Bumbak nije kao Petani

Kako se rastati bez (brakorazvodnih) trauma!? Na to pitanje posve precizan odgovor nije dao nitko otkako je svijeta i vijeka. Među korisne savjete u tom smislu svakako valja ubrojiti recept ing. Ivana Medića, arhitekta slavne Šibenke, koji je ne samo košarku, već sve, ama baš sve uspoređivao sa seksom i privatnim životom, pa je uporno ponavljao:
- Nikad ne govori protiv bivšeg partnera!

Dirigirao Funcutima

Teo Petani nije branio Baldekin za vrijeme "Medićeve vladavine", ali je očito slijedio Ivanovu uputu. Makar sam prve retke kao sportski novinar napisao daleke 1970. godine, ne pamtim scenu kakva je viđena poslije košarkaške utakmice Šibenik - Jazine, odigrane prošle subote. Po završetku ligaškog nadmetanja razigravač gostiju (čitaj: Teo Petani) popeo se na rub tribina, te dirigirao domaćim navijačima! Samo koju minutu kasnije Teo je obliven suzama požurio u svlačionicu, emotivno slomljen raspletom njegova svježeg rastanka s Baldekinom. Točnije, činjenicom da je srce ostalo na šibenskom parketu, a da Funcuti nisu nimalo zaboravili njegov doprinos najdražem klubu.

Suprotnih primjera u šibenskom sportu bilo je, nažalost, puno više. Silne simpatije Funcuta uživao je i nogometaš Mario Marina, ali je umjesto za korektnim rastankom sa Šubićevcem posegnuo za gnusnom laži. Članovi vodstva HNK Šibenik nisu mu htjeli biti prepreka, kad se oglasio željom "da treba ispisnicu radi dobre devizne ponude u Gruziji". No, Staljinovu otadžbinu spomenuti nogometaš nije vidio ni na razglednici. Zrakoplovom nije krenuo za Tbilisi i ostao je na zagrebačkom Plesu (čitaj: u Velikoj Gorici).

Korektnim rastankom s matičnim klubom ne može se pohvaliti ni nesuđeni hrvatski reprezentativac Arijan Ademi. On je samo telefonom priopćio matičnom klubu da odlazi u Dinamo. U takvom raspletu zbivanja Šubićevac je ostao bez zasluženih stotina tisuća eura, dok je dio navijača, očito neinformiran, za sve okrivio klupsko vodstvo.

Svatko je zamjenjiv

U blaže i korektnije rastanke valja svakako ubrojiti odlazak sa Šubićevca trenera Ivana Pudara, koji je usred sezone napustio svoj šibenski projekt i prihvatio ponudu Hajduka. Nije pomoglo ni mudro upozorenje Marka Slavice koji je molio Pudara da ne žuri rečenicom "Isti treneri u različitim sredinama postižu različite rezultate!"

Nije teško pretpostaviti da bi Petani poslije povratka iz Slovačke još jednom rado odjenuo dragi šibenski dres. No, emocije je potisnulo saznanje da je njegov Baldekin otvorio širom vrata domaćim mladcima. Da polako, ali sigurno rastu Radovčić, Šarić, pa i Klepo.

Usporedo s neviđenom Petanijevom gestom grad Šibenik svjedoči jednom drugom (ne)primjeru. Medićevu univerzalnu filozofiju nimalo ne slijedi šibenski pročelnik za gospodarstvo Matija Bumbak. Svoj odlazak iz gradske uprave želi obilježiti medijskim "boomom". Ustao je javno i glasno protiv (poslovnog) partnera i prije početka brakorazvodne parnice. Za razliku od Petanija, on ne shvaća da je čar života, ne samo sporta u tome što uvijek dolaze nove, mlade snage. Da je svatko zamjenjiv!