Zna biti i lijepo i manje lijepo, zna biti vruće i malo više vruće, zna, bome, biti i hladno toliko da ni stalno puhanje u prste ne uspije potaknuti cirkulaciju. No, svemu tome usprkos Jasna Biljak ne bi mijenjala svoj posao ni za što na svijetu.
Gledamo se iznad glave jednog splitskog umirovljenika koji od Jasne traži "deset deka lignji, ali da su malo veće". Gledamo se i razgovaramo očima, bez riječi, možda i bez suze, dok Jasna skriva brojke na vagi, kako većom gramažom i manjom cijenom ne bi uvrijedila gospodina. Neće nitko od njenog banka otići gladan. I da nam više nije rekla niti riječ – osvojila nas je za sva vremena, pa dalje sve nastavljamo kao kroz pjesmu.
Dugo je Jasna na Peškariji, u sedamnaest godina srodila se s ekipom koćarice "Gardenija" čije plodove mora...