Prehrana i unos alkohola igraju veliku ulogu u dugovječnosti, ovo su znanstvenici otkrili o stogodišnjacima

Danas su stogodišnjaci najbrže rastuća demografska skupina svjetskog stanovništva - naime, njihov broj udvostručuje se otprilike svakih deset godina od 1970-ih - piše Jutarnji list. O starenju te tajnama dugog i zdravog života prije više od 2300 godina raspravljali su i Platon te Aristotel, a taj misterij nikad nije ni prestao biti aktualan. Znanstvenici i dalje detaljno proučavaju kako genetske predispozicije i brojni čimbenici koji određuju način života pojedinca međusobno djeluju jedni na druge.

Dosad su studije o stogodišnjacima uglavnom bile malog opsega i usredotočene na odabranu skupinu, a mnoge su, primjerice, isključivale stogodišnjake koji žive u staračkim domovima.

No nedavno je studija objavljena u GeroScienceu otkrila neke uobičajene biomarkere kod ljudi koji žive nakon 90 godina, uključujući razine kolesterola i glukoze. Kako piše portal Science Alert, uspoređivali su se profili biomarkera mjereni tijekom života među iznimno dugovječnim ljudima i njihovim kraće živućim vršnjacima. Istraživanje je uključilo podatke od 44.000 Šveđana koji su prošli procjenu zdravlja u dobi od 64 do 99 godina. Sudionici su zatim praćeni kroz podatke iz švedskog registra do 35 godina. Od tih ljudi 1224 ili 2,7% doživjelo je 100 godina. Velika većina (85%) stogodišnjaka bile su žene.

U studiju je bilo uključeno 12 biomarkera temeljenih na krvi povezanih s upalom, metabolizmom, funkcijom jetre i bubrega, potencijalnom pothranjenošću te anemijom. Sve navedeno je, naime, bilo povezano sa starenjem ili smrtnošću u prethodnim istraživanjima.

Biomarker povezan s upalom bila je mokraćna kiselina - otpadni proizvod u tijelu uzrokovan probavom određene hrane. Pregledani su i markeri povezani s metaboličkim statusom i funkcijom (kolesterol i glukoza), ali i oni povezani s funkcijom jetre, kao što su alanin aminotransferaza (Alat), aspartat aminotransferaza (Asat), albumin, gama-glutamil transferaza (GGT), alkalna fosfataza (Alp) i laktat dehidrogenaze (LD).

Osim toga, znanstvenici su promatrali kreatinin, koji je povezan s radom bubrega, te željezo i ukupan kapacitet vezanja željeza (TIBC), koji je povezan s anemijom. Istražen je i albumin, biomarker povezan s prehranom.

Otkriveno je da su oni koji su doživjeli 100. rođendan imali niže razine glukoze, kreatinina i mokraćne kiseline od svoje šezdesete nadalje. Iako se srednje vrijednosti većine biomarkera nisu značajno razlikovale između stogodišnjaka i onih mlađih, stogodišnjaci su rijetko pokazivali ekstremno visoke ili niske vrijednosti.

- Kad je riječ o biomarkerima povezanima s vjerojatnošću da se dostigne 100 godina, otkrili smo da svi osim dva (alat i albumin) od 12 biomarkera pokazuju povezanost s vjerojatnošću da se navrši toliko godina. To je bilo vidljivo čak i nakon što smo u obzir uzeli dob, spol i teret bolesti. Ljudi s najnižim razinama ukupnog kolesterola i željeza imali su manje šanse da dođu do 100 godina u usporedbi s onima s višim razinama, a ljudi s višim razinama glukoze, kreatinina, mokraćne kiseline i markera za funkciju jetre također su smanjili šanse da postanu stogodišnjaci. Čak i ako su razlike koje smo otkrili prilično male, one sugeriraju potencijalnu vezu između metaboličkog zdravlja, prehrane i iznimne dugovječnosti. No studija ipak ne dopušta nikakve zaključke o tome koji su čimbenici životnog stila ili geni odgovorni za vrijednosti biomarkera - rekli su znanstvenici.

Međutim, razumno je misliti da faktori poput prehrane i unosa alkohola igraju značajnu ulogu u dugovječnosti.

- Ipak, slučajnost vjerojatno igra ulogu u nekom trenutku u dostizanju izuzetne dobi. Ali činjenica da se razlike u biomarkerima mogu uočiti dugo prije smrti sugerira da bi geni i stil života također mogli igrati ulogu - zaključuje se u studiji, piše Jutarnji list.