Odvajanje djece od roditelja jedna je od najdelikatnijih sudskih i socijalnih praksi.
U Obiteljskom sudu u Leedsu djecu svakodnevno odvajaju od roditelja. Ovdje je rijetkost vidjeti dijete, a kamoli sretno jer se vratilo roditeljima. Proveli smo tri tjedna u britanskim sudnicama, izvještavajući s rasprava koje se inače održavaju iza zatvorenih vrata, u sklopu pilot projekta. Imena djece i roditelja su promijenjena.
Tijekom 15 različitih slučajeva koje smo promatrali bilo je mučnih povijesti zlostavljanja, šokantnog zanemarivanja, djece koja ponekad žive u domovima bez hrane ili grijanja. Njihovi roditelji često zlorabe droge i alkohol ili pate od psihičkih bolesti. Ti su roditelji obično prisutni na sudu i slušaju te opise – i često su uzrujani ili ljuti. U tim slučajevima, kada se obično podnosi zahtjev lokalnim vlastima da preuzmu skrbništvo nad djecom, atmosfera može biti izuzetno napeta. Djeca mogu biti odvedena čim završi sudsko ročište, pišu Sanchia Berg i Kateen Inman za BBC.
Ako grad preuzme skrbništvo nad djetetom, ulaze u preopterećeni sustav s rekordnim brojem djece - u Engleskoj ih ima 82.000. Postoji akutna nestašica mjesta za najugroženije ili najproblematičnije tinejdžere.
Freddiejeva majka, Jessie, bila je ovdje puno puta. Rodila je petero djece, ali beba Freddie je prva koju će možda uspjeti zadržati. To ovisi o odluci Nancy Hillier, više sutkinje ovog suda. U prošlosti je Jessie zlorabila droge i alkohol. Seksualno zlostavljana kao djevojčica, patila je i od psihičkih problema. Sudski spisi opisali su njezin stil života kao "kaotičan". Prvo dijete rodila je kao tinejdžerica, a skrbništvo nad njom preuzela je država. Jessie je ubrzo ponovno zatrudnjela i to joj je dijete također oduzeto. I događalo joj se opet i opet. Dovodila je dijete u "fizičku i emocionalnu opasnost", stoji u vještačenju.
savjeti koji su neprovedivi
Jessie je savjetovano da ode na specijalističku terapiju, ali nijedna nije bila dostupna na NHS-u. Kazala nam je da je pokušala posuditi novac kako bi ga sama platila, ali bezuspješno. Čak je razmišljala o tome da ode do lihvara.
"Stvarno ne razumijem zašto kažu: ‘Moraš napraviti to i to‘, a to ti nije dostupno", kaže ona. Istraživači nam kažu da je uobičajeno da se majke u tim slučajevima upućuju na specijalističku terapiju, kojoj je pristup onemogućen prije okončanja sudskog postupka.
To je postalo vidljivo u drugom slučaju u Leedsu, u kojem je Sarah pokušala spriječiti posvojenje svoje male Ellie. To bi je odvojilo od njezine biološke obitelji i okončalo njen vrlo blizak odnos sa starijom polubraćom i sestrama, djecom iz Sarinih prijašnjih veza koja trenutno žive sa svojim ocem.
"Igraju se zajedno, grle se. Oni se vole", rekao je jedan odvjetnik, napomenuvši da je veza između braće i sestara najvažnija u životu.
U kasnim dvadesetima, uredno odjevena, kose skupljene u rep, Sarah je cijelo vrijeme sjedila mirno. Pažljivo je slušala sve što je rečeno. Željela je da se Ellie vrati kući ili ostane u udomiteljskoj obitelji dok ona ide na terapiju.
Nekoliko puta, kad bi odvjetnik pokazao zajedničku fotografiju braće i sestara ili spomenuo Elliena oca, Sarah bi prekrila lice ili glasno zajecala. Terapiju joj je preporučila specijalizirana psihologinja koja je za potrebe suda izvršila njezinu procjenu. Njezin se slučaj vukao 18 mjeseci i još uvijek je bila na listi čekanja NHS-a. Lokalne vlasti nisu ponudile plaćanje liječenja.
"Okrutno" je što ona ne može dobiti terapiju, rekao je odvjetnik Christopher Stiles dok je unakrsno ispitivao majčinu socijalnu radnicu. "Ne mogu reći da se u potpunosti ne slažem s tobom", odgovorila je ona za BBC.
‘Ne mogu si priuštiti živčani slom‘
Sarah je uspjela prevladati ovisnost o alkoholu i drogama. Tvrdila je da je prekinula s bivšim nasilnikom, no socijalni radnici sumnjaju u to. On je najvjerojatnije kriv za ozljede jednog djeteta, zbog čega je i pokrenut ovaj sudski spor. Sudac je odobrio nalog za posvajanje i rekao da Sarah treba ići na terapiju jer će nastaviti viđati drugu djecu.
Jessina je situacija bila drugačija. Uspjela se sama nositi s problemima iz prošlosti. Rekla nam je da joj je izolacija policijskog sata tijekom pandemije covida dala vremena da razmisli o svemu. Kad je počela viđati Freddiejeva oca, istražila je njegovu prošlost i otkrila da je "čist kao suza" - za razliku od nekih drugih njezinih partnera. Rekla je: "Mislila sam, ovo je moja prilika da budem sretna."
Jessie se obučila za novi posao koji voli, a koji od nje također zahtijeva da ostane prisebna, podalje od problema i zdrava. "Ne mogu si priuštiti živčani slom", rekla je.
Kad je dijete prvi put stavljeno pod skrbništvo - budući da joj je Freddie oduzeta pri rođenju - to je bilo putem naloga o privremenom skrbništvu koji izdaje sud.
Sud će zatim narediti procjenu roditelja kako bi se vidjelo može li se dijete sigurno vratiti njima ili drugom članu obitelji, može li ostati pod skrbništvom države ili biti posvojeno.
Obiteljska odvjetnica Lucy Reid rekla je da se sudovi zaista trude zadržati djecu u okvirima prirodne obitelji, kako zakon nalaže. Ponekad to može dovesti do odluka koje se onima koji nisu upoznati sa sustavom čine čudnim.
Prisustvovali smo i slučaju bebe Jamie, koji je rođen u apstinencijalnoj krizi od opijata, zato što je njegova majka bila ovisnica o heroinu. Imao je problema sa disanjem i hranjenjem, prema sudskim spisima.
Praćenje promjena djece
Medicinske sestre opisale su ga kao "nemirnog", "plaće bez prestanka" i "jako ukočenog". Jedna je sestra rekla da je to bio najgori slučaj apstinencijske krize koji je ikada vidjela. Jamie je dodijeljen rođaku da živi s njim. Njegov otac Joe želio je da beba živi s njim. Joe je koristio kanabis i heroin, no nedavno je to prestao činiti. Na sudu je rečeno da je nakon mnogo truda uspio uvjeriti lokalne vlasti u West Yorkshireu da će beba biti sigurna s njim.
Beverley Barnett Jones radila je na prvoj liniji zaštite djece gotovo 30 godina. Sada je u Observatoriju za obiteljsko pravo u Nuffieldu. Kaže da takve odluke nisu velike iznimke. Ona kaže da bi se većina ljudi zapitala zašto je to učinjeno. Ali ona kaže da se ljudi mogu promijeniti. "Iznenadit će vas. I pokazat će vam da je promjena stvarna, autentična."
Joe je blisko surađivao sa socijalnim radnicima i imao je veliku podršku obitelji. Rekao nam je da je beba sada dobro i da uživa kao mladi otac. "Odjednom je život vrijedan življenja", kaže. "Nevjerojatno je." Budući da je sud izdao nalog za skrbništvo nad Jamiejem, njegov će otac dobiti dodatnu pomoć socijalnih radnika.
Ali to također znači da je roditeljska odgovornost podijeljena između Joea i lokalnih vlasti. Ako nešto pođe po zlu, lokalne vlasti mogu uzeti bebu natrag pod svoje skrbništvo. I u Freddiejevom slučaju, obiteljska su izvješća bila pozitivna. Njegov povratak kući podržala je i zaštitnica djeteta koja zastupa njegove interese.
Isti psiholog koji je procijenio da Jessie ne može sigurno brinuti o svom četvrtom djetetu, ovoga je puta napisao da se njezina "psihološka i emocionalna stabilnost znatno poboljšala" te da "trenutačno nema značajnijih problema".
Freddie je vraćen roditeljima nekoliko tjedana prije suđenja i prošlo je vrlo dobro. Jessie nam je rekla da je kao da joj je prvo dijete. "Prve noći kada je ostao s nama bilo je vrlo, vrlo čudno probuditi se uz bebin plač", kaže ona. A onda kada je provirila preko ruba kreveta i ugledala njegovo "nasmiješeno lice", pomislila je da se "borba isplatila" i bilo joj je "drago što nije odustala".
mlade majke vraćaju se na sudove
Na sudu je sutkinja Hillier pohvalila "izvanredan preokret" rekavši da su "ovi roditelji fantastično napredovali s Freddiejem" i zaključila "kako on napreduje pod njihovom skrbi". Također je osporila odluku lokalnih vlasti, rekavši da su morali ponovno napisati dokument kako bi objasnili zašto su postupili u ovom slučaju. U dokumentu se Jessieni psihički problemi navode kao trenutni, a zapravo su iz prošlosti.
Jessie mi je rekla izvan suda da se osjeća iskupljenom, pogotovo kad je sutkinja rekla državnom odvjetniku da prepravi dokument. "Kao da se netko obratio lokalnim vlastima i rekao im u moje ime: ‘Lijepo smo vam rekli‘." Lokalne vlasti West Yorkshirea pružit će potporu u okviru tzv naloga za nadzor. To znači da lokalne vlasti moraju "savjetovati, pomagati i sprijateljiti se" s djetetom.
Mnoge majke ne mogu izaći iz "začaranog kruga", kako ga je opisala Jessie. Čim im se uzme jedna beba, brzo ponovno zatrudne, a iznimno je velika vjerojatnost da će im uzeti i drugo dijete.
Profesorica Karen Broadhurst proučava bebe "rođene pod državnom skrbi" gotovo cijelo desetljeće.
"Svjesni smo da statistika ostaje tvrdoglavo visoka. Procjenjujemo da će se svaka četvrta žena barem vratiti na sud. A kod najmlađih žena svaka treća, što je izuzetno visok postotak", kaže ona.
Mogli smo pratiti ove slučajeve, razgovarati s Jessie i Joeom, zahvaljujući eksperimentu "otvorenog prava" koji se trenutno provodi u tri sudska centra - Leedsu, Cardiffu i Carlisleu. Desetljećima se poziva na veću otvorenost obiteljskih sudova, što se ovim pilot projektom nada postići. Trenutno većina sudova radi iza zatvorenih vrata.
Lucy Reed osnivačica je Transparency Projecta i podržava ovaj eksperiment. "Mislim da ima potencijala da bude vrlo značajan", rekla nam je, priznavši da će morati proći kroz neke "dječje bolesti". Sudovi ih pokušavaju riješiti.
Na sudovima smo vidjeli odvjetnike koji zastupaju lokalne vlasti, djecu i njihove roditelje. Proces je neprijateljski, što može djelovati agresivno, pogotovo kada se ljudi unakrsno ispituju. Neki su predmeti hitno sazvani kao izvanredne sjednice - obratila se jedna majka sucu iz bolničkog rodilišta.
Nekoliko se slučajeva razvlačilo mjesecima, prekoračivši sudski rok od 26 tjedana za zaključivanje slučaja.
Jessie kaže da joj je drago što smo prisustvovali njezinom slučaju. "Bilo je i vrijeme. Obiteljski sudovi moraju prestati biti tako tajnoviti." Ljudi moraju vidjeti što se događa.", rekla je ona, piše BBC.