Kad sam prošli tjedan čula najavu da će teretane i svi drugi centri za vježbanje morati zatvoriti vrata zbog brzog širenja koronavirusa pao mi je mrak na oči, bacilo me u očaj, jer su mi redovite tjelesne aktivnosti i organizirana tjelovježba postale dijelom života.
Sati vježbanja nevjerojatno dobro utječu na moje zdravlje, opuštaju me nakon cijelog dana, stresa, umora, ljutnje, čuvaju mi vitalnost i vitkost u 65-oj, a nije zanemarivo i veselo raspoloženje u mojoj maloj grupi u kojoj naša vrhunska trenerica vježbe prilagođava svakoj od nas već prema tome što je eventualno boli, štipa ili je ukočilo koljeno ili leđa. Na trening smo se vraćala i iza operativnih zahvata, i brzo opet hvatale korak, jer smo za sve nas nema predaje, vježbati se mora.
I baš kad smo se nakon proljetnog zaključavanja koje nam je ukralo proljetni trening opet vratile vježbanju i prilagodile tzv. 'novom normalnom', a to znači da smo prepolovili grupe, vježbale smo samo nas četiri na najmanje trideset četvornih metara, s prethodno dezinficiranim rukama, s maskama, trenerica s maskom i vizirom i uz širom otvorene prozore. Razmaci između dviju grupa su sat vremena tijekom kojih se obavlja temeljita dezinfekcija prostora i rekvizita, ukratko sve po pravilima epidemiološke struke.
A onda stop, teretane se zatvaraju. Vjerovale smo da se to neće dogoditi, jer zaista nema nikakvog razloga, ali eto dogodilo se.
Slušam i prof. Dražena Čulara, vrhunskog sportskog stručnjaka koji podsjeća kreatore novih oštrih mjera da osobe koje vježbaju i kojima je to dio života itekako vode računa o svome zdravlju, između ostalog i vježbanjem i da su teretane mjesta koja samo mogu pomoći da i u ovoj teškoj situaciji sačuvamo zdravlje. Podsjeća da nitko još nije dokazao da bi sportske aktivnosti u zatvorenom prostoru dovodile do veće incidencije covida-19. Štoviše, dokazano je da su rekreacija i sport na zadnjem mjestu po riziku od zaraze.
Ali uzalud, stožeraši ne uzmiču. Usput srušila mi se i cijela slika onoga što mjesecima, otkako je epidemija počela, pišem u 'Slobodnoj' citirajući najeminentnije zdravstvene stručnjake o tome koliko je fizička aktivnost važna i dragocjena za podizanje imuniteta i općeg zdravstvenog statusa, (za skidanje prekomjernih kilograma koji su između ostalih i rizičan faktor za Covid 19!) uz pravilnu prehranu i naravno poštivanje svih epidemioloških mjera. Stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije preporučuju da se svi pojačano krećemo za vrijeme pandemije, jer je tjelesna aktivnost jako bitna za zdravlje i zadržavanje imuniteta na optimalnoj razini, zato ona ne bi trebala biti luskuz, nego prioritet!
Pa u čemu je onda problem? Ili mjere kreiraju osobe koje uopće nemaju potrebe za vježbanjem, pa ne mogu ni razumjeti koliko to nama drugima znači. I još k tome nas diskriminiraju. Jer zašto pravo na vježbu i trening i dalje imaju profesionalni sportaši prve kategorije, zašto su ti profesionalci koji će u utrku za medalje i trofeje... što poštujem naravno, privilegirani u odnosu na one iz 'druge' i 'treće' lige, talentiranu djecu koja marljivo godinama treniraju, i nama običnim upornim vježbačima-rekreativcima? Ili je njihovo zdravlje važnije od našeg?
Ali ljutnju na stranu. Obzirom na ozbiljnost situacije valjda i ovo zatvaranje moramo izdržati. Neka moje loše raspoloženje bude sebična reakcija, jer mjeru treba poštovati dok je na snazi.
Odjednom, od danas do sutra, našla sam se među onima koji traže načine da nađu zamjenu za trening u svojoj omiljenoj teretani. Proteklih dana vrijeme mi je išlo na ruku i moram priznati da rekreacija na Marjanu, nije tako loša opcija. Susrela sam dosta poznatih koji su došli na istu ideju.
Neki trče, neki žustro hodaju, drugi se naoružali štapovima za nordijsko hodanje koji dobro funkcioniraju i na marjanskim stazama... Zapravo je ugodno sat dva odvojiti za sebe, izići iz kuće i uživati na otvorenom i disati svježi zrak. Ali sad je stiglo jugo i kiša. Umjesto šetnje po kiši, što je također ugodno ako nije pljusak, iskoristit ću činjenicu da vježbanje kod kuće nikada nije bilo tako dostupno kao danas.
Bezbroj je mogućnosti koje pruža web, zavisno što tko preferira. Nudi se pilates, meni najomiljeniji, joga, intervalni trening visokog intenziteta...toliko toga da je teško odabrati. Ali vrijeme kada morate ostati kod kuće i kad je sve zatvoreno očito je i vrijeme kada možemo isprobati sve one vježbe koje smo oduvijek željeli i zbog toga nismo imali vremena, novca ili hrabrosti. Sad je poplava besplatnih radionica i vježbi na Instagramu, YouTubeu i Facebooku koji mogu pomoći da ostanemo aktivni i u formi čak i tijekom samoizolacije.
Budući da smo u vremenu kada se trebamo brinuti o sebi i o drugima više nego ikad, brinuti se o općem zdravlju, poboljšanju dobrobiti i jačanju imunološkog sustava, iako su teretane zatvorene, moramo se pomoći s oružjem s kojim smo najjači, a koje je istodobno i jedno od najučinkovitijih protiv svih virusa – kretanjem, raznovrsnom prehranom, odmorom i pozitivnim stavom prema životu. A dok se uhodamo u kućni fitnes valjda će stići i cjepivo i opet se otvoriti teretane, nadam se.