Svi koji su u Makarskoj počeli fotografirati, svoje prve kadrove vezali su ambiciozno i lokalpatriotski uz svjetionik Sveti Petar na predivnom poluotoku, pohodili su ga s fotoaparatom u bilo koje doba dana i po bilo kojem vremenu, svaka je fotografija bila novi izazov.
Želja mi je bila da ga iz svakog kuta ovjekovječim, pa mi je bio san preletjeti preko poluotoka i lanterne, odgore škljocnuti nekoliko fotografija svjetionika i plavog mora oko njega i prekrasne Makarske. Nije bilo druge nego skupiti hrabrosti, popeti se na Edin padobran, i poletjeti iznad grada... Tako je to bilo nekad, nije bilo dronova i tehnologije kao sada.
A što je danas ostalo od sve te nezaboravne čarolije na Svetom Petru, kojega se, kako svjedočimo, posljednjih godina nemilice "napada" i devastira sa svih strana? Valjalo se malo spustiti na zemlju i uvjeriti se vlastitim očima i ušima.
I tako parkirate auto kraj "Arbuna", krenete u đir prema svjetioniku s fotoaparatom u ruci, prođete diskoteku "Plažu", pa veslački klub, dođete do vile "Irene", a u oči upadne ruzinava ograda. Krenete dalje; slijeva u travi odbačen komad drva i metala, nekoliko kanti za smeće razbacano, taman se sve utopilo u ionako sivi dan, a da zatečeno stanje dvaju ugostiteljskih objekata pokraj svjetionika i ne spominjemo.
Magični štapić
Na klupi sjedi gospođa, pokraj mora ribar lovi ribu, i suočavamo ih s pitanjem: "Što biste promijenili na Svetom Petru da kojim slučajem imate magični štapić?" Oboje su glatko odbili odgovoriti, nemoj nas pitati, nije to naš posao. Ali naišao je 81-godišnji umirovljenik Vlatko Premeru i iznio svoj stav.
- Sve bih ovo uklonio - kazuje bez zadrške šjor Vlatko, pritom rukom pokazavši ugostiteljske objekte.
- Ostavio bih samo kamenje i škrijice, naravno i ovu lanternu koja je sagrađena davne 1874. godine. Neman ništa protiv što se je betoniralo uz more. Vidite li sve one tamo sagrađene stambene zgrade, a gdje će se svi ti ljudi kupati? Svaki dan šetam ovuda i svaki put gledam i zgražam se kako su uništili ovu prelijepu lokaciju, sramota je ovo velika za grad Makarsku. Ja sam se ko dite ovdje igrao i kupao i sjećam se kako je to sve nekada lijepo izgledalo - sipa gorčinu šjor Vlatko.
Zaustavljam s istim pitanjem nailazeći par, psihologinju Georginu i makarskog vatrogasca Nikolu Đapića.
- Vratio bih sve u prvobitno stanje - ističe Nikola, pokazujući na turističke objekte, koji su, po njemu, nagrdili prirodu i sam poluotok, nazivajući ih skalamerijom, koja je napravljena bez ikakva smisla.
- Uklonio bih ih, te bih potom pošumio poluotok. Smatram da bi klupe svakako trebalo obnoviti, a bačene kante od smeća samo su odraz kulture naše mlađarije, iako je moguće da ih je bura prevrnula - dodaje Nikola.
Turistički tehničar Boris Živaljević također kaže da bi uklonio sve, kao i ostali sugovornici, pokazujući na ugostiteljske objekte.
Ovo bode oči
- Njima tu nije mjesto. Ovuda više nije isto proći kao prije, jednostavno nije isti osjećaj. Kad si htio pronaći svoj mir, našao bi ga ovdje. Neka govori tko god što hoće, ali ovo zbilja bode oči - ističe Boris Živaljević.
Umirovljenik Darko Roso kaže da bi izbacio ono što ne valja, misleći na ono što je dograđeno, dva ugostiteljska lokala.
- Vidiš kako ono tamo strši, ko da smo u Kini, kante sve treba promijeniti, klupe obnoviti, male metalne kontejnere i ležaljke ukloniti i dovesti u red plažu da izgleda opet kao što je nekad bila. Kad bih ocjenjivao sve ovo, dao bi jadnu dvojku. Sve je ovo tužno, da ovako dočekamo turiste - dodaje šjor Darko.
Nakon njega naletih na dvije prijateljice, Valentinu Katić (hotelsko-turistička tehničarka) i Višnju Hadžišehić (konobarica), koje su izvele svoje pse u šetnju.
- Makla bih sve ovo što su nabacali, napravili su ruglo od Svetog Petra. Makla bih lokale koji su napravljeni ovdje, sredila bih putove po Svetom Petru. Ružno je vidjeti sve ove razbacane kante i ostavljene ležaljke. Kada prolazim ovuda najradije zažmirim, da ne vidim sve, da se ne živciram, jer ja ovdje ne mogu ništa promijeniti. Šokantno mi je što Grad dopušta da se ovdje radi sve i svašta - povjerila se Valentina.
I Višnju ljuti ovaj nered, i ona također kaže da bi uklonila sve, smatra da bi se trebale promijeniti stare skale kojima se ulazi u more, pomaknuti ležaljke, a obje su složne da se poluotok Sveti Petar ubuduće mora zaštititi i na njemu zabraniti bilo kakva gradnja.
Vratite na staro
I na kraju sam naletio na dvoje BH državljana, turista, na supružnike Maju i Edina Krupaliju iz Sarajeva, koji već dvadeset godina dolaze u Makarsku. Oboje su složni, kao i svi naši prijašnji sugovornici, da bi sve trebalo ukloniti, te predlažu da se pošumi ovaj dio Makarske.
Nismo nigdje naveli vlasnike turističkih objekata, vlasnike ostavljenih ležaljki, kao i metalnih kontejnera, nigdje nismo ukorili gradsku vlast ni komunalne djelatnike, cilj nam je bio čuti glas naroda, građana Makarske i turista, uz nadu da će njihov glas doći do onih do kojih bi trebao i da se ovaj prirodni dar što prije vrati u prvobitno stanje.
Ostaje nada da će se onaj nezaboravni pogled iz zraka na Svetog Petra tijekom leta s Edinim padobranom vratiti, bez skalamerije, kako je naziva vatrogasac Nikola, da će sunce grijati, a kiša i bura udarati Vlatkove škrije, i da će okoliš stare lanterne, simbola Makarske, biti na ponos gradu, koji ćemo moći bez stida pokazati turistima, a ne se sramotiti i nemoćno odvraćati pogled.
