Uzmemo li u obzir da djeca današnjice i ne znaju za život bez svemogućeg interneta, lako je shvatiti zašto na njemu često mogu biti potpuno neoprezni. Sve se to jednostavno, do željene informacije dolazi se u samo nekoliko klikova i minuta, a kontakt s drugima nikada nije bio lakši. Bez dugog perioda čekanja i plaćanja skupih impulsa, fotografije i lica nama bitnih osoba na ekranima mobilnih telefona i kompjutorskih zaslona svakodnevna su pojava.
No, to nikako ne znači da ne postoji i druga stana medalje. Baš zbog svih tih razloga, nove generacije podložnije su prijevara na internetu, kao i tome da postanu žrtve nekih od oblika nasilja, bilo da se radi o onom seksualnom ili kakvom drugom. Samo u posljednja dva mjeseca od dvije različite osobe čula sam gotovo identičnu priču. Djevojčicu koju poznaju netko stariji kontaktirao je putem društvenih mreža i uputio joj eksplicitne poruke potpuno neprimjerene za dijete njezine dobi. Iako sama nisam ni blizu majčinstva, mogu razumjeti koliki to strah izaziva kod roditelja, a pogotovo jer velika većina onih koje poznajem stvarno daje sve od sebe kako bi sadržaj koji dijete konzumira prilagodili upravo tome da je riječ o djeci. I to djeci koja se internetom i društvenim mrežama koriste u apsolutno svakom segmentu svojega života, a to je posebno naglašeno kod generacija koje su zbog epidemije dva razreda osnovne škole provela pred ekranom umjesto u klupama.
Centar za nestalu i zlostavljanu djecu vodeća je organizacija koja djeluje već više od petnaest godina u području zaštite djece od zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja putem interneta, a u suradnji sa stručnjacima, cijelom zajednicom i nadležnim institucijama provode velike korake u prevenciji nasilja i nestanka djece, a prije nekog vremena u priču se uključio i Centar za sigurniji internet koji je pod njihovom nadležnošću.
Budući da ne postoji pravi način kontrole internetskog sadržaja, u Centru su se odlučili na nekoliko pristupa. Jedan od njih je i hotline za prijavu internetskog nasilja. Prema statistici objavljenoj na njihovim službenim stranicama, prošle godine za pomoć putem besplatne hotline linije obratilo im se 320 osoba, a istom metodom učinjeno je i 140 prijava ilegalnog sadržaja.
Da negativan utjecaj društvenih mreža nije zanemariv, već nešto čemu roditelji moraju ozbiljno pristupiti, smatra mladi sociolog Robert Kapeš trenutno zaposlen u Centru za kulturu i informiranje u Ludbregu.
– Roditelji većinom dozvole djeci otvaranje profila na društvenim mrežama negdje u višim razredima osnovne škole. Kao razlog, najčešće se navodi upravo škola. Djeca tako međusobno kontaktiraju prije ispita, pomažu si oko zadaća, dogovaraju se za prezentiranja i slično. Naravno da će većina roditelja tada i svome djetetu dozvoliti da napravi svoj profil i bude uključeno, znajući da će se inače dijete osjećati diskriminirano i manje vrijedno, odnosno na neki način zakinuto. Danas je već i uvriježeno da djeca imaju profile na društvenim mrežama, stoga je polemika o tome koliko je to dobro ili loše zapravo borba s vjetrenjačama. Ako roditelj već i dozvoli djetetu da otvori profil na društvenim mrežama, onda to neka bude na jednoj mreži, barem do srednje škole – savjetuje naš sugovornik.
Kako kaže, najvažniji je odnos koji roditelj ima s djetetom. Ako je on i inače nagrizen, slabe su šanse da će dijete ozbiljno shvatiti ono što mu roditelj savjetuje.
– Dužnost roditelja je da porazgovara s djetetom i u dogovoru s drugim roditeljem odluči koliko vremena dnevno dijete smije provesti na mobitelu, provjeriti mu poruke i objave s vremena na vrijeme, pratiti stranice koje dijete "lajka", tko mu šalje zahtjeve za prijateljstvo i slično. Unatoč inkluzivnosti roditelja u taj aspekt života djeteta, djeca su iz generacije u generaciju de facto sve spretnija i snalažljivija u tehnološkom pogledu. Postoji mogućnost brisanja poruka, brisanja stranica pretraživanja, skrivanja ikona aplikacija i slično – kaže Kapeš te domeće kako je upravo zbog toga krucijalan odnos roditelja i djeteta, a ne stav roditelja prema tehnologiji ili želja djeteta za Facebookom i slično.
Objašnjava kako dijete mora vjerovati roditelju, osjećati se blisko s njim, sigurno, imati prostor u kojem može izreći što ga veseli i što ga rastužuje, što ga muči, brine i tako dalje. Isto tako i roditelj mora biti otvoren prema djetetu i vjerovati mu. Ako dijete odmalena ima otvoren, blizak i topao odnos s roditeljima, ako je dovoljno sigurno i slobodno da im može bilo što reći, te ako je taj odnos recipročan, tada će roditelj lakše dozvoliti djetetu korištenje društvene mreže, a dijete će lakše izreći ako tamo naiđe na čudnu poruku ili nešto slično.
– S vremenom kako dijete odrasta, i tijekom školovanja, i kroz razgovor s roditeljima, saznat će i za cyberbullying i još štošta loše što donose društvene mreže, ali isto tako upoznat će i jednu stranu punu benefita, korisnih informacija, dijeljenja i upoznavanja kultura, otkrivanja novih podataka, diskusija... – zaključuje svoje savjete sociolog koji se u sklopu svojega rada bavio integracijom metoda učenja i društvenih mreža.
Kod razgovora o korištenju društvenih mreža, roditelji moraju biti svjesni da su oni svojoj djeci roditelji, a ne prijatelji, objašnjava Matej Čuljak, psiholog, psihoterapeut i otac petero djece.
– Roditelji su ti koji znaju, barem bi trebali znati, što je najbolje za njihovo dijete. Čest razlog zbog kojeg roditelji djeci kupuju mobitel je da djeca ostave njihov mobitel na miru, što znači da roditelji kupuje djetetu mobitel kako bi svoj imali dostupan za sebe. Jer roditelji danas jako malo vremena provode kvalitetno s djecom, uglavnom su okupirani poslom i drugim obvezama te djeca često dođu na red tek kad su roditelji umorni na kraju dana i nemaju više toliko kapaciteta za interakciju s djecom, koja je djeci glavni pokazatelj da je sve ok, da sve štima. Roditelji zaboravljaju da djeca puno više slušaju ono što mi ne izgovorimo, odnosno ono kako se ponašamo prema njima, dok ono što izgovorimo nema toliki utjecaj na njih – tumači psiholog koji dodaje kako je roditelj taj koji postavlja primjer svojoj djeci.
– Ako roditelj boravi cijeli dan na mobitelu, onda on poručuje djeci da je to ok, da je to normalno i prihvatljivo. Prvenstveno se roditelji moraju educirati i upoznati s opasnostima koje "vrebaju" online kako bi na njih mogli pripremiti djecu. No brzina kojom se sve razvija online roditelje mora držati na oprezu, jer svakodnevno se pojavljuju novi "izazovi" te roditelji moraju držati korak s napretkom društvenih mreža – sumira Čuljak.
Pratite Stil na Instagramu i Facebooku!