Oko Antonie Dore Pleško, mlade pjevačice koju je hrvatska javnost upoznala još 2009. godine putem Supertalenta, uvijek se vodila polemika koje zapravo, nije trebalo ni biti - javnost je bila podijeljena, posebno, rodni joj Split. Većina je djevojku smatrala površnom i razmaženom. No, rijetko je tko znao da se iza blještavila pozornice krije priča o obiteljskoj tragediji i izazovima s kojima se suočila na svom putu.
Antonia Dora, koja je svoje ime dobila, kako kaže, ne zbog plemićkog porijekla već zbog obiteljske anegdote, progovorila je o teškim životnim trenucima putem svog Instagram profila. U samo godinu dana, suočila se s gubitkom strica Srđana u ožujku 2020. godine, a potom je krajem kolovoza iste godine izgubila i oca Damira.
Iza tih riječi na društvenim mrežama krije se duboka bol i pustoš koju su ti gubitci ostavili u njezinom srcu. No, unatoč teškim trenucima, Antonia nije izgubila nadu. Ona je istaknula važnost podrške koju je dobila od svojih pratitelja u tim teškim trenucima.
""Jako boli i nikad neće prestati. Ja sam nažalost u godinu dana izgubila i strica i tatu i mislila sam da je to moj kraj. Kada sam sve suze isplakala, shvatila sam da su tu uz mene i primijetim da mi se jave kroz nešto baš onda kad mi je težak period (depresivne epizode) ili bitan period (nastupi, snimanja) i iskreno nema mi lipše stvari od toga. Sanjam o tome da ih mogu zagrliti bar na 10 sekundi ili zvrcnuti na mobitel. To je najgori dio", rekla je pratitelju koji ju je upitao kako se nosila sa svim."
Antonijina priča nije samo priča o slavi i usponima na pozornici. Rođena je i odrasla u običnoj radničkoj obitelji u Splitu, suočavajući se s istim izazovima kao i mnogi drugi mladi ljudi. Od malih nogu, Antonia je sanjala o pozornici i glazbi, ali put do tog sna nije bio jednostavan.
"Moja obitelj je jedna sasvim obična radnička obitelj, i da, gledamo kao i većina građana Hrvatske akcije u prodajnim centrima i stisnemo se na visoke datume. Nezanimljivo? Idemo dalje. Završila sam osnovnu školu i nizu glazbenu i za to vrijeme išla sam i u GKM kao i ogroman broj djevojčica iz Splita." otkrila je Antonia Indexu.
Kroz svoje riječi, Antonija je otkrila i svoje iskustvo s nasiljem i maltretiranjem tijekom školovanja. Iako je njezina ljubav prema glazbi bila neosporna, suočila se s brojnim preprekama i izazovima na putu prema ostvarenju svojih snova
Iza svjetala pozornice, Antonija je doživjela i razočaranja i izazove. Sudjelovanje u televizijskim showovima nije uvijek bilo glamurozno kako se čini izvana. Često su suze, razočaranja i osjećaj gubitka pratili svaki korak na tom putu.
"Napominjem da sam imala 11 godina.Pokusavala sam biti ok ali kada bi mi se počelo povraćati ujutro kad trebam ići u školu obitelj je shvatila da nešto nije u redu. O detaljima svih maltretiranja ne bih jer su vrlo mučni, a stručna služba nije me nikad zaštitila te sam odmah tad shvatila da ih nije briga. Mediji su tad jedanaestogodišnjakinju pitali na što bi potrošila novac ako pobijedi, a ja sam tad iskreno i dječji rekla da bih kupila klavir jer sam u višim razredima prerasla klavijature, a ostalo bih voljela putovati. Sutra su na naslovnici osvanuli naslovi Dora je pobjednica, a nema za klavir. I znala sam da će sutra u školi biti neizdrživ dan." priznala je Antonia za Index jednom prilikom.