Sviđalo se to nekima ili ne, ali velika je istina da su košarkaši Jollyja sjajno odradili prvi dio prvoligaške utrke. I slažem se sa stavom onog dijela njihova klupskog vodstva, koji je uporan u u tezi "da samo veliko čudo može spriječiti Velićevu momčad u borbi za prva tri mjesta“. Bilinovac, Novačić i ostali ostvarili su formalno, osim vrijedne pobjede u gradskom derbiju, tri mala "čuda“ (Zadar, Cibona, Cedevita). Za razliku od Šibenika, koji je brodio u očekivanim okvirima, te posrnuo u sve tri važne utakmice, gdje su nijanse odlučivale o pobjedniku (Zadar, Jolly, Cibona). Zašto sam posegao za epitetom "formalno“!? Pa, zato što se pobjeda nad Cedevitom i ne može smatrati čudom, s obzirom na sastav, koji je istrčao protiv Jollyja. Nije, dakako, ni veliko iznenađenje posrtanje Tedeschijeve legije protiv "građana“, kad su igrali s osjetno jačom momčadi, ali bez prvih centara Bilana i Begića, te dvojice Amerikanaca, Jamesa i Hopsona.
Pomno odabran roster, te kvalitetan i vrijedan trener. To je jasna i prepoznatljiva formula Jollyja u aktualnoj prvoligaškoj utrci. Teza, koja kod navijača Šibenika automatski izaziva pitanje u stilu "Što to Jolly ima, a Šibenik nema!?“
Spreman sam elaborirati tvrdnju kako je prva petorka "građana“ kvalitetnija, pokretljivija i košarkaški raznovrsnija od početnog sastava gradskog rivala. No, problem nastaje onog trenutka, kad trener Vladimir Anzulović poseže za (prvim) promjenama. I dok Velić uvodi prokušanog, samouvjerenog i kompjutorski točnog Nemanju Marića, Anzulović svoju prvu liniju najčešće osvježava s Radovčićem i Pandurićem. Momcima, koji će sutra ili preksutra, nadamo se, jasno i glasno progovoriti na parketu, ali koji očito imaju problem s iskustvom, samopouzdanjem. Mogu se bez problema nadigravati protiv Škrljeva ili (oslabljenog) Kvarnera, ali ne i u sudarima sa Cedevitom, Zadrom, Jollyjem, Cibonom…
Nadareni trener kao što je Zula sigurno primjećuje kako Radovčić nepotrebno srlja protiv iskusnih suparnika ili da Pandurić ima problema i s kontrolom lopte. Uostalom, ako laže potpisnik ovih redova ne laže statistika! Problem je, očito, u tome što Anzulović ne želi odustati od svoje odavno zacrtane sheme izmjena igrača. Sheme, u kojoj su nemale žrtve sjajni šuter Bašić i atraktivni Turčin Izzet.
Za razliku od te tvrdoglavosti, Anzulović je bio i te kako u pravu, kad je, ne slušajući "dušebrižnike“, sačekao dobru formu Tea Petanija. No, Petanija, ako se vratimo staroj temi, u jakim utakmicama na mjestu razigravača, desetak minuta može odmoriti samo Roko Badžim. Nadareni košarkaš, kojemu asistencije nisu nimalo strane i koji, takav je dojam, jedva čeka da se okuša u toj ulozi. Na mjestu, koje mu je možda i jasna košarkaška perspektiva. O toj je varijanti Anzulović dosad glasno razmišljao, ali bez većeg odjeka na parketu!
Prvi dio prvenstva je, kad su "građani“ u pitanju, jasno iskristalizirao udarnih sedam igrača (Petani, Badžim, Siriščević, Bašić, Ivanov, Halilović, Izzet). Ako se ne odustaje od ambicija plasmana u ABA-ligu dalje od te sedmorke ne treba tražiti ozbiljna rješenja na velikim utakmicama. A za Paića, Radovčića i ostale nije teško naći, uz mrvice u derbijima, "pristojnu“ minutažu u ostalim susretima. Naravno, postavlja se pitanje kakvom bi formulom "građani“ trebali krenuti u nastavak, kad ih čeka niz teških utakmica (Cibona, Zadar i Jolly na Baldekinu, Cedevita, Zagreb, Split i Osijek u gostima)!? Nekadašnji nadareni košarkaš s Baldekina Igor Berak ponudio je, uz čašicu, u blagdanskom raspoloženju svoj ne baš ozbiljni recept: - Nemoguće rješavajmo odmah, a za čuda treba malo strpljenja!
