StoryEditor
Spektarpogled u povijest

Listamo ‘Slobodnu‘ iz 50-ih godina, evo kako su se splitski navijači našli na udaru Beograda: ‘Razularenu Torcidu treba spriječiti na začetku!‘

25. listopada 2020. - 14:18
Matko Biljak

Evo nas na kraju. Posljednji nastavak posvećen životu Dalmacije 1950. godine. A mi ga posvećujemo – Torcidi.

Naime, nakon osnivanja te najstarije navijačke skupine u Europi, Split, Dalmacija i Hajduk našli su se na udaru – Beograda. To je u ono vrijeme itekako puno značilo, sva vlast nalazila se u glavnom gradu nove države i telefonski poziv iz Beograda tjerao je strah u kosti.

Veliki prostor, cijela posljednja stranice Slobodne Dalmacije posvećena je reakciji uprave splitskoga kluba, a Novina ga je naslovila ovako: Povodom neodgovornog pisanja nekih sportskih izvjestitelja o utakmici Hajduk – Crvena zvezda.

Odmah u naslovu aperkat! Beogradske novinare proziva zbog "neodgovornog pisanja". Reakcija uprave Hajduka je vrlo zanimljivo štivo iz kojeg doznajemo puno o tadašnjim odnosima unutar Jugoslavije, ali potvrđuje i činjenicu da je Hajduk uvijek bio neželjeno dijete, smetnja svakoj vlasti, kako onda tako i danas. No, da vidimo što su pisale "neodgovorni kolege", i što im je poručeno sa Starog placa nakon čuvene utakmice kojom je Hajduk došao do titule prvaka bez ijednog poraza u prvenstvu, a obilježena je i prvim pojavljivanjem, odnosno osnivanjem Torcide.

Bučni navijači, opaki igrači

"Mnogi naši izvjestitelji poslije te utakmice dali su razne izvještaje i komentare, neki istinito, a neki neistinito. Baš to neobjektivno i neistinito pisanje od strane nekih sportskih izvjestitelja traži od nas, da radi istine i pravilnog upoznavanja naše sportske javnosti dademo ovaj odgovor.

Ono nekoliko redaka o zasluženoj pobjedi 'Hajduka' od strane nekih specijalnih izvjestitelja bili su razumljivi, da ono u stvari nije samo sastavni dio određene tendencije. Ta konstatacija je radi toga, da se ti specijalni izvjestitelji mogu ograditi paravanom objektivnosti i iz tako stvorenog zakona oboriti na istinu.

Kako da se drukčije protumači tendencija izvjestitelja Lj. Vukadinovića, L. Martinovića i V. Stojkovića, koji piše kako je utakmica u Splitu odigrana pod teškim uslovima, kako su sudac, 'torcida' i surovost nekih igrača 'Hajduka' bili faktori koji su jako utjecali na ishod utakmice."

Bogme, dobro su zvezdaši živu glavu sačuvali kad su protiv njih bili Torcida, suci i surovi igrači! Pa, hajmo pročitati što su te nemani radile baletanima iz Beograda.

Svojim suviše bučnim navijanjem na utakmici, navijači su pokušali da uliju strah i sucu zbog čega je ovaj, bar tako je izgledalo, bio u izvjesnoj mjeri popustljiv prema grubostima igrča "Hajduka". Tako su oni i na sam razvoj utakmice imali izvjestan utjecaj (L. Martinović – "Borba").

Dakle, navijači su bili "suviše bučni". Umjesto da šute od početka do kraja utakmice, i tek na kraju udru jedan mlaki pljesak, navijači su bili "suviše bučni". I naravno da je sudac od straha izgubio razum i sudio sve u korist splitske momčadi. Sreća da je tu zlu rabotu razotkrio L. Martinović. Evo što mu odgovaraju iz splitskog kluba:

"Gdje je tu objektivnost? Ili je tačno da je pobjeda u ovoj borbi izborena zasluženo, ili je pak tačno ono što su pomenuti sportski izvjestitelji pisali u svojim izvještajima, da je niz vanjskih faktora utjecao na ishod utakmice. Ako je tačno da je pobjeda zasluženo izvojevana, a mi mislimo da jest, onda je pisanje o 'teškim uslovima održavanja utakmice' namjerno izvrtanje činjenica, a ako je tačno da je niz vanjskih faktora utjecao na ishod utakmice, onda konstatacija da je pobjeda zaslužena najblaže rečeno predstavlja nekorektan odnos novinara prema čitalačkoj publici i u rdjavom svijetlu prikazuje objektivnost onih koji su to pisali."

Kako su zvezdaši čuvali noge

Hajdukovci sada dodaju gas pa udaraju po napadačima:

"Ako su neki faktori utjecali na odluke suca, onda su to u prvom redu bili postupci nekih igrača 'Crvene zvezde' o kojima izvjestitelj 'Narodnog lista' J.P. u broju od 2. studenoga piše: Međutim kod toga su se služili (neki igrači 'Crvene zvezde' – nap. naša) i nesportskim sredstvima, tako da su u više navrata kod jačih startova igrača 'Hajduka' i namjerno padali, simulirajući povredu. Vjerovatno su kod takovih startova bili udareni, ali ne tako da se ruše i previjaju po terenu. Nekoliko puta njih su iznijeli s igrališta, ali su se ubrzo povratili i nastavili igru, po kojoj se vidjelo da se nije radilo o ozbiljnijoj povredi. Oni su time nastojali zavlačiti igru i UTJECATI na odluke suca..."

Hm, glumili ozljede, odugovlačili igru. E, da je J.P. bio u prilici gledati, recimo, Neymara, što bi tek onda napisao...

Ide Hajduk dalje pa pere uši i velikom Rajku Mitiću. Pročitajte: "Pisati jedino i isključivo o borbenosti, fizičkoj kondiciji i želji za uspjehom, i tome suprostavljati lijepu i smišljenu tehničku igru protivničke momčadi, ne znači li to zlonamjerno reći da je izvojevana pobjeda slučajnost, kao što to pokušava kapetan momčadi 'Crvene zvezde' Rajko Mitić."

Onda još jedna triska izvjestiteljima iz Beograda:

"Ako momčad 'Hajduka' ne posjeduje tehničku igru (a to joj osporavaju gore spomenuti sportski izvjestitelji), kako je moguće da ta momčad u susretima sa vodećim momčadima ('Crvenom zvezdom', 'Partizanom' i 'Dinamom') izbori više pobjeda no ijedna od njih? Naše je mišljenje da se u ovakovom pisanju krije u stvari sasvim nešto drugo – tendencija da se obezvrijedi pobjeda, da se 'Hajduk' predstavi kao momčad, koja jedino snagom i grubošću može izvojevati pobjedu."

image
Faksimil 'Slobodne'

Ima toga još, trebalo je ispisat cijelu stranicu "Slobodne":

"Lj. Vukadinović, V. Stojković, a djelomično i L. Martinović okvalificirali su igru vanredno grubom i 'pogibeljnom', i to jednostrano i tendenciozno. Ako bi čitalac, koji nije prisustvovao utakmici, čitao njihove izvještaje, pod pretpostavkom da su objektivni (a takvi su morali biti i to je čitalačka publika sa pravom i očekivala), stvorilo bi se zaključak da je to bila nesportska gruba igra sa 'drastičnim' ispadima i 'jezivim scenama'. Ali, eto 'zahvaljujući tome što su fudbaleri bili veoma oprezni i čuvali svoje noge nije bilo teških povreda' (Lj.Vukadinović, 'Politika', 1. studenoga 1950.).

Sama činjenica da ni jedan igrač 'Crvene zvezde' nije bio ozlijeđen, obara sve tendenciozne tvrdnje ovih novinara... očito se pokazuje da je ovakovo pisanje o utakmici 'Hajduk' – 'Crvena zvezda' imalo odredjenu svrhu, koja ne može da služi razvijanju prijateljskih odnosa među klubovima i odgajanju sportske publike."

Sada je stvar već ozbiljna jer se govori o narušavanju prijateljskih odnosa među klubovima, ali još žešći politički rječnik stiže. Beogradske izvjestitelje Hajdukova će uprava optužiti da pišu kao u predratna vremena kada su pisali za interese beogradske čaršije. Evo teksta:

"Ove tvrdnje, kao i čitava frazeologija novinara Lj. Vukadinovića o 'drastičnim' ispadima, 'jezivim' scenama, itd. preuzeta iz predratnog novinskog sportskog riječnika, sračunata je na to da se prikrivanjem stvarnjih činjenica obmane što širi krug čitalačke publike. I takvom pisanju hoće da se dade karakter objektivne kritike! Ali htjeli to njeni autori ili ne, ovakva kritika pretvara se u osudu njih samih, njihovi 'drastični ispadi' i 'jezive scene' pretvaraju se u drastične ispade prema čitalačkoj publici, jezive scene u našem sportskom novinarstvu. Kako je to jedinstvena pojava, mi moramo protiv nje najoštrije istupiti i nazvati je onim što jeste."

Makljaža Stankovića i Matošića

Evo i sada konkretno što je ulazilo pod pojam "drastični ispadi".

Pišu iz Hajduka: "Jedan momenat s te utakmice bio je izvan tona sportskog takmičenja, ali krivci su i branič 'Crvene zvezde' Stanković i Matošić. Matošić nije smio faulirati Stankovića, pa makar što da je prethodilo tom incidentu. Drugom prilikom Stanković je hotimice udario Matošića glavom u nos, kad ovaj nije bio u posjedu lopte, a to je još manje sportski, kao i onaj nesportski uzvratni udarac od strane Matošića. Ali, umjesto da su Lj. Vukadinović, L. Martinović i V. Stojković žigosali nesportske ispade i Stankovića i Matošića, oni su oštricu svog pisanja usmjerili isključivo na Matošića, predstavljajući ga kao inicijatora 'drastičnih ispada' i 'jezivih' scena.

U jednostranosti osobito prednjače Lj. Vukadinović i V. Stojković. Oni su jedini od svih sportskih izvjestitelja, jedini od 20.000 gledalaca primijetili kako je Matošić udario Djajića sa obim nogama u stomak i 'rasjekao ga kramponima po koži' (Lj. Vukadinović).

A evo sada i dijela o Torcidi:

"Na utakmici u Splitu po prvi put je jedna grupa simpatizera 'Hajduka', koja se nazvala 'Torcida', organizirano nastupila sa bodrenjem. To je jedinstven primjer kod nas i bio je primljen sa simpatijama i od šireg kruga sportske publike. I mi smo pozdravili nastojanja naših prijatelja uvjereni da udruženi simpatizeri mogu više koristiti jednoj momčadi i međusobno se pravilno odgajati.

Ali u izvještajima Lj. Vukadinovića, V. Stojkovića, a naročito u onom od L. Martinovića, udruženi simpatizeri 'Hajduka' prikazani su čitalačkoj publici kao nosioci 'nereda', koji je nastao na terenu poslije pobjedonosnog 'Hajdukova' gola, kao oni koji neposredno ugrožavaju prijateljske odnose među našim klubovima.

'Pripadnici ove grupe unosili su toliko razularenosti da se ono na momente pretvaralo u nekulturne i nepristojne ispade, koji bi mogli, ako se odmah u začetku ne spriječe, raspiriti mržnju prema klubovima' (L.Martinović).

U najmanju ruku nedopušteno je identificirati pojedine neodgovorne i zagrižljive klubaše koji se uvuku među udružene simpatizere i koji nastoje da i sportske borbe iskoriste za širenje mržnje i šovinizma među sportašima, sa jednom većom udruženom grupom simpatizera, ili publikom uopće... To, makar i nehotice, zaoštrava sportske odnose i raspiruje među klupsku mržnju. Na taj se način taj isvjestitelj srozava na pozicije klubaštva, tj. jedne pojave iz prošlosti koju moramo nemilosrdno žigosati, dok se mi sa nekim drugim primjedbama nekih izvjestitelja, koji se odnose na grupu simpatizera 'Torcida' slažemo, kao na primjer sa pitanjem imena."

U nastavku teksta se uprava Hajduka spori s beogradskim izvjestiteljima oko njihovih komentara suđenja, igre Hajdukove obrane i sličnih detalja, ali to je manje zanimljivo štivo.

Svakako, samo porođenje Torcide, bome kao i Hajduka, bilo je burno i našlo se na udaru ravno iz Beograda. Kao da je trasiralo put kojim će najstarija navijačka skupina u Europi ići u budućnosti. Stoga čestitke Torcidi za njezin 70. rođendan.

A mi smo ovime prevrtjeli sve novine iz burne 1950. godine, godine i doba tako različitog i nama ponekad i neshvatljivog. Kakva je bila 1951. godina? Uf, strašno zanimljiva, bude li sriće i zdravlja, prelistat ćemo i tu godinu na stranicama Spektra.

Kad Ljubomir udara

Od trojica spomenutih beogradskih novinara najžešći u napadima bio je Ljubomir Vukadinović, koji je bio zaista ime među sportskim novinarima, a težinu mu je davalo i to što je radio za redakciju "Politike", utjecajnog beogradskog lista. Inače je i sam igrao nogomet, bio je u mlađim kategorijama nekoliko beogradskih klubova, ali je od izravnog druženja s balunom odustao zbog ozljede. I u smrti je bio povezan s nogometom, jer ga je srčani udar zatekao na putu na stadion Crvene zvezde, gdje je trebao ispratiti jednu prvenstvenu utakmicu.
Time ovaj udar na Hajduka i Torcidu, ali i hrabar Hajdukov odgovor imaju dodatnu težinu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. siječanj 2021 04:02