Nadareni košarkaški trener Petar Zlatoper i njegova jednako nadarena kći Lori napuštaju "ženski" dio Baldekina, te se sele u Zagreb. Selidba je, kako nam je otkrio Petar, dogovorena u detalje, samo se čeka njegov potpis. Zlatoper je u minulim godina ostvario nemale uspjehe s mlađim kategorijama šibenskih košarkašica, pa je suvišno razglabati o tome koliki je to gubitak za Baldekin. No, jednako je bolno i objašnjenje odlaska nadarenog stručnjaka i jednako nadarene kćeri u Zagreb.
– Ne, nije, kako kaže popularni dalmatinski evergreen, u šoldima sve.
Bolnije od nezavidne financijske situacije u šibenskoj ženskoj košarci je osjećaj da si usamljen, kad držiš da radiš nešto što vodi napretku, budi sportski optimizam. Kao da to ne zanima bilo koga ne samo u klubu, već i šibenskom sportskom "pokretu" uopće – povjerio nam se Petar Zlatoper u neslužbenom razgovoru.
Bolna usporedba
Bolna je, dakako, i usporedba s danima slave šibenske ženske košarke, koja se automatski nameće. S razdobljem, kad su s jakim sponzorima (Revija, Elemes, Jolly) Šibenke ponosno "marširale" ne samo hrvatskim i europskim usporednicama. Zlatoperovim odlaskom kao da je srušena i ona mala nada da bi se stara priča mogla brzo ponoviti na Baldekinu.
Iako o tome nije govorio eksplicitno, jasno je da mladog trenera na odlasku jedino boli i razdvojenost šibenske ženske košarke. Na mlade igračice Šibenika, djevojčice koje vježbaju u Školi košarke "Dražen Petrović" i one, o kojima brigu vodi bivša reprezentativka Anđa Jelavić. A sve to neumitno podsjeća na dane razdvojenosti šibenske muške košarke, kad je današnji NBA-ovac Dario Šarić napustio Baldekin, ne odigravši ni sekunde u dresu Šibenke, koji je sjajnim igrama i neviđenim trudom godinama natapao njegov otac Predrag, poznatiji po nadimku Šiši.
Ni danas u tom smislu, sudeći po zadnjim zbivanjima, situacija nije puno bolja. Ćuti se nemali jaz u (glasnim) razmišljanjima čelnika Šibenke i Josipa Jote Milakovića, koji se desetljećima brine o KK-u "Dražen Petrović". Postoji li rješenje za taj problem ili može li itko arbitrirati u tom "slučaju"!?
Takvi problemi, na radost šibenskih prijatelja sporta, ne postoje u Crnici i na Šubićevcu. Tamo nema podjela na prvu momčad i pogon za mlade.
Ulaganje u budućnost
– Svjesni smo da ne možemo opstati bez vlastitih inkubatora. Zato nimalo ne žalimo za 800 tisuća kuna, koliko godišnje ulažemo u rad, putovanja i natjecanje mlađih kategorija – jednostavno objašnjava Tomislav Cico Ninić, motorin vaterpolskog pogona u Crnici.
U novoj konstelaciji snaga i ozbiljnom ulaganju u Školu nogometa jednako se i razmišlja, i radi na Šubićevcu. Novi je koordinator rada s mladima, iskusni Osječanin Zlatko Stanković sve na prvom sastanku gotovo u detalje objasnio trenerima mlađih kategorija. Treba li posebno pojašnjavati koliko i na tom planu šibenski prijatelji sporta moraju biti dodatno strpljivi. Ako izuzmemo vratara Lovru Rogića, koji nije rođeni Šibenčanin, ali koji je već u mlađim kategorijama nosio narančasti dres, u početnom sastavu protiv Rijeke nije bilo domaćih igrača.
– Ovako loša selekcija nije smjela doći do juniora – ljutito je govorio Ivo Šupe stariji poslije utakmice Šibenik – Sesvete(1:1), kad su šibenske nade u zadnji tren osigurale prvoligaški status. Nije, dakako, vrijeme nogometnog romantizma, ali je dobro, kad prvoligaš može obnovu osigurati iz vlastitih inkubatora.