Zbog roditelja sam postala depresivna - plakala sam skoro svaki dan. Zato sam ih odlučila ignorirati.
Takve riječi neobično je čuti od kćeri, posebice ako su izrečene nedugo nakon što je kćer i sama postala majka.
Naime, nakon dugogodišnjeg „toksičnog ponašanja" roditelja koje je utjecalo na njeno mentalno zdravlje, Sarika je izjavila da "nema više živaca za njih".
- Na mene je to jako utjecalo, posebno tijekom trudnoće. Mislim da je čak i moja beba u trbuhu čula kako plačem – izjavila je 30-godišnjakinja iz Malezije za BBC.
Sarika je ograničila vezu sa roditeljima, ali odluka da se udalji od majke i oca nije bila laka.
- Uvijek osjećam krivnju – priznala je.
Sarika nije jedina koja ima ovakvo iskustvo i osjećaje, naime mogle su se čuti rečenice poput: "oca bih definitivno opisala kao narcisoidnog", "nikad se ni zbog čega nije pojavio u školi", "nije došao ni na moju maturu. Uvijek je imao izgovor", i slično.
Kenijska 25.-godišnjakinja požalila se da se njezin otac često žalio na mnogošto u vezi nje, svoje kćeri, a zapravo jedva da je bio prisutan u njezinu životu.
- Ono što mi je zaista pomoglo da se zaštitim od njegovog toksičnog ponašanja bila je mama. Uradila je najbolje što je mogla za mene – povjerila je mlada Kenijka za BBC. - Sada otac uglavnom pozove da pita radim li, kako bih mu nešto mogla kupiti – uvidjela je.
Dakako, toksično roditeljstvo može imati negativne posljedice na osobu tijekom odrasle dobi, ukazuju stručnjaci razvojne psihologije. Obje protagonistice, djevojke iz Malezije i Kenije, ističu da ih roditelji stalno kontroliraju iako realno nikad nisu bili uz njih kad su im bili potrebni. Miješaju se uporno u njihove odluke o karijeri, društvenom životu, vezama i braku.
Pojasnimo: što je točno "toksičan roditelj"?
Prema Dječjem fondu Ujedinjenih nacija, Unicefu, "pozitivno roditeljstvo nije samo metoda, skup pravila ili stil ponašanja; to je vjerovanje i način življenja".
- Odnos prema djeci treba biti pun poštovanja, bez prijetnji nasiljem i sramoćenjem, i da je utemeljen na ohrabrivanju punom ljubavi – stoji kao temelj dobrog primjera roditeljstva.
Iako ne postoji službena definicija „toksičnog roditelja", izraz se široko koristi kao krovni termin za opisivanje skupa negativnih odlika koje su u suprotnosti sa prethodno definiranim, "pozitivnim roditeljstvom".
Generalno, nešto se okarakterizira kao toksično ako je obrazac ponašanja koji se ponavlja, a ne izoliran slučaj.
Na primjer, pitati dijete da li ima partnera nije samo po sebi problematično. No, ako je taj upit dio obrasca kontrole ili zlostavljanja, onda to pitanje za dijete ima veći značaj.
Ponekad roditelji to rade nesvjesno, ne znajući šta rade, zbog nedostatka samosvijesti, znanja i obrazovanja – ukazuje specijalistica za zlostavljanje u obitelji.
Daljnja istraživanja su pokazala da osobe koje imaju visoku razinu stresa u djetinjoj dobi imaju veće izglede za razvoj bolesti poput visokog kolesterola, dijabetesa ili povišenog krvnog tlaka.
Postoje i različiti tipovi toksičnih roditelja. Neki žele držati pod kontrolom svaki segment života svojih potomaka i nameću djetetu svoje nerealne standarde. Postoje i narcisoidni tipovi kojima djeca zapravo nisu na prvom mjestu, nego oni sami sebi – oba tipa mogu se i preklapati.
No, spisak svih podtipova dugačak je; postoje, recimo, i oni koji žele emocionalno biti neovisni o djeci. Riječ je najčešće o razvedenim roditeljima.
Neki su tipovi definirani riječima: Nadmoćne majke (donose odluke u ime djece), Ljute majke (pronalaze pogreške i sankcioniraju prekomjerno), Zavidne majke (kojima nešto nedostaje u njihovom životu i žele živjeti kroz svoju djecu), Natjecateljski nastrojeni očevi (kritiziraju sve što djeca rade zapravo bolje od njih), Ljuti očevi, Pokorni očevi koji sve odluke prepuštaju majkama...
Iskustva osoba s prtljagom života uz toksične roditelje razmjenjuju se na društvenim mrežama, i mogu biti uistinu potresna. Neke osobe pomišljaju i na samoubojstvo, pa postoje i međunarodne telefonske veze za pomoć, prenosi BBC