Pričam bajke za velike i male

stdClass Object ( [id] => 3463 [title] => Pričam bajke za velike i male [alias] => pricam-bajke-za-velike-i-male [catid] => 296 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Djeci su bajke vrlo potrebne, ali danas im malo roditelja posvećuje pažnju. Lakše je kupiti crtić...

piše siniša pavić

Ako želite da vam djeca budu inteligentna, čitajte im bajke. Ako želite da budu još inteligentnija, čitajte im još više bajki”, kazao je Albert Einstein. Životna je to istina s kojom se nije teško složiti. No, kad je već tako, zbog čega je u nas samo jedna jedina profesionalna bajkopričalica!? Njezino ime je Jasna Held, rođena je, živi i radi u Dubrovniku i ona je pripovjedačica bajki i priča za djecu i odrasle.

Ona je bajkopričalica koja se tim zanimanjem aktivno bavi od 1994. godine, da bi u prosincu 2005. godine osnovala i obrt: Umjetničko i književno stvaralaštvo i reproduktivno izvođenje-govornici «Ptica modra». A sve je počelo, kako to već u bajkama biva, na pomalo čudan način u neko zlosretno vrijeme. Godina je 1991., Dubrovnik je pod granatama.

“Sklonište za vrijeme granatiranja, djeca, starci, žene i strah. Pripovijedati sam počela na upit svoje, tada devetogodišnje kćeri. I tada se stvorila atmosfera, tako čudesna i posebna, doživljaj tako stvaran i dubok, koji me je, dvije godine kasnije, poveo na tajnovit put bajki i pripovijedanja», piše na svojim web stranicama Jasna Held.

Tri godine ‘Crvenkapice’

Taj tren ni sama još nije spoznala da u njoj leži rođena pripovjedačica.
- Međutim, 1993. godine upoznala sam jednu pripovjedačicu bajki i shvatila da je to i te kako zanimanje i da je sve moguće. Postala sam, zapravo shvatila sam, da sam pripovjedačica – priča nam Jasna.

Do tada, njezina su publika bila njezina djeca, primjerice njezina sada već velika cura kojoj je onomad dobre tri godine iz večeri u večer morala nanovo prepričavati “Crvenkapicu”. Od tada, putovati joj je i pripovijedati pred publikom i malom, i velikom, koja bajke voli i želi ih slušati.

Zanimljivo, u današnje vrijeme kompjutorizacije i sve moguće tehnologije, ‘starinsko’ pripovijedanje je na nikad većoj cijeni. Tehnologija koja nas je otuđila jedne od drugih, sada nas na neki začudan način vraća starim dobrim običajima i komunikaciji. Pa je pripovjedačko zanimanje, kako kaže Jasna, jedno od najatraktivnijih u Europi u posljednjih deset godina.

- Ono čime se mi pripovjedači bavimo to je tradicija, ono što se priča više od tisuću godina. Ja sam isključivo pripovjedač narodnih bajki, narodnih priča iz cijeloga svijeta. A ono što mene još uvijek fascinira je što sve u tim pričama rečeno još uvijek vrijedi, vrijede one osnovne ljudske vrijednosti koje su trajne i koje ljudi prepoznaju dok nas slušaju – kazuje Jasna.

Dobar pripovjedač je onaj koji ne prepričava, nego kreira i svaki put nanovo oživljava bajku. A bajke i priče pripovjedači biraju po nekim svojim vlastitim afinitetima. Jasna Held voli bajke transformacije, pune promjena i novih spoznaja. No, ima na svijetu i pripovjedača poput njezina kolege koji priča samo Nasrudinove priče i tri sata ako treba. Zanimljivo je pritom da za djecu zapravo i nema toliko puno bajki, većina ih je sročenih za starije.

- Djeci jako trebaju bajke. Vremena su, međutim, takva da rijetko koji roditelj bajkama posvećuje pažnju. Lakše je kupiti crtić, a ne uzima se u obzir da je živa riječ od presudne važnosti – veli bajkopričalica.

Kada kaže djeca, Jasna Held misli na djecu od pet do devet godina. Oni mlađi žive u bajci, pa im bajka i ne treba, kazat će Jasna. A kad uhvate klinci četiri, pet godina, preporuka je, recimo, nešto iz opusa braće Grimm, pri čemu je pametno fokusirati se na tekst, a ne na sličice u kakvoj slikovnici.

- Bajke za djecu su većinom one u kojima su čarolije odmah s početka. Djeca to čarobno odmah na početku prihvate. Odraslima, međutim, ne možete odmah dati čaroliju, čudno će vas gledati. Čarolije se u bajkama za odrasle događaju malo kasnije, odrasli ih slušaju i doživljavaju na jedan poseban način – pojašnjava Jasna Held.

Nego, mora li bajka imati sretan kraj u kojem princeza i princ žive sretno do kraja života!?
- Ne mora! Postoji jedna divna hrvatska bajka koju pričam kad god idem van Hrvatske. To je bajka za odrasle, zove se “Mala vila”, nema sretan kraj i jako je važno da je tako, pogotovo za muškarce – veli Jasna.

Jasna Held: Dobar pripovjedač je onaj tko ne prepričava, nego kreira i svaki put nanovo oživljava bajku / ADO BULJUBAŠIĆ / CROPIX

Neotkrivene priče

Naime, kako ima bajki za odrasle i djecu, tako ima i onih koji će,, primjerice više u srce dirnuti muškarce od žena. Kakvog su sadržaja i poruke, e to ćete morati odslušati od svoje bajkopričalice. No činjenica je, priznaje i Jasna, da postoji bajka i za mlađe i za starije, za žene i muškarce, bajke za svakoga, pa ako ćete i za notorne političare. Nama na diku ide činjenica da postoje i da se svijetom pronose hrvatske bajke.

- Imamo ih, prekrasne neotkrivene u kojima sam našla toliko bogatstva i koje jako rado pričam vani na susretima nas pripovjedača. Ima jedna bajka koju pričam baš svugdje, “Pravi pastir” se zove i ona sada putuje po Europi, prenosi se od uha do uha i ljudi je prepričavaju. Jer, bajke vole putovati – tvrdi Jasna.

Živa riječ pripovjedača, prenoseći snažne slike iz svijeta bajki, slike u kojima živi duh čitavog čovječanstva, nanovo oživljavaju u dušama djece i odraslih, vraćajući nas na prapočetak i pomažući nam suočavajući se s onim “sada”, da bismo mogli kretivno živjeti i stvarati novo “sutra”, kaže na svojim internetskim stranicama Jasna Held.

Može to, međutim, i jednostavnije, u jednoj rečenici koja, posve na tragu one Einsteinove s početka, kaže: “Ono što je hrana za tijelo, to su bajke za dušu!” Pametnom dovoljno da se umjesto ćorava posla uhvati bajki!

Prikupiti bajkovito blago

Zašto je Jasna Held u nas jedina i sama, a vani se njezini kolege broje na stotine!? Možda se ljudi još nisu sjetili da je i to moguće, uz smijeh će Jasna. No, zapravo bi, veli, voljela da ih je u Hrvatskoj više.

Bilo bi i njoj lakše, moglo bi se i u nas napraviti koji festival bajke, a što je najvažnije, možda bi tada netko i pripomogao da se barem ono blaga bajkovitoga što ga imamo, prikupi i publicira.

Sat pričanja za djcu, dva za odrasle

Škole, vrtići, centri za edukaciju djece s posebnim potrebama, klubovi, knjižnice... sve su to mjesta gdje Jasna Held pripovijeda. Program obično traje jedan sat za djecu, a dva za odrasle.

A bajke koje priča uistinu su odasvud, od Armenije i Bugarske, preko Danske i Gruzije, Indije i Iraka, Njemačke i Turske, do Vojvodine i budističkih bajki poput one “Kako je bajka došla na svijet”.