Nera Stipičević je prije godinu i pol dana stvorila Freedu Neru Immortelle kao umjetničko ime. Stipičević otkriva da je glavni razlog novog umjetničkog imena” dubinska promjena”, odnosno “iskonsko samootkrivenje u meni kao osobi i umjetnici”, a to umjetničko ime “predstavlja moj autorski rad i platforme Freeda Nera Immortelle čija je glavna okosnica multi disciplinarni umjetničko-istraživački pristup otkrivanja vlastite autentičnosti kao cilja kojem bismo svi trebali težiti ako želimo pronaći smisao na ovoj zemlji”.
- Pokrenuti svoju priču najteži je korak u cijelom procesu jer svaka autentična priča u startu odstupa od uhodanih šablona na koje je javnost navikla, a svi znamo koliko je neugodno izlaziti iz komforne zone te kako okolina na to gleda. Međutim, nakon nekih osobnih životnih raskrižja moja želja za življenjem vlastite istine u svim sferama mog života više nije ostavljala prostora za bilo kakve kompromise. Moje zdravlje je bilo ugroženo, više nisam imala izbora i put svjesno odabrane samoće bio je jedini koji je još ostao. Kao što vidite plodovi su mnogobrojni. Napokon sam na svom autentičnom putu koji je da, započeo samoćom, ali ja sam na njemu sve samo ne sama - govori Nera.
Velika moć glazbe
Pod novim imenom pokrenuli ste podcast, predstavu “Cvit samoće”, ali ovih dana promovirate i novu skladbu “Najveći dar”, možete nam reći kako ste sve uspjeli zaokružiti u jednu cjelinu i o čemu se radi?
- “Zadovoljan pojedinac, zdravo društvo. Problem pojedinca, problem društva.” polazišna je teza mog umjetničko-istraživačkog procesa posljednjih deset godina. Isti, uz nužnost življenja autentičnog života pojedinca, promiče važnost njegovanja mentalnog zdravlja kreativnošću u našoj svakodnevici.
Unatoč potencijalnom zbunjivanju javnosti po pitanju kategorizacije mog rada, ja sam se ipak odlučila ne sputavati po pitanju forme kreativnog izražavanja i tako su shodno autentičnosti nastale hibridne forme poput koncertne predstave, internacionalnog podcasta koji je spoj artističkog interviewa, art terapije, fikcije, drame i originalnog soundtracka, ili poput ko autorskog projekta Freeda u kojem smo Mia Melcher i ja spojile monodramu, izložbu i dokumentarne videe, ni ne znajući 2015. godine da je tada već započelo moje autorsko putovanje.
U svemu sam imala potporu svojih suradnika, umjetnika i producenata spomenute M. Melcher i Petra Cvirna koji su mi dali slobodu i potporu da budem ovo što jesam danas. A o tome i govori skladba “Najveći dar”, o važnosti podrške za osobni razvoj. Nakon što mi sami podržimo svoju istinu, pridružuju nam se ljudi koji također žive svoju, a jasno je, barem meni, da je prava istina univerzalna boja. Glazba ima veliku moć. Bez obzira na jezik, ona spaja nespojivo frekvencijama koje u sebi nosi, a to je glavni moto mog javnog umjetničkog djelovanja, pozivati na ujedinjenje, solidarnost i toleranciju, pozivati na ljubav.
Vaš Podcast “La Fleur De La Solitude” bilježi odlične brojke slušanosti u cijelom svijetu. Koji su vam daljnji planovi?
- Cijeli moj tim i ja izuzetno smo zadovoljni internacionalnim plasmanom cijele priče, više od dvanaest tisuća preslušavanja u više od 60 zemalja i 600 gradova svijeta velika je stvar. Radujemo se njegovu razvoju i po tom pitanju imamo velike planove. Za početak bih ga htjela objaviti u cijelosti jer je izašlo devet od 12 epizoda, a potom bi bilo lijepo da izađe i u tiskanom obliku za one koji nisu navikli slušati audiodrame ili ne znaju engleski jezik.
Nedostaju mi Freeda i Immortelle, protagonistice podcasta. Nekako, a to pisci vjerujem najbolje znaju, dok ih stvaraš postanu stvarni likovi u tvom životu. Uistinu trenutno radimo na tome da podcast dođe do što više ljudi u svijetu koji se bore s anksioznošću, ali i do onih koji su bezbrižni po tom pitanju jer mogu čuti neka razmišljanja koja su im do sada bila nepoznata. Bitno je razvijati empatiju danas, mislim da je nakon pandemije ima nažalost još manje.
Mia Melcher i ja trenutno razvijamo novi umjetnički projekt za mlade od 12 do 18 godina, a koji će uključivati dramsko-glazbeni recital i okrugli stol na kojem će se razgovarati o važnosti kreativnosti i pronalasku osobnih talenata za naše mentalno zdravlje. Ciklus izvedbi projekta “Dar” očekuje se na jesen. Sve novosti bit će na našim društvenim mrežama i službenoj stranici www.freedaneraimmortelle.com.
Koji je najveći dar koji ste sebi poklonili i koliko je uopće potrebno i nužno poklanjati samog sebe?
- Najveći dar koji sam si poklonila je da sam dovoljno rano dok sam na životu skupila hrabrosti i izabrala sebe. Tako sam dobila sve ovo što danas imam, obilje kakvo se poput kisika, teško može opisati. Sve čovik može izgubiti, ali ako izgubi sebe, nigdje neće stići. Ritki su oni od početka “pronađeni”, oni dođu da opstanu i da nam budu stalni podsjetnik, ali većina vrluda, jer je tako zapravo odabrala. Odabrala je da se izgubi pa pronađe.
Možda sada malo zbunjujem, ali neka, samo tako se ide ka jasnoći. Nažalost, većina putem izgubi snagu, a izgubi ju jer je izgubila fokus, jer je izgubila svoje sidro. A izgubila ga je zato što se odvojila od smisla, od jednote koja nas spaja. Svi smo vi jedno vezivno tkivo, a kad se najviše dajemo drugima najviše dobivamo baš mi. Otuda je potekao ciklus deset kratkih videa “Podižući druge, podižemo sebe” koji prati promociju pjesme “Najveći dar” i koncertne predstave “Cvit samoće”, a koji želi pokazati kako umjetnost u nedostatku potrebne podrške, pruža istu okolini. Jer želi, može. Ništa ne puni srce kao davanje istoga.
Nema ljubavi bez slobode
Često spominjete pojam slobode. Što sloboda znači za vas i koliko vam je bitna?
- Sve, kao i Ljubav. Zapravo to su u mojoj definiciji istoznačnice. Ne mogu ih zamisliti odvojeno. Ljubav bez slobode nije prava ljubav, a sloboda bez ljubavi ne otječe u more životnoga smisla. Ime mog mog prvog projekta FreeDA nije došlo slučajno, već iz organske potrebe. Zato je taj naziv danas i dio mog novog imena. Ne znamo koliko nam sloboda znači dok nam je svakodnevno ne počnu oduzimati kroz odluke koje drugi donose u naše ime na poslu, u obitelji…a sve za “naše” dobro. Nitko ne zna za nas što je najbolje osim nas samih. Naravno, ako si dopustimo da saznamo. Rijetki to naprave.
Kroz Freeda Nera Immortelle u mnogim ste ulogama i kao autorica cijelog projekta, kreativna autorica, producentica, organizatorica, umjetnička direktorica, koliko su sve te uloge teret u kreativnom procesu ili satisfakcija kada znate da radite za sebe i onako kako vi želite?
- Mislim da ništa nije teže, ali isto tako, ništa radije ne bih radila. Napokon sam na svom putu i kao i svaki autentični, kako spomenuh ranije, i moj ima svoje otegotne okolnosti, međutim njegove blagodati su iznad svega. Svaki početak je težak, ali zar se iz porođajnih muka ne rađa najljepša ono najljepše, na ovoj zemlji najdragocjenije? Ako želimo stići gdje nikad nismo bili, ne bismo li trebali poći stazom na koju nikad nismo kročili? Sve nam je dano, sve nam je tu, a mi samo trebamo krenuti prema tome.
U posljednje vrijeme dosta ste angažirani, osim svog projekta glumite paralelno u još nekoliko projekata. Kako držite koncentraciju, zdrav razum i kako brinete o mentalnom zdravlju?
- Svakodnevnom mentalnom i fizičkom higijenom. Mirno uplovljavanje u dan moj je ritual. Voda s limunom, kava, svijeća, dnevnik čišćenja misli i zahvalnosti, molitva, meditacija, jutarnji trening, duge šetnje u prirodi, zdrav razgovor sa sobom i s bliskim osobama, knjiga, dobar podcast….sve to čini moj život. Bez svega ovoga on jednostavno ne bi bio moj.
Dugo godina već živite i radite u Zagrebu, koliko vam Dalmacija nedostaje?
- Sve više. To su valjda godine, hahaha, i svijest da nas sila teže vraća prema dolje, prisjeća nas otkud smo potekli i gdje se vraćamo. Znam da ću se jednom vratiti, u suprotnom bih bila tužna, ali triba još upoznat sebe kroz suprotnosti da po njima još više zagrlim ono što se u mene upisalo još nakon dolaska. Uvik je na prvom mistu vratit se sebi, vratit se u svoj centar svita. Ako se dogodi da digod čovik ga i izgubi, lako ga je pronaći, samo triba zaronit duboko u sebe i nema više noći.
