopito! To je kapitalizam. Drži te samo rezultat!
Uvijek na tržištu
Slično je i u politici koja je u nas, zahvaljujući izborima, isto tako postala tržišno natjecanje. Imaš rezultat, prolaziš, nemaš rezultat, padaš. Ćao, naći ćemo novog, ne nužno i boljeg, ali ćemo birati, pa ćemo valjda jednom i izabrati, odnosno pogoditi. Nema tu puno filozofiranja. Tako je Željko Burić, šibenski gradonačelnik, dosad dobio tri mandata, što nije uspjelo nikom prije njega. No to ne znači ništa, to je bilo jučer, a ono na čemu može pasti i poskliznuti se, to je ono što je danas. Evo, recimo taj besplatni gradski prijevoz? Što će mu to?
Da u iduće dvije i pol godine ne napravi ništa, da samo isprati do kraja ove projekte koji su u tijeku – Centar koralja Zlarin, studij sestrinstva za koji dekan šibenskog veleučilišta Ljubo Runjić tvrdi da će se prvi studenti na njega upisati u listopadu iduće godine, 90 milijuna kuna vrijedan kampus na Palacinu, POS-ovi stanovi – uz ovo što je dosad napravljeno bilo bi mu sasvim dovoljno da on i HDZ mirni dočekaju nove izbore. A on se već na početku (n)ovog mandata bacio na glavu s velikim obećanjem – Šibenik će imati besplatan autobusni prijevoz. Lani je to, u desetom mjesecu, bio naslov u Slobodnoj Dalmaciji – "Pročelnik Mišura: Besplatni autobusi – u idućem mandatu". Gradonačelnik Burić: "Žuri mi se, jer nisam mlad kao Mišura, Šibenčani će ih imati u ovom!"
Ludost i avantura
Na prvi pogled, čitava ta priča s doregistracijom Gradskog parkinga u tvrtku i za javni gradski prijevoz, nakon što su gotovo sve prijevozničke firme propale ili u stečaju, ili su u gubicima, nabava novih autobusa, u jeku energetske krize, kada cijene goriva skaču u nebo, zapošljavanje novih vozača u trenutku kada ih uopće nema na tržištu radne snage, sve to sliči na jednu veliku, (politički) nepotrebnu ludost, čak i avanturu za koju u ovom trenutku teško da itko zna kako može završiti.
No Burić je zahvaljujući ovakvim, neočekivanim i iznenađujućim, riskantnim i gotovo kockarskim potezima, debelo profitirao i dogurao do svojih prvih deset godina na čelu grada Šibenika. Nitko nije bio za podzemnu garažu, svi su bili protiv nje, ne samo u oporbi, nego i u HDZ-u.
Protiv nje je bila većina medija i utjecajni gospodarski lobiji, koji su ga stalno, što ufino, što grezije, odvraćali od ove "sulude ideje". Koja mu se pokazala pogodak ne mandata, nego cijelog njegova desetljeća. Burić i Šibenik, zahvaljujući EU novcima, dobili su je mukti, a uz garažu su mukti stigli i autobusi jer je Europa i njih isfinancirala.
Iz čega je onda gradonačelnik na koncu izvukao i – besplatan gradski prijevoz. Za koji mu nitko sada, kada je već ovo s naftom, plinom, inflacijom i troškovima života otišlo u "iber ture", neće zamjeriti ako se bude i – plaćao. Bitno da valja! U tom smislu gradonačelnik ima već jednu veliku prednost – od ovog što je bilo dosad, teško da može gore!