Poznata je izreka Fiorella La Guardie, slavnog gradonačelnika New Yorka, o tome kako se on osjeća odgovornim čak i ako ugine vrabac u Central Parku. A osjećao se odgovornim zato što je znao da građani za to ne bi krivili nikog drugog do njega. Svi mogu reći da nisu nadležni za nešto, ali gradonačelnik – pogotovo ako je neposredno izabran – ne može. Zato i šibenski gradonačelnik Željko Burić zna da bi ne samo građani Šibenika, nego i svi oni koji su ovih dana zvali sa svih strana Hrvatske i svijeta – koji je s portalima, internetom i facebookom – postao i doslovno (globalno) selo isključivo i samo njega krivili da se ne daj Bože što dogodilo labudu koji je sa slomljenim krilom proveo blagdane, sam, ostavljen i ranjen u šibenskoj luci.
Kopno i pomorsko dobro
Priča je, dakle, krenula kao u Andersenovoj bajci o ružnom pačetu, zavrtio ju je kolega Đuro Eraković, snimatelj s TV Šibenik, koji je snimak poslao kolegici na lokalnom portalu a ona je odatle krenula u svijet. I svi su elementi za bajku bili tu. U dane kada nitko ne bi trebao biti sam jedna prekrasna ptica pati i strada, pokraj bešćutnog svijeta, prijeti joj opasnost da se smrzne, baš kao što se smrzla i i djevojčica sa šibicama, u jednoj drugoj bajci, a nitko joj u gradu obasjanom božićnim i novogodišnjim svjetlom ne može – ili ne želi - pomoći. Lučki kapetan Robert Baljkas kazao je kako je on napravio svoje, da je o slučaju obavijestio brojne gradske institucije, veterinare, sokolarski centar, ali... Iz gradske uprave su se novinarima odazvali i komunalni redari, ali su odmah rekli da to nije njihov posao. 'Pa, labud je u moru, za njega je nadležna Lučka kapetanija. Mi smo za kopno!' – reći će neslužbeno. Ni u Sokolarskom centru ne znaju što bi s labudom, oni skrbe o pticama graljivicama, nemaju uvjete za držanje potpuno druge vrste, objašnjava sokolar Emilio Menđušić. I sve je to razumljivo, logično, ali i prilično bešćutno. Za razliku od naroda koji preko interneta i facebooka prati sudbinu nesretnog labuda. Taj je narod tankoćutan. A to su i birači koji će ove godine izići na izbore. I neće za tu bešćutnost – i to još u doba blagdana, kada i najtvrđa srca omekšaju poput pamuka - kazniti ni lučku kapetaniju, ni veterinare, ni sokolarski centar, nego onoga koji kao i oni izlazi na izbore. Šibenskog gradonačelnika. Njega oni – birači - smatraju odgovornim za sve što se događa u Šibeniku i oko Šibenika, i čak i ako ne može pomoći mora znati tko bi mogao. I angažirati se da pomogne.Sat vremena natjeravanja
Zato je i grad Šibenik – a tko će drugi, moraš da i nećeš – naglo, u svega nekoliko dana, postao nadležan za ranjenog labuda. Ne samo da je to 'naglo' postao posao komunalnih redara, nego ga je organizirao i osobno nadgledao od osam sati ujutro njihov šef, pročelnik upravnog odjela Miro Lucić, koji je dan prije kontaktirao šefa šibenske policije Ivicu Kostanića, koji je ujutro poslao policijski gumenjak s dva policajca. Na njega se ukrcao i Emilio Menđušić koji je na koncu nakon sat vremena natjeravanja oko mula Krke uspio uhvatiti labuda i odnijeti ga na liječenje kod veterinara Emila Ofnera u veterinarsku stanicu 'More'. Angažirao se oko svega i predsjednik TZ Dino Karađole, bili su tu i deseci turista s Dalekog istoka, s kamerama na mobitelima, pa je sve na koncu ispala i turistička atrakcija. Da je Zagreb i Milan Bandić u pitanju on bi se zasigurno osobno uputio da ga se rive uhvati, ne bi on propustio priliku da ga i vlastoručno spasi. Netko bi ga s rive samo držao za noge, ili bi možda čak i sam skočio u more. A za njim vjerojatno i njegov labrador Rudi. Kakav bi to tek spektakl bio!