Postoje priče koje bismo mogli usporediti s onima s filmskog platna, a priča Maje i Helgea Burowa jedna je od takvih.
Upoznali su se davnih 1970-ih godina na Murteru. Taj sasvim slučajan susret zauvijek je obilježio njihove živote. Iz prijateljstva se rodila ljubav koja traje do danas.
- Kad sam imao 14 godina prvi sam put došao u Hrvatsku. Moja sestra bila je zaljubljenica u filmove o Winnetouu, koji su uglavnom snimani tu pa je željela vidjeti lokacije snimanja. Tako smo jednog dana stopirajući iz Berlina odlučili posjetiti Hrvatsku i spletom okolnosti završili u Murteru. Od tada sam svake godine provodio praznike u vašoj državi u kojoj me, osim mora, prije svega oduševila toplina ljudi. Da nije bilo Winnetoua i djetinjih snova, možda nikada ne bih ni došao - kaže Helge, a mi dodajemo da vrlo vjerojatno ne bi upoznao ni ženu s kojom će provesti život.
Nije to bila ljubav na prvi pogled, na početku poznanstvo, a poslije prijateljstvo. Smiju se kako nisu bili zanimljivi jedno drugom, sve što ih je vezalo bili su prazni razgovori. On je znao nešto hrvatski, a ona još manje njemački. Nastavili su održavati kontakt i s vremenom shvatili da ih osim prijateljstva veže i ono više - ljubav!
- Tako da je naš romantični odnos bio logičan slijed jednog lijepog prijateljstva - govori Maja, koja sa suprugom dijeli i ljubav prema poslu. Prvih devetnaest godina zajedničkog života u Berlinu, gdje su okrunili svoju ljubav brakom, imali su stomatološku ordinaciju.
Unatoč uspješnom poslovanju, ljubav Helgea prema domovini njegove supruge, gdje su se upoznali, bila je tolika da su se odlučili preseliti, i to u samom vihoru rata, devedesetih godina prošlog stoljeća, kad je stanje u Hrvatskoj bilo sve, samo ne bajkovito. Odlučili su se za Split, u kojem su otvorili stomatološku ordinaciju, baš kao i u Berlinu, koja posluje i danas.
- Jednom smo stajali ispred ordinacije u Berlinu i oboje smo se zapitali možemo li zamisliti da svakog dana idućih 30 godina prolazimo ovim istim stepenicama? Odgovor se sam nametao: ‘Ne!‘ Split je tako postao naš dom, a sve ove godine koje smo proveli ovdje pokazale su da smo donijeli pravu odluku! Iako je to bila velika, izazovna odluka, nismo nikad požalili - iskreno će Maja.
- Od početka smo znali da znali da je Split grad u kojem želimo živjeti - dodaje Helge i nastavlja.
- Prodali smo kuću i ordinaciju, sve smo stavili u jednu garažu i krenuli automobilom s ključem u ruci, ne znajući hoćemo li ostati. Stan nam nije bio prioritet, već način kako zaraditi za život, a traženje poslovnog prostora predstavljalo je pravi, možda i najveći izazov.
Odluka koju su donijeli u svojim četrdesetima iznenadila je njihove obitelji, a za Helgea i Maju predstavljala je svojevrsni korak u nepoznato.
- I ja sam ostao iznenađen brzinom odluke, jer napustiti domovinu sigurno nije bilo lako. Ipak, drugu obitelj, osim sestre i sina od 19 godina, koji je bio odlučan u tome da ostane u Njemačkoj, nismo imali pa je odluka bila malo lakša - kaže Helge.
- Moj tata naprosto nije mogao vjerovati. Stajao je na stepenicama i rekao: ‘Koji ste vi luđaci! Svi bježe, a vi dolazite?‘ (smijeh) On to jednostavno nije mogao razumjeti - prisjetila se Maja.
Prije dolaska u Split Helgeov hrvatski nije bio za pohvalu, ali se potrudio, a trudi se i dalje.
- Stvarno nismo znali kako će sve ispasti, bili smo pravi avanturisti. Jedan od izazova bilo nam je i Ministarstvo za useljeništvo u Zagrebu, kao i polaganje državnog ispita zbog jezične barijere. Bilo je to nekoliko neizvjesnih mjeseci, nakon čega smo shvatili da ipak ostajemo. Tako je zapravo počela naša splitska priča - veli Helge.
U gradu podno Marjana njihova stomatološka ordinacija djeluje punih 25 godina, Splićani im rado dolaze, stekli su njihovo povjerenje, a uskoro sele i u novi prostor.
- Uvijek smo se vodili motom: kvaliteta iznad kvantitete. Nikad nismo htjeli širiti poslovanje, dok nismo bili uvjereni da imamo prave ljude za to. Znate, u današnje vrijeme teško je izgraditi kvalitetan tim, a i edukacija ljudi zahtjeva puno vremena i truda. I dan danas smo tu da svakom našem zaposleniku priskočimo u pomoć kada god je to potrebno. Protekle 24 godine radimo svake subote. Onda kad nema doktora ili sestre, mi preuzimamo. Kad se stvori red u čekaonici, mi dolazimo. Ne mogu ni nabrojati koliko smo dana odmora proveli u ordinaciji, ali zbog naših pacijenata sve se isplatilo - optimistično će Helge.
Smatra kako je u Hrvatskoj puno lakše raditi nego u Njemačkoj.
- Tamo postoji toliko administracije pa stomatolozi puno vremena provode radeći stvari koje nisu dio njihove struke. Kada kontaktiram kolege u Njemačkoj, shvaćam da je sloboda koju imamo ovdje neusporediva. Birokracija vam tamo ometa medicinsku struku. Obično ljudi u mojim godinama idu u mirovinu, ali ja još uvijek volim raditi. Adrenalin na poslu predstavlja mi puno veće zadovoljstvo nego, recimo, kupnja novog automobila. Time se vodim već 35 godina. Svaki radni dan za mene je novi izazov - to je moj život!
Njihov sin Mario nije stomatolog, smiju se kako je jedan stomatolog u obitelji sasvim dovoljan. U Splitu žive u stanu s pogledom na more, a buditi se svakog jutra uz plavetnilo Jadrana, nešto je što ne bi mijenjali za ništa na svijetu.
- Nedostaje nam Njemačka, tamo su nam sin i ostala obitelj. Često im idemo u posjet i uvijek nam je malo vremena, ali Split je naš pravi dom! To je grad po mjeri čovjeka. I po najvećoj gužvi vam s jednog na drugi kraj grada treba 20 minuta. Upoznali smo puno divnih osoba i često se zajedno družimo. Po cijele smo dane okruženi ljudima. Iznenadilo me kako u Hrvatskoj pacijenti veoma cijene svoje doktore, za razliku od Njemačke. S druge strane, ovdje su ljudi mnogo zahtjevniji, ali i zahvalniji u isto vrijeme - kaže Maja.
- Svi kažu da su Nijemci hladni, što je i točno, dok ih ne upoznate. U Splitu me iznenadila nevjerojatna srdačnost ljudi. Svaki put kad sam odlazio iz Hrvatske, osjećao sam tugu. Uz klimu i more, kao stranca su me najviše ‘kupili‘ ljudi… To je stvarno nešto posebno - govori Helge.
Kad ne rade, supružnici Burow vole šetati, vole kuhati s prijateljima, opuštati se uz kavicu, a obožavaju i putovati, pa u šali znaju kazati da im je svijet postao manji, jer su posjetili toliko destinacija.
- Kod kuće uvijek imam nešto za raditi, počevši od popravaka pa do rada na kompjuteru. Ranije smo puno jedrili, budući da Hrvatska za nas ima najljepše otoke, ali sada, kako usporavamo, odemo samo jednom godišnje - Helge će.
U 2025. čeka ih proslava 40. godišnjice braka. Koja je tajna, pitamo ih?
- Mi se odlično slažemo i imamo puno zajedničkih interesa pa nam nikada nije dosadno kad smo zajedno. Važno je da se možemo osloniti jedno na drugo, prošli smo dosta skupa, ali nikada nismo ni pomišljali na život jedno bez drugog - jednoglasno kažu.
Planova za budućnost nemaju previše, a oboje se slažu kako im je na prvom mjestu - zdravlje.
- Želimo biti što duže godina vitalni kako bismo bili tu za sina i njegovu obitelj, da naš unuk Thiago ima što više uspomena na djeda i baku. U tom slučaju nitko sretniji od nas! - zaključuju Maja i Helge.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....