I četvrti dan Pričigina u petak navečer u Domu mladih pokazao je kako je festival pričanja priča samoga sebe prerastao i koliko je organizatorima teško u amfiteatar smjestiti svu publiku željnu dobrog pripovijedanja.
Započeli su u 19 sati splitske spisateljice i spisatelji s temom "Zemljo, otvori se", pričama, o blamaži gdje su gostovali Marijo Glavaš, Aleksandra Kardum, Siniša Kekez, Miro Morović i Boris Škifić.
Glumac Rade Šerbedžija bio je najavljen za 20,30 sati a dobar sat prije njegovog nastupa stvorio se red pred ulazom. A unutra- krcato. Dok se publika pomalo propuštala i smještala, stigli smo Šerbedžiji postaviti par letećih pitanja, prvo, naravno o Splitu.
- Split je dubok, iskren, zvjezdan grad.
Imao sam sreće da sam u njemu neko vrijeme radio, a imao sam i kasnije dosta nastupa, koncerata i gostovanja i prijatelja glumaca, od Borisa Dvornika do Zdravke Krstulović, Josipa Gende, Ivice Vidovića, Neve Bulić.., započeo je Šerbedžija kojemu smo spomenuli i davnog "Hamleta" u kome je briljirao.
On se prisjetio scenografije te predstave, golemog broda koji je ulazio na pozornicu.
- A taj brod imao je prozorčić koji je gledao na ulicu iza zgrade gdje je moj prijatelj Mate Tafra - s kojim sam i pjevao u klapi Lučica - imao lokal koji se također zvao Lučica.
I Mate bi mi kroz taj prozorčić dodao viski pa bih se vratio na scenu, sjeto se glumac kojega je i Tafra došao pozdraviti na Pričiginu.
Otmica predsjednika
Šerbedžija je i sam bio dobar nogometaš a svoju navijačku prošlost ovako je opisao:
- Prvo sam navijao za Hajduk i skupljao sličice igrača. najdraži su mi bili Vukas i Beara i oni njihovi bijeli dresovi s crvenom zvijezdom.
Poslije, moj me otac "naveo" da navijam za Partizan a kada sam došao u Zagreb na studij navijao sam za Zagreb. No, nakon knjige Borisa Dežulovića Bili libar zaljubio sam se ponovno u svoju prvu ljubav, u Hajduka, koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon njega odbio ponude svih vlasti- od Talijana do Tita, ispričao je.
Na Pričigin je donio i svoju gitaru - kaže, on je prvenstveno glumac ali često pjeva i nastupa jer mu nedostaje kontakt s publikom.
Malo ima slobodnog vremena. Snima filmove, kaže, upravo je snimao jedan američki krimić - naravno, igra stranca - a tema je otmica američkog predsjednika.
Igra tenis, piše poeziju...i odlično izgleda.
Napomenuli smo mu kako je izgledao mnogo stariji u serijama gdje ga je trebalo postarati, u "Prosjacima i sinovima " i u "U Registraturi".
- Teško je pretvoriti u starca mladog čovjeka. Kada sam igrao Matana u "Prosjacima i sinovima" imao sam samo 24 godine, napominje.
Potom je krenula njegova autorska večer nazvana "Radujte se, narodi" a vodio ju je Ivica Ivanišević.
Bilo je govora o ulogama - u 200 filmova - a kazališne, tko bi ih zbrojio, o balunu, o dragim, pokojnim kolegama glumcima iz Splita. S osobitim je emocijama spominjao Zdravku Krstulović i Josipa Gendu, otpjevao je pjesmu Čiće Senjanovića koju je sam uglazbio i - dobio potpisanu Livajinu fotografiju.
