StoryEditor
Pitajte liječnikaanksiozni poremećaji

Ugledna liječnica o opsesivno-kompulzivnom poremećaju: Strah od zaraze većini pogoršava simptome, ali postoje i oni kojima je olakšao život

16. travnja 2020. - 12:14

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) nalazi se u vrhu ljestvice poremećaja koji značajno narušavaju kvalitetu života. U vrijeme kada smo preplavljeni strahom od zaraze koronavirusom, osjećajem nesigurnosti života i neizvjesnošću trajanja aktualnog stanja, svatko od nas podložan je pojavi određenih simptoma psihološke prirode, posebice različitih anksioznih smetnji, dok su osobe koje već od ranije pate od različitih psihičkih poremećaja dodatno vulnerabilne na postojeće uvjete promijenjenog, pa i narušenog načina života ili funkcioniranja.

- Važnost očuvanja mentalnog zdravlja od dodatnog narušavanja posebice je važna u sadašnjim uvjetima. Simptomi koji među ostalima karakteriziraju OKP, u aktualnoj situaciji sukladno epidemiološkim mjerama o sprečavanju zaraze koronavirusom, a uključuju preporuke za učestalim pranjem ruku, nedodirivanje lica, učestalo i ponavljajuće dezinficiranje predmeta, mogu biti pogoršani. Problem nastaje kada vrijeme koje tim osobama konzumiraju ovakve radnje ili ponavljajuće i nametajuće misli okupiraju osobu u mjeri da zbog toga ne može raditi ništa drugo ili kada većinu vremena tijekom dana, a ponekad i tijekom noći utroši na navedeno. U tom slučaju svakodnevni život postaje nemoguć - kaže doc. dr. sc. Tihana Jendričko, specijalistica za anksiozne poremećaje u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče.

Osobe s ovim poremećajem često opterećuju i ometaju svoju okolinu, članove obitelji, partnere...

- Mnogi pacijenti s navedenim smetnjama žale nam se da su smetnje koje imaju od ranije postale učestalije, intenzivnije, oni se osjećaju zabrinutije, uplašenije, sve veći dio vremena provode angažirani navedenim radnjama i mislima. Njihova bliska okolina često je također pogođena tim smetnjama u vidu brige za tu osobu jer suosjećaju s njima do toga da su i oni ometeni u svom svakodnevnom životu jer se često moraju "ravnati" prema svom partneru, djetetu, roditelju koji ima te smetnje i iz svog straha od zaraze nameće im određena pravila koja bi trebala zadovoljiti takve uglavnom nemoguće standarde za postizanje higijene.

- I do sada smo susretali ljude koji se panično boje bakterija, virusa i općenito bolesti... Kako možete pomoći pacijentima kojima je nova korona-kriza pogoršala strahove?

- Primjer osoba koji se teško nose s ovom situacijom jest pacijent koji inače ima problema s izlaskom iz kuće zbog straha da će se zaraziti ne samo virusima i bakterijama, već i različitim drugim, oku nevidljivim česticama, sada je u dodatnom pogoršanju psihičkog stanja. Naime, i ranije je stalno nosio sa sobom sredstvo za dezinfekciju za ruku, izbjegavajući rukovanja. Sada veći dio svog dnevnog vremena provodi perući ruke, dezinficirajući prostor u kojem živi, u strahu za sebe i članove obitelji od kojih također zahtijeva maksimalne mjere opreza, intenzivne higijene, dajući stroge upute kada izlaze iz kuće kako se moraju ponašati, te brojne druge mjere zaštite. Za tog je pacijenta od krucijalne važnosti u ovakvim uvjetima bila mogućnost psihijatrijske kontrole nekontaktnim poveznicama putem digitalnih platformi kao što je videolink, koji smo mu bili u mogućnosti pružiti.

- Ima i onih koji svjedoče da im je ova korona-kriza promijenila život nabolje?

- Da, postoje i takvi primjeri. Pacijentica koja se već više od 10 godina liječi zbog OKP poremećaja i koja je već ranije u značajnoj mjeri prilagodila funkcioniranje svojim smetnjama, tako da je i ranije radila od kuće, sada navodi da se uspijeva uspješno nositi sa svojim smetnjama te ih na neki način držati pod kontrolom. Koristi humor kao mehanizam obrane u ovakvoj kriznoj situaciji govoreći "moj OKP za pranje ruku raduje se ovoj situaciji".

Naime, ranije je znala imati iskustvo da stalno iznova i uglavnom bezuspješno pokušava objasniti svojoj okolini kako se osjeća, da se osjeća ugroženo ako ne čisti stalno oko sebe, ako dodirne nešto ili udahne nešto za što se boji da bi moglo biti izvor zaraze. Njezin je doživljaj bio da ju okolina ne razumije, čak i kada uspije objasniti svoje osjećaje, svaki put iznova mora tražiti razumijevanje i pojašnjavati.

Kod nje je to dovelo do osjećaja da ju često niti njezini najbliži ne mogu razumjeti niti prihvatiti takvu kakva jest. Sada se osjeća mirnije, manje je čudna drugima jer ima osjećaj da je drugi bolje razumiju budući da su se i sami počeli ponašati s oprezom i sukladno sadašnjim mjerama. To ju umiruje i manje ju plaši kontakt s drugima. Budući da je sada većina aktivnosti dostupna online, ima čak i osjećaj da ima ispunjeniji raspored, otkrila nam je dr. Jendričko i ujedno dala neke preporuke koje mogu pomoći ovim bolesnicima, ali i drugima.

Preporuke za oboljele od OKP-a

- Ograničiti čitanje vijesti, a ne čitav dan provoditi izloženi novim informacijama;
- Pratiti službene informacije Kriznog stožera i registriranih zdravstvenih ustanova, nasuprot društvenih mreža koje često mogu biti izvor neprovjerenih informacija;
- Tjelesna aktivnost, vježbanje (moguće je i ako smo u izolaciji);
- Boravak na svježem zraku kada je to moguće na siguran način, uz primjereno socijalno distanciranje;
- Ograničiti vrijeme i za brigu (brinemo samo dio dana, npr. svaki dan u određeno vrijeme, samo sat vremena, a ostatak dana zaustavljamo ili izbjegavamo takve misli), te ograničiti vrijeme koje provedemo u razgovorima o toj temi;
- Okupirati se pozitivnim temama i ugodnim aktivnostima;
- Potražiti stručnu pomoć.

I prije korone tuširala sam se po 12 puta dnevno...

Znakovi mog opsesivno-kompulzivnog poremećaja pojavili su se negdje u tinejdžerskoj dobi, najvjerojatnije kao mehanizam suočavanja sa životom u nesređenim obiteljskim prilikama. Osjećala sam da mi čišćenje svega oko sebe daje neku sigurnost, kontrolu nad situacijom. No, povišena svijest o klicama je ostala i nakon što sam napustila obiteljski dom. U novoj obitelji čistila sam cijelu kuću svakog četvrtka, od plafona do poda, prala sav namještaj, brisala sve zidove, vrata, svjetiljke, ribala kadu. Ured u kojem sam radila cijeli vikend sam sama čistila i dezinficirala od plafona do poda, uključujući vrata i prozore, i nakon svake stranke koja je u njega ulazila i dodirivala ključanicu ili gazila po podu... i nisam dopuštala čistačici da čisti moj ured, a osobito s krpama kojima čisti druge prostore.

Stanje se pogoršalo nakon smrti u obitelji jer sam tugu pokušavala ublažiti čisteći još više. Svakodnevno sam prala i brisala podove, uklanjala prašinu na dnevnoj bazi temeljito čistila kupaonicu i cijelu kuhinju, što je postalo standardan ritual koji me fizički iscrpljivao. Više nisam imala vremena ni za zabavu, ni za igru s djetetom, jer sam morala stalno čistiti. Ipak najgora opsesija s kojom sam se suočila bilo je pranje. U najtežoj fazi tuširala sam se između osam i 12 puta dnevno. Koža na rukama mi je ispucala jer sam ih stalno prala.

Na pritisak obitelji potražila sam liječničku pomoć. Dijagnosticiran mi je anksiozni i opsesivno-kompulzivni poremećaj. Uz pomoć terapeuta naučila sam da kompulzivno ponašanje nastaje kao način na koji naš mozak pokušava osigurati da se strahovi kojima smo opsjednuti ne ispune. Uspjela sam donekle staviti moj OKP pod kontrolu zahvaljujući terapiji razgovorom, čitanjem i vježbanjem, jer sam naučila da upravljanje mojim OKP-om uključuje strah i zabrinutost - ali da ne treba raditi uzaludan posao kao odgovor na njih. Tijekom godina postajala sam pažljivija na svoje okidače i u stanju sam usmjeriti svoju energiju u stvari koje zahtijevaju moju punu pažnju, poput vježbanja, pečenja kolača ili izlazaka vani. Moja svakodnevna rutina dubinskog čišćenja počela se odvijati najprije tjedno, a zatim svaki drugi tjedan. U konačnici sam je uspjela razvući na svaka tri tjedna. Bilo je to veliko olakšanje, ali onda je došao 13. ožujka kad je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila novu koronavirusnu bolest pandemijom. Uslijedile su i preporuke da se češće peru ruke i čiste površine koje često dodirujemo... Kako sam se upravo vratila iz kupovine i dezinficirala ruke, shvatila sam da nisam dezinficirala ključeve, torbu, novčanik i kreditne kartice. Ovo me bacilo u očaj. Pandemija je ponovno pokrenula moj OKP.

Puno ljudi koji se nikad nisu susretali s ovim problemom može osjećati nešto slično zbog novog koronavirusa, pogotovo zato što se ponašanja koja su prije izgledala neracionalna možda ne čine takvima u našim trenutnim okolnostima, poput trošenja puno vremena na dezinfekciju namirnica i često dodirivanih površina.

Osim što se borim sa osobnim financijskim strahovima i mogućim gubitkom posla, sada imam pojačani nagon da se očistim. Stalno se pitam jesam li dovoljno čista - posebno zbog svih savjeta o čestom dezinficiranju sebe i svojeg doma - iako moja racionalna strana govori da se previše branim. Brinem se imam li prave proizvode za čišćenje i hoću li imati dovoljno proizvoda za održavanje higijene u budućnosti, hoće li ih biti dovoljno u trgovinama, tim više što su članovi moje obitelji prilično ravnodušni prema mikrobima pa tako i prema opasnom koronavirusu, a je se borim s porivom da počnem prati zidove izbjeljivačem. To sam učinila, i ne preporučujem.

Svjesna sam da je upravljanje OKP-om cjeloživotno putovanje koje zahtijeva marljivost, odlučnost i stalnu procjenu, a određena emocionalna stanja mogu apsolutno pogoršati simptome. U ovoj potpuno neizvjesnoj situaciji teško je sačuvati sposobnost da budeš u svome svijetu na racionalan način. To sam naučila na terapiji, ali ipak svome labradoru svaki dan nakon šetnje dvadesetak minuta perem šapice u toploj vodi i sapunu i nakon toga ih dezinficiram, i tako dva puta dnevno, nakon svake šetnje, i svaki put kad prošeta stanom prebrišem pod po kojem je hodao, jer se bojim da nije dovoljno čist...

Da budem iskrena, razgovor s terapeutom opet mi je pomogao da se lakše nosim sa strahom od toga da ću negdje pokupiti koronavirus, ali i da se brinem o sebi na drugi način. Tijekom svog života mislila sam da je moja opsesija čišćenja osobna stvar. Mislila sam da mogu prevladati svoju anksioznost i OKP ako samo ustrajem na sebi, ali isto tako sam osjećala da će to uvijek čekati i vrebati iz sjene. Znam da moja anksioznost i OKP nikada neće potpuno nestati, ali pomaže da znam da mogu poduzeti korake protiv njih - i da nisam sama.

item - id = 1042896
related id = 0 -> 1050335
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. studeni 2021 06:02