Valentina Lasić je profesorica povijesti, učiteljica (savjetnica), doktorica znanosti i diplomirani arheolog, a nije isključeno da vrijeme koje dolazi neće donijeti još poneku titulu ovoj mladoj i uspješnoj Makarki. Prošlog tjedna u organizaciji makarskog ogranka Matice hrvatske održala je predavanje o makarskoj luci s prof. Irenom Čapetom.
– Baba mi je stalno govorila da ću bit učiteljica! – Nema šanse! – odgovarala sam. Oduvijek sam htjela postati arheolog, no kako na Filozofskom fakultetu u Zadru nisam mogla upisati samo jedan smjer, uz arheologiju sam upisala i povijest. Ustajanje u 6 sati ujutro i bauštelsko kopanje u gumenim čizmama malo su me "prizemljili", no svejedno nisam htjela odustati. Od cijele generacije studenata diplomiralo je tek nas troje, a među njima i don Ante Žderić, s kojim sam i danas u kontaktu. Prilika koja mi je promijenila život dogodila se 2000. godine, čak i prije nego što sam diplomirala – OŠ Bariše Granića Meštra iz Baške Vode tražila je profesoricu povijesti. Počela sam kao profesorica na zamjeni, a danas predajem u srednjoj školi "Fra Andrija Kačić Miošić", ujedno sam zaposlena i kao učiteljica u Osnovnoj školi "Dr. Franjo Tuđman" u Brelima.
Najljepši posao
Je li teže biti učiteljica ili profesorica?
– Za mene je to nedjeljiva cjelina i najljepši mogući posao. Primijetila sam da s napretkom tehnologije opada dječji interes za sve predmete, pa i za povijest, no moderno doba traži i moderniji pristup djeci, stoga sam prilagodila svoj pedagoški pristup. Stajati u učionici, govoriti ili diktirati, dosadno je i meni i djeci, stoga koristim princip "obrnute učionice". Djeca prema mojim smjernicama samostalno obrađuju zadanu temu koristeći se različitim didaktičkim alatima.
Prisutni smo i na YouTube platformi, odnosno od ove školske godine imamo kanal Brela-Šumarija gdje su učenici postavili video o gradivu koje učimo. Tako su, u sklopu lekcije o Drugom svjetskom ratu, izradili interaktivnu kartu napada Njemačke na Francusku. Tu je i TikTok kanal "historyholic" s izazovima prilagođenim uzrastu učenika.
Ovakav pristup učenja djecu motivira na daljnja istraživanja, za što su osnovci posebno zainteresirani. Preko e-Twinning programa povezani smo s europskim školama s kojima razmjenjujemo ideje, iskustva i saznanja, a naša škola iz Brela je ove godine dobila već 14 oznaka izvrsnosti.
Jeste li do sada imali neugodnih iskustava s učenicima?
– Nikad nisam imala problema s djecom iako bi neki završili i na popravnom ispitu. Većina djece je svjesna vlastitog truda i zalaganja, no potrebno je biti iskren i pošten prema djetetu pa će i ono biti takvo prema učitelju. Morate osjećati ljubav prema svom poslu.
Što je predmet vašeg doktorata?
– Doktorirala sam 2018. na temu "Luke na Makarskom primorju od 1918. do 2000. godine". Međutim, nijedne titule ne bi bilo da nemam logistiku koja mi je to omogućila, odnosno podršku supruga, roditelja, svekrve i bliskih prijatelja. Imam troje djece i bez mojih najbližih nikad ne bih uspjela toliko napredovati. Ovo ljeto sam se dva mjeseca pripremala za online državnu radionicu koja traje 20 minuta, no i to je dio posla.
Presudan trenutak
Plaća li se doktorat ili ga financira država?
– S obzirom na to da sam doktorirala kao učitelj, država nije sudjelovala u financiranju mog doktorata jer to nije nužno za posao koji obavljam. Navodno sam prekvalificirana, no to smatram bonusom. Cijena jednog semestra je 5000 kuna, ali imate i dodatnih troškova oko istraživanja i tiskanja rada i diplome.
Ja sam tri mjeseca svaki dan putovala u Split i istraživala Državni arhiv. Iako doktorat iz povijesti od oko 30 tisuća kuna spada među jeftinije doktorate, a cijene nekih doktorata sežu i do 30 tisuća eura, ne bih uspjela bez potpore najbližih. Trenutno pripremam i knjigu "Luke na Makarskom primorju" u izdanju Matice hrvatske.
Što biste izdvojili kao presudan moment za makarsku luku?
– Da nije bilo luke, ne bi bilo ni Makarske. Prirodna uvala koja pruža zaštitu od bure i zaštićenost Biokovom glavna su odlika zašto je Makarska postala središtem Makarske rivijere. Prvi urbanistički plan grada, odnosno nešto najsličnije tome, osmislio je arhitekt Vlado Antolić.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata u gradu je bilo oko 75 posto srušenih ili uništenih kuća, a s obzirom na to da su obala i pristanište bili sravnjeni sa zemljom jer su njemački vojnici pri povlačenju 1944. minirali luku, Antolić je napravio nacrt prema kojem se krenulo s obnovom. Opseg razaranja obale bio je 680 metara te je trebalo izgraditi kompletnu infrastrukturu. Radovi su trajali od 1946. do 1955. godine.
Je li Makarska bila značajna po nekim znamenitostima u to vrijeme?
– Prvi parobrod koji je uplovio u makarsku luku bio je "Aquila" (Orao) u lipnju 1838., a prevozio je saksonskog kralja Frederika Augusta I. i njegovu pratnju. U Makarskoj je 1878. osnovano prvo parobrodarsko domaće društvo. Podrijetlom iz Rovinja, braća Vjekoslav, Petar, Ante i Ivan Rismondo su drvenim parobrodima "Barone de Rodich" i "Erzegovina" povezivali Makarsku dva puta tjedno s Metkovićem, a kasnije i s Trstom.
Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća prigodno je obilježena svečanost "Jadranske straže" uplovom dviju podmornica. Meni je najzanimljivija Šenitada – zgrada Zdravstvenog ureda i Lučke kapetanije koja je bila smještena odmah do glavnoga gata, a koja je srušena u Drugom svjetskom ratu. Bila je mjesto sastajanja i izmjene informacija (ćakula i storija).
Sigurno pristajanje
Je li u to vrijeme sagrađen i svjetionik na Svetom Petru?
– Na glavnom gatu u Makarskoj je 1873. u svrhu sigurnijeg pristajanja postavljeno lučko svjetlo na petrolej. Bilo je crveno prema moru, bijelo prema gradu i dometa dvije morske milje. Godine 1884. na krajnjem sjeverozapadnom dijelu poluotoka Sveti Petar izgrađen je svjetionik i postavljeno je pomorsko svjetlo bijele boje, vidljivosti 13 morskih milja.
Koje su novije investicije u Gradu?
– Godine 1996. Splitsko-dalmatinska županija dodijelila je Gradu 500 tisuća kuna za komunalnu oblast, a Poglavarstvo ih je prenamijenilo za uređenje rive. Postavljene su nove klupe, rasvjeta i kamene ploče na 300 četvornih metara šetnice. Ukupan trošak iznosio je 773 tisuće kuna, što su financirali Grad Makarska i Županija, a za radove je bila zadužena tvrtka "Građevno" iz Makarske.
Još 1990. planirana je izgradnja marine i lukobrana, a inicijator izgradnje nautičke marine je bio tadašnji direktor ACY-ja Veljko Barbieri. Međutim, od svega nije bilo ništa zbog neslaganja dijela javnosti i lokalne vlasti oko zaštite prirode u lučkom akvatoriju. Suradnjom gradskog poglavarstva i Županijske lučke uprave gradnja lukobrana počela je na jesen 2011. godine.
Hoće li ti događaji biti zabilježeni i u vašoj knjizi?
– Svakako! Kad najmlađi sin zaspe, ja pišem i nadam se ću knjigu uskoro privesti kraju.
Valentina Lasić nije samo dr. mr. sc. prof. Nema skraćenice za titulu majke, a upravo ta iziskuje najviše predanosti i požrtvovnosti.