Priča se ponovila i ove godine. Lakše je doći na Misec nego busom do Šibenika...

Sjajna je vijest da je Šibenik otvorio Studentski dom na Palacinu, vrijedan 11 milijuna eura, koji izgleda kao "space shuttle" i svijetli u prostoru kao arhitektonska instalacija. To je pravo društvo znanja, kad najljepše i najvelebnije zgrade pripadaju veleučilištima, školama, studentskim domovima, kad rastu u nebo i izdižu se iznad prosječnosti i time već i vizualno, na prvu loptu, pokazuju da se stremi – visinama.

Rekao bi netko neupućen – hotel s pet zvjezdica, a ono Studentski dom! I neka je. Nikad ništa našem svitu nije bilo skupo kada je bilo za dicu! Šibenski su težaci i sirotinja iz Zagore zadnji dinar davali da bi ih školovali, jer su, iako sami oskudno obrazovani i slabo pismeni, znali da je to put kojim se na nebo uzlazi, put na kojem se napreduje, put na kojem će, ako je njima bila teško, barem njihovoj dici biti bolje.

– Nema ništa od lašuna i motike, moje dite, uvati se knjige! Samo ti uči, i ne brigaj se. Ako za nas i ne bude, za tebe će uvik biti, dok mi budemo mogli! – stotine i tisuće naših koji su se školovali po Splitu, Rijeci i Zagrebu još i danas pamte materine riči.

Antićev SMS

Ali, meni je nekako još sjajnija vijest koja mi je stigla u četvrtak ujutro od Roka Antića, donačelnika općine Kistanje. Kratka je, u dvi riči stane, a vridi puno više od svih milijuna kojima smo luštrali Palacin, pa nam sad svitli ko Aladinova svjetiljka.

Elem, da ne dužim, piše mi Roko: "Bok, Zdravko. Imam službenu informaciju iz OŠ Kistanje. Desetero srednjoškolaca je upisalo šibenske srednje škole. Počelo je. Bogu hvala!"

Roko, naime, nije zaboravio kada sam na istom ovom mjestu, u veljači ove godine, pisao o tome kako od 103 kistanjska srednjoškolca njih 70 ide u srednju školu u Knin, njih 30 u Zadar, a u Šibenik samo troje! I upitao i sebe, i sve nas zajedno: Za koga mi gradimo škole, za koga ulažemo u Veleučilište, skupo plaćamo gostujuće profesore, pokušavajući – mic po mic – preko Studija energetske učinkovitosti osnovati i Sveučilište, ako će naša djeca iz Kistanja – uglavnom mali Janjevci – nakon što završe četiri godine srednje škole u Zadru mahom ići na Sveučilište u Zadru. Pa nije država luda da financira oba?! Ili će se, ako ne misle studirati, zaposliti u nekom od zadarskih hotela ili firmi. Pa neće valjda u Šibenik, za koji nisu imali ni stalnu autobusnu vezu, sve do rujna prošle godine.

Eto, tako sam napisao. A sada je, evo, za samo godinu dana, ta stalna autobusna veza sa Šibenikom počela davati svoje plodove i rezultate. I to kakve. Fantastične rezultate. Onoj trojici kistanjskih osnovaca pridružit će se ove jeseni njih još deset, pa će ih biti 13!

Praznovjerje na stranu, to je za Šibenik ne nesretan, nego presretan broj, i da sam ja, evo, šibenski gradonačelnik, ja bi ih prvih dana škole na jesen primio svih 13 u svom uredu. Zahvalio im što su za svoje školovanje, odrastanje i put u život izabrali baš Šibenik. I uputio ih da su im vrata naše gradske uprave uvijek otvorena, za sve što im treba. Baš sve. Jer, bez njih, bez te mladosti, besmisleno je sve ovo što mi radimo i u što milijune, pusto blago, ulažemo. Škole na stranu, ali za koga mi u Šibeniku, naš župan i gradonačelnik, gradimo velebnu novu bolnicu ako ljudi iz Kistanja do nje neće imati prigodu ni autobusom doći?!

Bez jutarnje linije!?

I ne samo iz Kistanja, nego ni Drniša i Knina. Dan ili dva prije ovog Rokova SMS-a na šibenskim je portalima osvanula vijest da je od 26. lipnja, otkako je završila škola, ukinuta Autotransportova linija koja je svakog dana prometovala na relaciji Šibenik – Drniš – Oklaj – Knin u 6.15.

Desetak redovnih putnika koji tim smjerom putuju na posao ostavljeno je da se snalaze kako umiju. Tako je i lani bilo, pa se nakon desetak dana ta ukinuta linija vratila, a isto se ponavlja i ove godine. S tim da nitko ne govori još ništa hoće li se linija ponovno uspostaviti, niti kad će to biti. Gorivo je skupo, putnika je malo, autobuseru je to ekonomski neisplativo... To sve znamo, to je tako bilo i lani, pa se postavlja pitanje što se čekalo da se ove godine dogodi – isto.

Što radi naš župan, naši gradonačelnici, načelnici općina ne samo po tom pitanju, nego i po pitanju brze ceste Šibenik – Drniš – Knin, obilaznice Drniša od koje, po svemu sudeći, ni ove godine neće biti ništa, a da istodobno kadrovski nismo nikad bili jači u "Hrvatskim cestama". U čemu – ili kome – je problem?